Mobbing na poslu predstavlja ponašanje na radnome mjestu kojim se zlostavlja ili ponižava drugu osobu. Cilj mobbinga je narušavanja osobnog ugleda, časti i dostojanstva. U Hrvatskoj je mobbing uređen Zakonom o radu, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Kaznenim zakonom. U nastavku ovog teksta, cilj nam je prikazati proceduru zaštite od mobbinga i povrede dostojanstva radnika temeljem Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR).

1. Pisana pritužba za mobbing

Ako se radnik susretne s nekim oblikom mobbinga ili uznemiravanja na radnome mjestu, ima pravo podnijeti pisanu pritužbu poslodavcu. Ako poslodavac zapošljava najmanje dvadeset radnika, mora imenuti osobu ovlaštenu za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za mobbing. Ta osoba ne mora nužno biti zaposlenik poslodavca. Ako se radi o malom poslodavcu koji nema imenovanu osobu, onda se pritužba dostavlja izravno upravi.

2. Postupanje u slučaju pritužbe za mobbing

1. Po primitku pritužbe poslodavac je dužan je u roku od 8 dana ispitati pritužbu i poduzeti mjere radi sprječavanja daljnjeg mobbinga ili uznemiravanja.
2. Ako se isto ne poduzme roku od 8 dana, ili ako su mjere neprimjerene, radnik ima pravo prekinuti rad. U slučaju prekida rada, radnik mora u daljnjih 8 dana zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom i pokrenuti spor radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja.
3. Radnik može prekinuti s radom i bez dostavljanja pritužbe poslodavcu ako postoje okolnosti zbog kojih je opravdano smatrati da poslodavac neće zaštiti dostojanstvo. Uvjet za to je da je radnik zatražio zaštitu pred nadležnim sudom te o tome obavijestio poslodavca u roku od 8 dana od prekida rada.

3. Ispitivanje pritužbe za mobbing

Glede postupka ispitivanja pritužbe, poslodavac ili imenovana osoba za rješavanje pritužbi dužni su:

• obaviti razgovor s osobom na koju se pritužba odnosi glede optužbi koje ju terete, te njen iskaz evidentirati u zapisniku.
• obaviti razgovor sa svjedocima ukoliko postoje svjedoci koji imaju saznanja o predmetu optužbe.
• obaviti razgovor sa samom osobom koja je podnijela pritužbu te njen iskaz također evidentirati u zapisniku.
• prikupiti sve druge dostupne materijalne dokaze, poput službene e-mail ili drukčije prepiske, isprava, dokumentacije ili stvari koje mogu biti dokaz o uznemiravanju, te utvrditi postoji li mobbing.

4. Odluka o pritužbi

Nakon što su obavljeni svi razgovori u svrhu utvrđivanja činjenica i okolnosti slučaja, potrebno je donijeti odluku kojom se rješava pritužba. Osoba koja je imenovana za rješavanje pritužbi dužna je poslodavcu dostaviti izvještaj, zaključak o tome postoji li mobbing, te prijedlog odluke.

Konačnu odluku o pritužbi donosi poslodavac. O poduzetim mjerama poslodavac bi trebao u pisanom obliku obavijestiti podnositelja pritužbe i prijavljenog.

Odluka kojom se rješava pritužba može biti:

• stegovna mjera – otkaz ugovora o radu ili obrazložena opomena/upozorenje za mobbing, uz eventualnu naknadu štete.

• organizacijska mjera – promjena organizacije rada na način da prijavitelji ne dolaze učestalo u dodir ili komunikaciju s prijavljenim.

• kombinacija mjera a) i b).

• ili odluka kojom se utvrđuje da nije došlo do povrede časti i dostojanstva, s time da posebnu odluku nije nužno donositi, ali se preporuča radi transparentnosti postupanja.

Ako bi poslodavac utvrdio da je došlo do mobbinga ili drugog oblika uznemiravanja, radnik ima pravo postaviti zahtjev za naknadu neimovinske štete ili tražiti ispriku. U težim slučajevima mobbinga poslodavac je dužan podnijeti kaznenu prijavu protiv počinitelja.

U slučaju da ste odlučili dati otkaz, više o oblicima otkaza ugovora o radu pronađite na ovom linku.

Vrlo je važno napomenuti da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika tajni.

