Uvod
U Hrvatskoj se vlasništvo nad nekretninama stječe upisom u zemljišne knjige. Zemljišne knjige predstavljaju javni registar u kojem se evidentiraju podaci o pravnom statusu nekretnina, uključujući prava vlasništva i druga stvarna prava. Stjecanje vlasništva i ostalih stvarnih prava na nekretninama regulirano je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonom o zemljišnim knjigama. Upis u zemljišne knjige je ključan jer samo upisano pravo ima pravni učinak prema trećim osobama.
Provjera vlasništva
Provjera vlasništva nekretnine obavlja se uvidom u zemljišne knjige. To možete učiniti osobno u nadležnom zemljišnoknjižnom sudu ili putem odvjetnika koji će za vas provjeriti sve relevantne podatke. Preporučljivo je angažirati odvjetnika jer stručna osoba može temeljito pregledati sve aspekte vlasničkog statusa i potencijalne terete na nekretnini.
Sastav zemljišne knjige
Zemljišna knjiga sastoji se od tri glavna dijela: vlastovnica (vlasnički list), posjedovnica (popisni list) i teretni list (teretovnica).
Na što paziti prilikom uvida u zemljišnu knjigu
Prilikom pregleda zemljišne knjige treba obratiti pozornost na sljedeće:
Što napraviti kada stanje u zemljišnim knjigama nije usklađeno sa stvarnim stanjem
Ako se utvrdi da stanje u zemljišnim knjigama nije usklađeno sa stvarnim stanjem, primjerice kada prodavatelj nije upisan kao vlasnik, važno je konzultirati se s odvjetnikom. Odvjetnik će provjeriti pravnu osnovu stjecanja vlasništva i može pomoći u postupku ispravke podataka u zemljišnim knjigama. Također, može savjetovati o daljnjim koracima kako bi se osiguralo zakonito stjecanje vlasništva.
Zaključak
Provjera vlasništva nekretnine prije kupnje ključan je korak koji može spriječiti buduće pravne probleme. Uvijek je preporučljivo angažirati odvjetnika koji će provesti detaljnu provjeru zemljišnoknjižnog stanja nekretnine. Na taj način možete biti sigurni da stječete nekretninu bez skrivenih tereta i pravnih prepreka.
Ako trebate odvjetnika za nekretnine, obratite nam se na:
Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (dalje: Zakon o plaćama) donesen je i objavljen u “Narodnim novinama” br. 155/2023., a stupio je na snagu 1. siječnja 2024. godine. Ovaj Zakon uređuje sustav plaća za državne i javne službenike, uključujući načela sustava plaća, vrednovanje radnih mjesta, ocjenjivanje učinkovitosti rada, plaću i dodatke na plaću, platnu ljestvicu i platne razrede, promicanje u plaći na temelju ocjene učinkovitosti rada, nagrađivanje za ostvarene radne rezultate te nadzor nad provedbom Zakona.
1. Načelo jednakosti plaća
Jedno od temeljnih načela koje ovaj Zakon uvodi jest načelo jednakosti plaća, prema kojemu svi službenici i namještenici imaju pravo na jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti. Ovo načelo uključuje i obvezu da žene i muškarci koji obavljaju jednak rad budu jednako plaćeni, što doprinosi ravnopravnosti spolova u državnim i javnim službama.
2. Transparentnost plaća
Zakon o plaćama uvodi i načelo transparentnosti plaća. Podaci o elementima za obračun plaće za radna mjesta u državnoj službi moraju biti javno objavljeni na mrežnim stranicama tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Na ovaj način, osigurava se transparentnost u obračunu plaća te omogućava svim zaposlenicima uvid u način na koji se njihove plaće obračunavaju.
3. Vrednovanje radnih mjesta
Prema Zakonu, radna mjesta u državnoj službi i javnim službama vrednuju se primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta. Ova mjerila uključuju potrebnu razinu formalnog obrazovanja, potrebno radno iskustvo, složenost poslova, odgovornost, suradnju i komunikaciju te upravljanje. Na temelju tih mjerila utvrđuju se koeficijenti za obračun plaće, što omogućava pravednije i transparentnije određivanje plaća.
4. Ocjenjivanje učinkovitosti rada
Zakon uvodi sustav godišnjeg ocjenjivanja učinkovitosti rada službenika i namještenika. Ocjene učinkovitosti rada dijele se na izvrstan, naročito uspješan, uspješan, zadovoljava i ne zadovoljava. Ovisno o ocjeni, zaposlenici mogu steći pravo na dodatak na plaću za učinkovitost rada, čime se potiče motivacija i nagrađuju iznimni radni rezultati.