Za sve informacije o ovoj temi obratite nam se na:

info@odvjetnik-bistrovic.hr

Jedna od temeljnih sloboda na kojima počiva unutarnje tržište Europske unije je sloboda pružanja usluga i kretanja osoba na cjelokupnom teritoriju Europske unije. Od ulaska Republike Hrvatske u EU, hrvatski poslodavci mogu upućivati svoje radnike da za njih izvrše određeni posao u inozemstvu (izaslanje ili upućivanje radnika). U praksi se najčešće postavlja pitanje provođenja postupka upućivanja radnika te koji sve uvjeti moraju biti zadovoljeni. U nastavku slijede kratke smjernice i pregled bitnih elemenata za transnacionalno upućivanje radnika te nekoliko primjera upućivanja prema nacionalnim zakonodavstvima.

I. Opći pojmovi

Izaslanje je upućivanje radnika od strane domaćeg poslodavca iz jedne u drugu državu da ondje za naručitelja tj. primatelja usluge obavi poslove u određenom vremenskom razdoblju. U nastavku slijedi pregled bitnih elemenata za upućivanje na rad u drugu državu.

1. Ugovor između poslodavca i primatelja usluge

Osnova za upućivanje jest da između poduzeća koje upućuje (poslodavac) i inozemnog poslovnog subjekta (primatelja usluge) postoji ugovor o poslovnoj suradnji kojim se definira opis poslova koje treba obaviti, vrijeme i mjesto, predviđeno trajanje i komercijalne uvjete (cijenu, način plaćanja i sl.). Dakle, upućivanje na rad u inozemstvo, ne znači da radnik radi za drugog, stranog poslodavca, već radnik obavlja poslove koje mu je naložio domaći poslodavac, a koje je domaći poslodavac preuzeo ugovorom o poslovnoj suradnji.

2. Potvrda A1

Prije upućivanja, poslodavac bi trebao o namjeri upućivanja obavijestiti nadležnu ustanovu u matičnoj državi, koja će mu, ako su ispunjeni svi uvjeti, izdati A1 potvrdu. Ta potvrda će se u državi upućivanja koristiti kao dokaz o zdravstvenom osiguranju, te kako bi radnik ostao pokriven socijalnim osiguranjem svoje matične države i bio oslobođen plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje u državi u koju je izaslan.

Zahtjev za ishođenje A1 potvrde poslodavac podnosi nadležnom tijelu svoje države koje potom komunicira s nadležnim tijelom države upućivanja. U Republici Hrvatskoj, zahtjev za izdavanje potvrde A1 podnosi se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO). Svaka država članica određuje svoje uvjete za izdavanje A1 potvrde.

Više o A1 obrascu možete saznati na ovom linku.

3. Administrativni zahtjevi i mjere

Svaka država članica EU ima pravo nametnuti poslodavcu određene administrativne zahtjeve i mjere kontrole potrebne za  učinkovito praćenje ispunjavanja obveza prema upućenim radnicima. Te kontrole i zahtjevi su:

• obveza podnošenja jednostavne izjave prije početka upućivanja koja sadrži relevantne informacije potrebne za kontrolu na mjestu rada,
• obveza čuvanja dokumentacije tj. kopija ugovora o radu, platnih lista, radnih naloga, kraja i trajanja radnog vremena i dokaza o isplati plaća, na jasno naznačenom i pristupačnom mjestu u državi u kojoj se obavlja rad,
• obveza dostave dokumentacije iz gornje točke (ii) na zahtjev države rada,
• obveze dostavljanja prijevoda dokumenata iz gornje točke (ii) na službeni jezik države rada,
• obveze imenovanja osobe za vezu s nadležnim tijelima države rada,
• obveze imenovanja kontakt osobe i predstavnika poslodavca u državi rada.

4. Uvjeti zapošljavanja

Poduzeća tj. poslodavci koji upućuju radnike dužni su osigurati da radnici imaju jednake uvjete rada kao i radnici države rada, odnosno dužni su osigurati poštivanje:

• najduljeg trajanja radnog vremena i najkraćeg trajanja odmora,
• minimalni plaćeni godišnji odmor,
• sve primitke od rada, uvećano za prekovremeni rad,
• uvjete ustupanja radnika trećim poslodavcima,
• zaštitu zdravlja, sigurnosti i higijenu na radu,
• jednako postupanje prema muškarcima i ženama,
• uvjete smještaja radnika,
• dodatke i naknade za troškove putovanja, hrane i smještaja za radnike koji zbog službenog puta izbivaju iz svojeg mjesta boravišta.

Na upućenog radnika primjenjivat će se zakonodavstvo države iz koje je izaslan, matične države – pod uvjetom da:

1. izaslanje ne traje dulje od 24 mjeseca,
2. osoba nije izaslana da zamijeni drugu izaslanu osobu,
3. se na osobu primjenjivalo zakonodavstvo matične države najmanje jedan mjesec neposredno prije izaslanja,
4. poslodavac redovito obavlja svoju djelatnost u matičnoj državi,
5. postoji neposredna veza radnika s poslodavcem za vrijeme trajanja izaslanja.