5. Platna ljestvica i platni razredi
Zakon propisuje jedinstvenu platnu ljestvicu koja se sastoji od 16 platnih razreda s koeficijentima za obračun plaće u rasponu od 1,00 do 8,00. Radna mjesta službenika i namještenika razvrstavaju se u platne razrede na temelju vrednovanja radnih mjesta, čime se osigurava pravičnost i dosljednost u određivanju plaća unutar državne i javne službe.
Zaključak
Zakon o plaćama donosi niz značajnih promjena i unapređenja u sustavu plaća za državne i javne službenike. Njegova primjena u praksi trebala bi osigurati transparentnost, jednakost i pravednost u određivanju i isplati plaća, čime se dodatno potiče učinkovitost i zadovoljstvo zaposlenika u državnoj i javnoj službi.
Ako trebate odvjetnika za radno pravo, javne službe i državne službe, obratite nam se na:
Uvod: Što su zemljišne knjige?
Zemljišne knjige su javni registri koji sadrže podatke o pravnom stanju nekretnina. One su ključni instrument u pravnom prometu nekretnina jer omogućuju sigurnost vlasničkih prava i transparentnost pravnog stanja nekretnina. Povijest razvoja zemljišnih knjiga u Europi seže do srednjeg vijeka, dok u Hrvatskoj prva organizirana evidencija nekretnina potječe iz doba Austro-Ugarske Monarhije. Zemljišne knjige su evoluirale kako bi danas postale digitalizirani sustavi koji omogućuju bržu i efikasniju obradu podataka.
U različitim pravnim sustavima svijeta postoje različite vrste zemljišnih knjiga, od centraliziranih registara, poput onih u Njemačkoj, do decentraliziranih sustava koji su prisutni u nekim anglosaksonskim zemljama. Bitnost centraliziranog registra svih nekretnina leži u njegovoj sposobnosti da pruži pouzdane informacije o vlasništvu i pravnim teretima, što je ključno za pravnu sigurnost i efikasnost tržišta nekretnina.
Vrste upisa u zemljišne knjige
Upisi u zemljišne knjige podrazumijevaju evidentiranje svih pravno relevantnih podataka o nekretninama i pravima na njima. Prema Zakonu o zemljišnim knjigama, postoje tri glavne vrste upisa: uknjižba, predbilježba i zabilježba.
Ovi upisi imaju pravne učinke jer osiguravaju javnu vjerodostojnost podataka u zemljišnim knjigama, omogućujući trećim stranama da pouzdano saznaju tko je vlasnik nekretnine i kakva prava ili tereti postoje na njoj. Proces upisa se obavlja putem podnošenja prijedloga nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, koji nakon pregleda prijedloga donosi rješenje o upisu.
Postoje li rokovi za upis u zemljišne knjige?
Prema važećem Zakonu o zemljišnim knjigama, ne postoji izričiti rok za podnošenje prijedloga za upis. Međutim, izuzetno je važno izvršiti upis čim prije nakon stjecanja nekretnine ili promjene prava na njoj. Naime, nepravovremenim upisom vlasništva ili drugog prava može se dogoditi da treća osoba izvrši upis nekog svog prava koje može ometati ili čak onemogućiti vaš upis.
Primjerice, ako kupite nekretninu, a ne upišete se kao vlasnik, protiv bivšeg vlasnika netko može zabilježiti ovrhu ili neki drugi teret na toj nekretnini, što može značajno ugroziti vaša vlasnička prava. Također, sporovi oko vlasništva mogu otežati ili onemogućiti vaš upis, što dodatno naglašava važnost hitnog postupanja.
Zaključak
Iako zakon ne predviđa specifične rokove za upis u zemljišne knjige, preporučuje se da se svi upisi obave što je prije moguće putem javnog bilježnika ili neposredno pri zemljišnoknjižnom sudu. Pravovremeni upis osigurava pravnu sigurnost i izbjegava moguće komplikacije, poput zabilježbe ovrhe ili sporova na nekretnini. Pravovremeno upisivanje svih promjena u zemljišne knjige ključno je za zaštitu vaših prava i osiguranje pravne sigurnosti nekretnina.
Ako Vam treba odvjetnik za nekretnine, obratite nam se na:info@odvjetnik-bistrovic.hr
Uvod
Vlastoručna oporuka bez svjedoka, poznata i kao holografska oporuka, pravni je dokument kojim osoba izražava svoje želje o raspodjeli imovine nakon smrti, a sastavlja se vlastoručno bez prisustva svjedoka. Prema hrvatskom pravu, ovakva oporuka mora biti u cijelosti napisana, datirana i potpisana rukom oporučitelja. Ovaj oblik oporuke je jednostavan i ekonomičan, no ima svoje prednosti i mane koje treba razmotriti.
Povijest i primjena u drugim pravnim sustavima
Holografske oporuke postoje u mnogim pravnim sustavima diljem svijeta, uključujući civilne i običajne pravne sustave. Povijesno, ovaj oblik oporuke omogućio je osobama koje nisu imale pristup odvjetnicima da izraze svoje posljednje želje. U Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj i mnogim američkim državama holografske oporuke su priznat oblik testamenta. Njihova povijesna primjena temelji se na praktičnosti i pristupačnosti, omogućavajući oporučiteljima jednostavan način za izražavanje svojih želja.
Forma vlastoručne oporuke
Da bi vlastoručna oporuka bila valjana, mora zadovoljiti nekoliko ključnih elemenata:
Prednosti vlastoručne oporuke
Mane vlastoručne oporuke
Sudska praksa
Sudska praksa u Hrvatskoj i drugim zemljama pokazuje da su vlastoručne oporuke često predmet osporavanja upravo zbog nedostatka svjedoka i nejasnoća u tekstu. Međutim, sudovi su često spremni priznati valjanost ovakvih oporuka ako su ispunjeni osnovni uvjeti, te ako nema dokaza o prisili, prijevari ili nesposobnosti oporučitelja.
Zaključak
Vlastoručna oporuka bez svjedoka predstavlja praktičan i ekonomičan način izražavanja posljednje volje, ali sa sobom nosi rizike koje treba pažljivo razmotriti. Preporučljivo je, kad god je moguće, konzultirati se s odvjetnikom za oporuke kako bi se izbjegle nepotrebne pravne komplikacije.
Ako tražite odvjetnika za oporuke, javite nam se na:info@odvjetnik-bistrovic.hr
Uvod
Bračna stečevina u Hrvatskoj regulirana je Obiteljskim zakonom. Ovaj zakon precizno definira što se smatra zajedničkom imovinom bračnih drugova te na koji način se ta imovina dijeli u slučaju razvoda. Na razini Europske unije ne postoji jedinstvena regulacija bračne stečevine, već svaka država članica ima svoje vlastite zakone i propise. Ipak, postoje određene sličnosti i principi koji se primjenjuju u većini europskih zemalja. Primjerice, u Sloveniji bračna stečevina regulirana je Zakonom o braku i obiteljskim odnosima, dok je u Srbiji regulirana Porodičnim zakonom.
Zakonska definicija bračne stečevine
Prema Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske, bračna stečevina obuhvaća svu imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. Bračna stečevina pripada bračnim drugovima, bez obzira na to tko je od njih doprinio stjecanju imovine.
Koja imovina ulazi u bračnu stečevinu?
U bračnu stečevinu ulazi:
Što se smatra bračnom zajednicom, a što se ne smatra bračnom zajednicom?
Bračna zajednica podrazumijeva zajednički život bračnih drugova temeljen na međusobnom poštovanju, povjerenju i podršci. To uključuje zajedničko stanovanje, uzajamnu skrb i sudjelovanje u svim aspektima zajedničkog života.
Ne smatra se bračnom zajednicom razdoblje kada su bračni drugovi formalno još uvijek u braku, ali više ne žive zajedno niti dijele zajedničke obveze i dužnosti. Takvo razdoblje može uključivati situacije gdje su bračni drugovi u procesu razvoda ili kada su zbog različitih razloga odlučili živjeti odvojeno.
Primjeri iz sudske prakse
Priznato kao bračna stečevina:
Nije priznato kao bračna stečevina:
Bračni i predbračni ugovor
Imovinski odnosi bračnih drugova mogu se regulirati bračnim ili predbračnim ugovorom. Ovi ugovori omogućuju bračnim drugovima da unaprijed definiraju kako će se njihova imovina dijeliti u slučaju razvoda, čime se izbjegavaju potencijalni sporovi i nesuglasice. Više o ovome možete saznati na poveznici odvjetnik za predbračni ugovor.
Ako Vam treba odvjetnik za predbračni ugovor ili uređenje imovinskih odnosa s bračnim drugom, slobodno nam se obratite na:
Uvod: Što je NDA?