Nadležne ustanove države rada i matične države mogu za vrijeme trajanja izaslanja kontrolirati postojanje svih potrebnih uvjeta za izaslanje.

5. Postupak nakon završetka izaslanja

Nakon završetka izaslanja, istog radnika se može ponovno uputiti na rad u inozemstvo tek nakon proteka roka od dva mjeseca. Iznimno, moguće je za istog radnika tražiti produženje trajanja razdoblja izaslanja (dulje od 24 mjeseca) ako postoji opravdan razlog, npr. predviđa se da se ugovoreni posao ne može završiti u roku od 24 mjeseca).

II. KONKRETNI PRIMJERI

Uz sve prethodno općenito navedeno, svaka država članica može razraditi detalje procedure za upućivanje. Kao primjer, navode se upute za upućivanje u Italiju, Njemačku, Mađarsku i Hrvatsku.

1. Upućivanje u Italiju

Nakon ishođenja A1 potvrde, prije upućivanja radnika potrebno je dostaviti Izjavu o upućivanju nadležnim tijelima putem web stranice www.lavoro.gov.it.

Ujedno je potrebno osigurati poštivanje svih obveza iz gornje točke 3. (2) do (6) i točke 4., s time da je posebno potrebno paziti na minimalnu plaću i radno vrijeme.

Kopiju izjave o upućivanju nadležnim tijelima potrebno je dostaviti kontakt osobi u Italiji iz točke 3. (6). Sva korespondencija se može obavljati putem elektroničke pošte.

Ovisno o trajanju upućivanja, potrebno je s talijanskom službom za ljudske resurse provjeriti jesu li potrebne prijave boravka i dokumentacija koja je potrebna za isto.

2. Upućivanje u Njemačku

Nakon ishođenja A1 potvrde, prije upućivanja radnika potrebno je dostaviti Izjavu o upućivanju nadležnim tijelima putem web stranice: meldeportal-mindestlohn.de

Ujedno je potrebno osigurati poštivanje svih obveza iz gornje točke 3. (2) do (4) i točke 4., s time da je posebno potrebno paziti na minimalnu plaću i radno vrijeme.

Kopiju izjave o upućivanju nadležnim tijelima, potrebno je dostaviti kontakt osobi u Njemačkoj iz točke 3. (6). Sva korespondencija se može obavljati putem elektroničke pošte.

Ovisno o trajanju upućivanja, potrebno je s njemačkom službom za ljuske resurse provjeriti jesu li potrebne prijave boravka i dokumentacija koja je potrebna za isto.

3. Upućivanje u Mađarsku

Nakon ishođenja A1 potvrde, a prije upućivanja, potrebno je dostaviti Izjavu o upućivanju mađarskom nadležnom tijelu putem web stranice: http://ommf.gov.hu.

Na tom linku se nalaze i sva objašnjenja i upute za postupanje (“EXPLANATORY INSTRUCTIONS”), a prvo se je potrebno registrirati.

Tijekom rada u Mađarskoj na radnike se primjenjuju mađarski minimalni uvjeti rada, što znači i da njihova plaća ne može biti ispod minimalne mađarske plaće, tako da bi s mađarskim dobavljačem prilikom sklapanja ugovora trebalo uzeti u obzir takve financijske razlike. 

4. Upućivanje u Hrvatsku

Nakon ishođenja A1 potvrde, prije upućivanja radnika potrebno je dostaviti Izjavu o upućivanju nadležnim tijelima koja se nalazi na sljedećoj web stranici: http://www.mrms.hr/posting/instructions-for-foreign-companies/

Nakon što se izjava popuni, potrebno ju je poslati na sljedeću e-mail adresu:

postingdeclaration.inspektorat@mrms.hr

Ujedno je potrebno osigurati poštivanje svih obveza iz gornjih točaka 3. (2) do (6) i 4.

Sva dokumentacija o radu upućenih radnika treba biti dostupna nadležnim tijelima Republike Hrvatske tijekom razdoblja od 5 godina od prestanka upućivanja. U slučaju inspekcije, za čuvanu dokumentaciju treba osigurati prijevod na hrvatski.

Kopiju izjave o upućivanju nadležnim tijelima potrebno je dostaviti kontakt osobi u Hrvatskoj iz točke 3. (6). Sva korespondencija se može obavljati putem elektroničke pošte.

Za više informacija obratite nam se na:

info@odvjetnik-bistrovic.hr