NDA, ili ugovor o povjerljivosti (Non-Disclosure Agreement), pravni je dokument koji se koristi za zaštitu povjerljivih informacija između dviju strana. Njegova svrha je spriječiti otkrivanje osjetljivih informacija trećim stranama bez pristanka vlasnika informacija. NDA ugovor je ključan alat za zaštitu intelektualnog vlasništva, poslovnih tajni i drugih povjerljivih podataka u poslovnim suradnjama.
Pravna regulativa NDA u različitim državama
Hrvatska: U Hrvatskoj, NDA ugovori su regulirani Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednošću. Sudska praksa i ugovorne strane također igraju ključnu ulogu u oblikovanju i provođenju ovih ugovora.
Europska unija: U EU, zaštita poslovnih tajni regulirana je Direktivom (EU) 2016/943 o zaštiti neobjavljenog know-how-a i poslovnih informacija (poslovnih tajni) od nezakonitog stjecanja, korištenja i otkrivanja. Ova direktiva osigurava zajedničke standarde za zaštitu poslovnih tajni unutar država članica.
Sjedinjene Američke Države: U SAD-u, NDA ugovori su regulirani na državnoj razini, s nekim federalnim zakonima koji također igraju ulogu, kao što je Zakon o zaštiti poslovnih tajni iz 2016. (Defend Trade Secrets Act – DTSA).
Kina: Kina je nedavno poboljšala svoje zakone o zaštiti poslovnih tajni kroz izmjene Zakona o protivljenju nelojalnoj konkurenciji i Zakona o trgovačkim tajnama. Ovi zakoni pružaju temeljnu zaštitu za poslovne tajne i povjerljive informacije.
Koji se podaci najčešće štite s NDA i kada se potpisuje?
Podaci koji se najčešće štite NDA ugovorom uključuju poslovne planove, marketinške strategije, financijske podatke, liste klijenata, inovativne proizvode i tehnologije, kao i sve informacije koje mogu pružiti konkurentsku prednost. NDA se obično potpisuje u ranim fazama poslovne suradnje, prije nego što se povjerljive informacije podijele s drugom stranom.
Klauzule koje bi NDA trebao sadržavati
Definicija povjerljivih informacija: Jasno definiranje što se smatra povjerljivim informacijama.
Obveza povjerljivosti: Precizno opisivanje obveza svake strane u pogledu zaštite povjerljivih informacija.
Isključenja: Detaljno navođenje informacija koje nisu obuhvaćene NDA-om.
Trajanje povjerljivosti: Određivanje vremenskog perioda u kojem se informacije moraju čuvati kao povjerljive.
Odgovornost za povredu: Definiranje sankcija za povredu ugovora.
Pravo i nadležnost: Određivanje mjerodavnog prava i sudske nadležnosti za rješavanje sporova.
Povrat i uništenje informacija: Procedura za povrat ili uništavanje povjerljivih informacija po isteku ugovora.
Opisivanje poslovne tajne
Poslovne tajne treba opisati jasno i precizno, ali dovoljno općenito kako bi se obuhvatile sve informacije koje bi mogle biti relevantne. Na primjer, umjesto da se spomene specifična formula, može se navesti „sve tehničke informacije povezane s razvojem proizvoda X”.
Zaobilaženje i zloupotreba NDA
Primjeri kako se NDA može zaobići uključuju nedovoljno precizno definiranje povjerljivih informacija ili lošu provedbu ugovora. Zloupotreba može uključivati situacije gdje strana koja je primila informacije koristi ili otkriva te informacije bez pristanka. Poznati slučajevi povrede NDA uključuju slučajeve gdje su bivši zaposlenici koristili povjerljive informacije za konkurentske prednosti u novim poslovima.
Poznati sudski slučajevi
U SAD-u je poznat slučaj Waymo vs. Uber, gdje je Uber optužen za krađu poslovnih tajni vezanih uz autonomna vozila. U EU, jedan od poznatijih slučajeva uključuje kompaniju Nokia, koja je koristila povjerljive informacije od bivšeg zaposlenika konkurentske kompanije.
Najbitnije klauzule za zaštitu poslovne tajne
Najvažnije klauzule u NDA uključuju jasnu definiciju povjerljivih informacija, strogu obvezu povjerljivosti, te detaljne sankcije za povredu ugovora. Valuacija štete uslijed povrede NDA može se provesti procjenom stvarne financijske štete nastale povredom ili korištenjem metoda procjene izgubljene dobiti i tržišne vrijednosti povjerljivih informacija.
Zaključno, NDA ugovor je ključan alat za zaštitu povjerljivih informacija u poslovnim suradnjama. Njegovo pravilno sastavljanje i provođenje mogu značajno smanjiti rizik od gubitka intelektualnog vlasništva i drugih povjerljivih podataka.
Ako Vam treba odvjetnik za NDA, obratite nam se na:
Što je A1 obrazac?
A1 obrazac je ključni dokument koji omogućuje radnicima unutar Europske unije da dokažu da su socijalno osigurani u svojoj matičnoj zemlji dok rade u inozemstvu. Ovaj obrazac reguliran je Uredbom (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Njegova svrha je osigurati da radnici koji privremeno rade u drugoj državi članici EU zadržavaju svoje pravo na socijalnu sigurnost u svojoj matičnoj zemlji. A1 obrazac posebno je važan za poslodavce i samozaposlene osobe koji se žele osigurati da njihovi radnici ili oni sami ne budu dvostruko oporezivani u pogledu socijalnih doprinosa.
Kako pribaviti A1 obrazac?
Da bi se pribavio A1 obrazac, potrebno je podnijeti zahtjev nadležnom tijelu socijalnog osiguranja u zemlji matičnog prebivališta. U Hrvatskoj, taj zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO). Potrebno je priložiti osnovne podatke o radniku i poslodavcu, uključujući dokaz o zaposlenju ili samozaposlenju, ugovor o poslovnoj suradnji s inozemnim društvom, te podatke o planiranom radu u inozemstvu. Osim toga, potrebno je dostaviti planirani period rada u drugoj državi članici EU, kao i detalje o prirodi posla koji će se obavljati. Obrada zahtjeva je u pravilu vrlo brza.
Koliko dugo može trajati upućivanje temeljem A1 obrasca?
Upućivanje radnika temeljem A1 obrasca može trajati do 24 mjeseca. U posebnim okolnostima, ovo razdoblje može biti produženo, ali samo uz odobrenje nadležnih tijela obiju država članica uključenih u upućivanje. Ako radnik ili poslodavac predviđaju da će radni angažman trajati dulje od 24 mjeseca, potrebno je unaprijed podnijeti zahtjev za produženje ili tražiti drugačiji aranžman koji je u skladu s pravilima EU o koordinaciji socijalne sigurnosti.
Procedura notifikacije treće države članice
Prije početka rada temeljem A1 obrasca u trećoj državi članici, potrebno je obavijestiti nadležno tijelo te države članice. Ova notifikacija uključuje slanje kopije A1 obrasca zajedno s dodatnim informacijama o planiranom radu i trajanju upućivanja. Proces notifikacije može varirati od države do države, ali obično uključuje slanje dokumentacije putem pošte ili elektroničkim putem. Pravovremena notifikacija je ključna kako bi se izbjegle pravne komplikacije i osiguralo nesmetano priznavanje socijalnog osiguranja.
Što se događa kada A1 obrazac istekne?
Kada A1 obrazac istekne, radnik se mora vratiti u svoju matičnu državu ili pribaviti novi obrazac kako bi nastavio rad u inozemstvu uz zadržavanje socijalnog osiguranja u svojoj zemlji. Ako radnik ili poslodavac žele produljiti period upućivanja, potrebno je ponovno podnijeti zahtjev nadležnom tijelu za izdavanje novog A1 obrasca. Za produljenje je potrebno dokazati da su okolnosti koje su dovele do prvotnog upućivanja i dalje prisutne te da se radnik još uvijek smatra zaposlenikom ili samozaposlenikom u matičnoj zemlji. U nekim slučajevima, može biti potrebno pribaviti dodatne dokumente ili pojašnjenja kako bi se omogućilo produljenje.
A1 obrazac je neophodan alat za radnike i poslodavce unutar EU, omogućujući im da iskoriste prednosti jedinstvenog tržišta dok zadržavaju svoja socijalna prava. Pravovremena priprema i točna procedura ključni su za uspješno upućivanje radnika u inozemstvo.
Ovdje možete saznati više o upućivanju radnika u EU i A1 obrascu.
Ako Vam treba odvjetnik za upućivanje radnika unutar EU obratite nam se na:info@odvjetnik-bistrovic.hr
Uvod
Priprema valjane oporuke je ključan korak za osiguravanje da se vaša imovina i želje poštuju nakon vaše smrti. U Hrvatskoj, Zakonom o nasljeđivanju propisani su različiti oblici oporuka te specifični formalni zahtjevi za njihovu valjanost. U ovom članku razmotrit ćemo vrste oporuka prema hrvatskom pravu i formalne pretpostavke za valjanost svake od njih.
Vrste oporuka i formalne pretpostavke valjanosti
1. Privatne oporuke
Vlastoručna oporuka
Vlastoručna oporuka je najjednostavniji oblik oporuke gdje oporučitelj vlastoručno piše cijeli tekst oporuke i potpisuje je. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je preporučljivo, da se u njoj navede mjesto i datum sastavljanja.
Zahtjevi:
Pisana oporuka pred svjedocima
Ovaj oblik oporuke sastavlja se u pisanom obliku, bez obzira tko ju je napisao, ali mora biti potpisana pred dva istodobno nazočna svjedoka koji će također potpisati oporuku. Svjedoci ne moraju znati sadržaj oporuke.
Zahtjevi:
2. Javne oporuke
Javna oporuka se sastavlja pred javnim bilježnikom, sudom ili diplomatsko-konzularnim predstavnikom Republike Hrvatske u inozemstvu. Ovlaštena osoba sastavlja oporuku prema kazivanju oporučitelja i potom mu je pročita, objasni pravne posljedice te ga uputi da je potpiše pred njom.
Zahtjevi:
3. Usmene oporuke
Usmena oporuka može biti valjana samo u izvanrednim okolnostima kada oporučitelj nije u mogućnosti sastaviti oporuku u pisanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti 30 dana nakon prestanka izvanrednih okolnosti.
Zahtjevi:
Izjava posljednje volje oporučitelja pred dva istodobno nazočna svjedoka.
Svjedoci su dužni bez odgode napisati sadržaj oporuke i predati je na čuvanje ili je usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom.
Zaključak
Odabir odgovarajuće vrste oporuke i ispunjenje svih formalnih pretpostavki ključni su za osiguravanje valjanosti oporuke. Preporučljivo je konzultirati se s pravnim stručnjakom prilikom izrade oporuke kako bi se izbjegle eventualne pravne poteškoće i osiguralo da vaša volja bude u potpunosti poštovana.
Ovdje saznajte sve o nasljeđivanju temeljem oporuka i pravu na nužni dio.
Ako Vam treba odvjetnik za oporuku obratite nam se na: info@odvjetnik-bistrovic.hr
U tijeku je procedura donošenja novog Zakona o upravljanju i održavanju zgradama, koji bi trebao donijeti značajne promjene u području upravljanja zgradama. Iako zakon još nije stupio na snagu, javno savjetovanje otkriva ključne novosti koje će utjecati kako na stanare, tako i na upravitelje zgrada.
Novi zakon
Novi zakon o pričuvi trenutno je u fazi javnog savjetovanja, što znači da je otvoren za prijedloge i komentare građana. Cilj zakona je modernizirati i poboljšati upravljanje stambenim zgradama te osigurati transparentnije i učinkovitije upravljanje pričuvom. Glavne promjene koje se predlažu odnose se na obveze stanara i upravitelja zgrada, s naglaskom na transparentnost, odgovornost i povećanu kontrolu financija.
Novosti za stanare
Prema nacrtu novog zakona, stanari će imati nekoliko novih obveza i odgovornosti:
Zajednica suvlasnika
Zajednicu suvlasnika čine svi vlasnici posebnih dijelova zgrade. Zajednica suvlasnika upravlja zajedničkom imovinom u zgradi te je pravna osoba s pravnom osobnošću. Zajednica suvlasnika svoja prava, obveze i međusobne odnose uređuje međuvlasničkim ugovorom. Zajednica suvlasnika može stjecati prava i obveze te tužiti i biti tužena u stvarima koje se odnose na upravljanje imovinom. Zajednica suvlasnika sudjeluje u pravnom prometu u svrhu održavanja i upravljanja zgradom identificirajući se s osobnim identifikacijskim brojem kojeg dodjeljuje Ministarstvo financija, Porezna uprava razmjenom podataka u realnom vremenu s Registrom zajednice suvlasnika.
Zasebne zajednice suvlasnika
Ako zgrada ima više funkcionalnih cjelina sa zasebnim ulazima ili se na jednoj katastarskoj čestici nalazi više odvojenih zgrada, svaka od njih može uspostaviti zasebnu zajednicu suvlasnika na koju se primjenjuju sve odredbe ovoga Zakona.
Odgovornost za štetu
Zajednica suvlasnika odgovara za štetu koja nastane zbog neizvršenja ili nepravilnog izvršenja poslova koje se odnose na održavanje zgrade. Zajednica suvlasnika odgovorna je i za štetu koja nastane od dijela zgrade kada nije moguće utvrditi od kojeg posebnog dijela zgrade potiče šteta. U tom slučaju zajedno sa zajednicom suvlasnika za štetu odgovaraju solidarno svi vlasnici posebnih dijelova i upravitelj ako se dokaže da je šteta nastala kao posljedica upraviteljevog nepridržavanja obveza propisanih ovim zakonom.
Ugradnja dizala
Na temelju novog Zakona o upravljanja i održavanju zgradama iz državnog proračuna sufinancira se ugradnja dizala u postojeće zgrade:
Republika Hrvatska će sufinancirati jednu trećinu ukupnih troškova ugradnje dizala u postojeće zgrade.
Program ugradnje dizala u postojeće zgrade donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Investicijsko održavanje
Investicijsko održavanje obuhvaća aktivnosti koje imaju za cilj unaprjeđenje projektiranih odnosno postignutih svojstava zgrade za koje je potrebno izdvojiti novčana sredstva u iznosu višem od sredstava pričuve koja su suvlasnici dužni uplatiti tijekom jedne godine.
Zahvat investicijskog održavanja koji po svojoj prirodi ili opsegu premašuje okvire redovitog održavanja nekretninom smatra se poboljšicom u smislu zakona kojim se uređuje vlasništvo i druga stvarna prava.
Novosti glede upravitelja zgrada
Prinudni upravitelj zgrade
U zgradama u kojima suvlasnici nisu izabrali upravitelja zgrade na način propisan ovim Zakonom, općinski načelnik odnosno gradonačelnik jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi zgrada (u daljnjem tekstu: JLS) obvezan je u roku od šest mjeseci od saznanja rješenjem imenovati prinudnog upravitelja zgrade. Za prinudnog upravitelja zgrade može se imenovati samo osoba koja ispunjava uvjete za upravitelja zgrade.
Prinudni upravitelj zgrade upravlja zgradom s pravima i obvezama upravitelja do preuzimanja zgrade na upravljanje od strane novog upravitelja zgrade. Protiv rješenja JLS se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom. Prijedlog za imenovanje prinudnog upravitelja može JLS-u podnijeti svaki suvlasnik ili upravitelj kojem je prestao ugovor o upravljanju, ali samo ako suvlasnici do dana prestanka ugovora nisu imenovali novog upravitelja.
Obveza prikupljanja ponuda
Za radove i druge poslove na održavanju zgrade čija je vrijednosti veća od 2.500,00 eura upravitelj zgrade je obvezan prikupiti najmanje tri neovisne i usporedive ponude.
Zaključno
Novi zakon o pričuvi još uvijek je u postupku donošenja, te su moguće promjene prije nego što stupi na snagu. Njegov konačni oblik ovisit će o rezultatima javnog savjetovanja i prijedlozima koje će razmotriti zakonodavac.
Ovdje pročitajte sve o novom Zakonu o upravljanju i održavanju zgrada.
Ako trebate odvjetnika za stanarsko pravo i suvlasničke odnose, slobodno nam se obratite na:
Opća pravila o godišnjem odmoru za zaposlenike javnih službi sadržana su u Zakonu o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u javnim službama. Posebna pravila o godišnjem odmoru za zaposlenike javnih službi mogu biti sadržana u granskim kolektivnim ugovorima, ugovorima o radu i internim aktima poslodavca (npr. pravilniku o radu i slično). U ovom tekstu ćemo obraditi pravila godišnjeg odmora sukladno odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama koji je na snazi od 1. ožujka 2024. godine.
Opća pravila o godišnjem odmoru
Zaposlenik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor u najkraćem trajanju propisanim općim propisom o radu, tj. 4 tjedna po Zakonu o radu.
Najkraće trajanje godišnjeg odmora uvećava se prema pojedinačno određenim mjerilima, koji se uređuju granskim kolektivnim ugovorom.
Zaposlenici koji rade u turnusima od 12 sati, godišnji odmor će koristiti kao da rade u petodnevnom radnom tjednu po osam sati dnevno.
Ukupno trajanje godišnjeg odmora ne može iznositi manje od najkraćeg trajanja toga odmora utvrđenog Zakonom o radu, niti više od 6 tjedana, odnosno 30 radnih dana za rad u petodnevnom radnom tjednu.
Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se isplaćuje naknada plaće u visini njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem koristi godišnji odmor (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad) ili u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, ovisno o tome što je za zaposlenika povoljnije.
Pod ostvarenim plaćama u prethodna tri mjeseca smatraju se plaće ostvarene za rad u tri mjeseca koja prethode mjesecu korištenja godišnjeg odmora.
Ako je u prethodna tri mjeseca zaposlenik za dio razdoblja ili za cijelo razdoblje ostvario pravo na naknadu plaće, tada mu se za to vrijeme obračunava naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu i kao takva uračunava u prosjek plaće.
Pod naknadom plaće, podrazumijeva se naknada plaće isplaćena za vrijeme bolovanja, odnosno ona naknada plaće čiji je iznos manji od visine naknade plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio u redovnom radnom vremenu.
Slijepom zaposleniku i zaposleniku koji radi na poslovima gdje ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi zaposlenika od štetnih utjecaja, pripada pravo na godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od minimalno 6 tjedana. Trajanje godišnjeg odmora u tim slučajevima, utvrđuje se granskim kolektivnim ugovorom.
Dani koji se ne uračunavaju u godišnji odmor
Pri utvrđivanju trajanja godišnjeg odmora ne uračunavaju se dani tjednog odmora, blagdani, neradni dani utvrđeni zakonom i dani plaćenog dopusta.
Razdoblje privremene nesposobnosti za rad koje je utvrdio ovlašteni liječnik ne uračunava se u trajanje godišnjeg odmora.
Godišnji odmor u dijelovima i korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora
Zaposlenik može koristiti godišnji odmor u dva ili više dijelova, u dogovoru s poslodavcem.
Zaposlenik ima pravo koristiti dva puta po jedan dan godišnjeg odmora po želji, uz obvezu da o tome, najmanje dva dana ranije, izvijesti poslodavca ili osobu koju on ovlasti.
Raspored godišnjeg odmora
Pri određivanju rasporeda (plana) korištenja godišnjeg odmora, a u skladu s potrebama organizacije rada, poslodavac je dužan voditi računa o potrebama i željama zaposlenika te u tom smislu prikupiti njihove prijedloge i savjetovati se s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom s pravima i obvezama radničkog vijeća.
Obavijest o korištenju godišnjeg odmora
Poslodavac je obvezan dostaviti zaposleniku pisanu odluku, odnosno rješenje o trajanju godišnjeg odmora i razdoblju njegovog korištenja, najkasnije 15 dana prije početka korištenja godišnjeg odmora.
Zaposleniku se može odgoditi, odnosno prekinuti korištenje godišnjeg odmora samo radi izvršenja osobito važnih i neodgodivih službenih poslova, temeljem odluke poslodavca.
Pod osobito važnim i neodgodivim službenim poslovima smatraju se poslovi koje ni na koji način ne mogu obaviti zaposlenici koji ne koriste godišnji odmor, a posao je takve naravi da se ne može odgoditi.
Zaposleniku kojem je odgođeno ili prekinuto korištenje godišnjeg odmora mora se omogućiti naknadno korištenje, odnosno nastavljanje korištenja godišnjeg odmora.
Zaposlenik ima pravo na naknadu stvarnih troškova prouzročenih odgodom, odnosno prekidom korištenja godišnjeg odmora. Troškovima se smatraju se putni i drugi troškovi.
Putni troškovi su stvarni troškovi prijevoza koje je zaposlenik imao zbog dolaska u mjesto zaposlenja i povratka iz mjesta zaposlenja u mjesto u kojem je koristio godišnji odmor u trenutku prekida, kao i dnevnice u povratku do mjesta zaposlenja, pod uvjetima i u visini određenima ovim Ugovorom.
Drugi troškovi su ostali izdaci koje je zaposlenik imao zbog odgode, odnosno prekida godišnjeg odmora što dokazuje odgovarajućom dokumentacijom.
U slučaju prekida godišnjeg odmora zbog plaćenog dopusta ili razdoblja privremene nesposobnosti za rad, zaposlenik je dužan vratiti se na rad onog dana kada bi mu godišnji odmor redovito završio da nije bilo plaćenog dopusta ili privremene nesposobnosti za rad. Ostatak godišnjeg odmora koristit će naknadno, prema dogovoru s poslodavcem. Ako plaćeni dopust ili razdoblje privremene nesposobnosti za rad završava nakon što bi trebao završiti godišnji odmor, zaposlenik se treba vratiti na rad po završetku trajanja plaćenog dopusta, odnosno razdoblja privremene nesposobnosti za rad.
Izuzetak od prava na razmjerni dio godišnjeg odmora
Zaposlenik koji odlazi u mirovinu, ima pravo na puni godišnji odmor za tu godinu. Trebate odvjetnika za radno pravo, obratite nam se na: