Ostavinska rasprava je pravni postupak koji se provodi nakon smrti neke osobe kako bi se utvrdilo tko su njezini nasljednici. Na ostavinskoj raspravi se utvrđuje koja imovina čini ostavinu te kako se ta imovina raspodjeljuje među nasljednicima. U Republici Hrvatskoj, ostavinsku raspravu uređuje Zakon o nasljeđivanju. Postupak može uključivati nekoliko pravnih koraka koji osiguravaju pravilnu raspodjelu ostavine prema zakonitim nasljednicima ili prema oporučnoj volji ostavitelja.
Nakon što su utvrđene sve relevantne činjenice i riješene eventualne pravne nejasnoće, sud donosi rješenje o nasljeđivanju. Rješenje mora sadržavati popis nasljednika, veličinu njihovih nasljednih dijelova i eventualne zapise ili terete koje nosi ostavina.
Ostavinska rasprava je složen pravni postupak koji zahtijeva temeljito poznavanje zakona i procedura. Pravovremeno angažiranje pravne pomoći može osigurati da svi koraci budu provedeni u skladu s pravnim propisima i da se prava svih nasljednika poštuju.
Ovaj članak je informativne prirode i ne predstavlja pravni savjet. Za specifične pravne savjete vezane uz ostavinsku raspravu obratite nam se na:
U ovom tekstu donosimo najbitnije dijelove i novosti prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada, a koji u trenutku objave ovog članka još nije stupio na snagu, a sve u svrhu pravodobnog upoznavanja sa značajnim novostima koje ovaj važan propis donosi za sve vlasnike stanova u Republici Hrvatskoj.
Uvodno – bitni pojmovi
Zajednica suvlasnika
Zajednicu suvlasnika čine svi vlasnici posebnih dijelova zgrade. Zajednica suvlasnika upravlja zajedničkom imovinom u zgradi te je pravna osoba s pravnom osobnošću. Zajednica suvlasnika svoja prava, obveze i međusobne odnose uređuje međuvlasničkim ugovorom. Zajednica suvlasnika može stjecati prava i obveze te tužiti i biti tužena u stvarima koje se odnose na upravljanje imovinom. Zajednica suvlasnika sudjeluje u pravnom prometu u svrhu održavanja i upravljanja zgradom identificirajući se s osobnim identifikacijskim brojem kojeg dodjeljuje Ministarstvo financija, Porezna uprava razmjenom podataka u realnom vremenu s Registrom zajednice suvlasnika.
Pravna osobnost zajednice suvlasnika
Zajednica suvlasnika stječe pravnu osobnost danom upisa u Registar zajednice suvlasnika.Zajednica suvlasnika gubi pravnu osobnost brisanjem iz Registra zajednice suvlasnika.Zajednica suvlasnika predstavlja se osobnim identifikacijskim brojem i nazivom kojim je upisana u Registar zajednice suvlasnika.Naziv zajednice suvlasnika je pojam „Zgrada“ uz navođenje adrese sjedišta.Sjedište zajednice suvlasnika je adresa na kojoj se zgrada nalazi.
Registar zajednice suvlasnika
Registar zajednice suvlasnika s određenim i dodijeljenim osobnim identifikacijskim brojevima vodi Državna geodetska uprava. Registar zajednice suvlasnika je elektronička baza podataka koja se vodi jedinstveno za sve zajednice suvlasnika u Republici Hrvatskoj. Za potrebe određivanja i dodjeljivanja osobnog identifikacijskog broja zajednici suvlasnika, Državna geodetska uprava određuje jedinstveni identifikator zgradi i svakom posebnom dijelu zgrade.
Ministar nadležan za poslove prostornoga uređenja i graditeljstva propisat će pravilnikom sadržaj Registra suvlasnika zgrada, način njegova vođenja, obrasce zahtjeva za upis, obrasce zahtjeva za upis promjena podataka te način i postupak određivanja jedinstvenih identifikatora.
Upravitelj zgrade dužan je podnijeti zahtjev za upis u Registar zajednice suvlasnika mjesno nadležnom područnom uredu za katastar, odnosno Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba.
Zahtjev za upis u Registar zajednice suvlasnika sadrži etažni elaborat zgrade. Ako nije izrađen etažni elaborat zgrade, uz zahtjev za upis prilaže se skica svih tlocrta zgrade po etažama zgrade s podacima o korisnim površinama posebnih dijelova zgrade i podacima o knjižnim i izvanknjižnim vlasnicima zgrade.
Upravitelj zgrade dužan je u roku od osam dana od saznanja za nastale promjene u Registar zajednice suvlasnika prijaviti svaku promjenu upisanih podataka.
Zasebne zajednice suvlasnika
Ako zgrada ima više funkcionalnih cjelina sa zasebnim ulazima ili se na jednoj katastarskoj čestici nalazi više odvojenih zgrada, svaka od njih može uspostaviti zasebnu zajednicu suvlasnika na koju se primjenjuju sve odredbe ovoga Zakona.
Ako su potrebni radovi na dijelovima zgrade koji su zajednički za više funkcionalnih cjelina, kao i za odlučivanje o načinu upravljanja i održavanja zajedničkog zemljišta, odluke se donose za cjelovitu nekretninu. Za odvajanje, odnosno za formiranje zasebne zajednice suvlasnika potrebna je natpolovična većina funkcionalne cjeline koja se odvaja. Zajednice suvlasnika koje se odvajaju preuzimaju sva prava i obveze razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Ako je na istoj zemljišnoknjižnoj čestici formirano više zajednica suvlasnika, dužne su zajedničke troškove snositi razmjerno veličinama korisnih stambenih i drugih površina svake od njih, a za štetu koja bi trećima nastala od dijelova koji su im zajednički ili za zajedničke obveze prema trećima, odgovaraju solidarno.
Odgovornost za štetu
Zajednica suvlasnika odgovara za štetu koja nastane zbog neizvršenja ili nepravilnog izvršenja poslova koje se odnose na održavanje zgrade. Zajednica suvlasnika odgovorna je i za štetu koja nastane od dijela zgrade kada nije moguće utvrditi od kojeg posebnog dijela zgrade potiče šteta. U tom slučaju zajedno sa zajednicom suvlasnika za štetu odgovaraju solidarno svi vlasnici posebnih dijelova i upravitelj ako se dokaže da je šteta nastala kao posljedica upraviteljevog nepridržavanja obveza propisanih ovim zakonom.
Pripajanje zajednice suvlasnika
Pripajanje jedne ili više zajednica suvlasnika drugoj upisuje se u Registar zajednice suvlasnika. Odluku o pripajanju zajednice suvlasnika donosi se natpolovičnom većinom suvlasnika svake od zajednica suvlasnika u postupku. Zajednice suvlasnika o pripajanju potpisuju sporazum o pripajanju kojim reguliraju međusobna prava i obveze.
Prestanak postojanja zajednice suvlasnika
Razlozi za prestanak postojanja zajednice suvlasnika:
1. ako se broj suvlasnika smanjio na jednog suvlasnika,
2. pripajanje drugoj zajednici suvlasnika.
U slučaju iz točke 1., upravitelj zgrade kao likvidator je dužan mjesno nadležnom područnom uredu za katastar, odnosno Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba, podnijeti zahtjev za upis prestanka djelovanja zajednice suvlasnika u registar zajednica suvlasnika u roku od osam dana od dana utvrđenja o prestanku postojanja zajednice suvlasnika.
Likvidator zastupa zajednicu suvlasnika u postupku likvidacije te se otvaranjem likvidacijskog postupka upisuje u registar zajednica suvlasnika kao osoba ovlaštena za zastupanje zajednice suvlasnika do okončanja postupka likvidacije i brisanja zajednice suvlasnika iz registra zajednice suvlasnika.
Sudski postupci i primjena propisa o parničnom postupku
Zajednica suvlasnika je stranka u postupcima prisilne naplate pričuve, isključenja iz suvlasničke zajednice te u poreznim postupcima, a u postupku je zastupa upravitelj zgrade.
Prije započinjanja sudskih postupaka, osim u postupcima prisilne naplate pričuve i privremenih mjera, zajednica suvlasnika obvezna je provesti postupak mirenja, sukladno propisu koji uređuje postupke mirenja.
U sudskim postupcima u kojima bi, prema odredbama zakona koji uređuje parnični postupak, trebali biti tuženi svi suvlasnici zgrade ili bi jedan ili više suvlasnika trebao tužiti ostale suvlasnike, a osnova za pokretanje postupka je odgovornost za štetu koja je nastala lošim održavanjem zgrade, naplata potrošnje energenata i usluga u zajedničkim prostorijama zgrade, nadoknada troškova za nužne i hitne popravke na zajedničkim dijelovima zgrade, stranka na strani tuženika može biti i zajednica suvlasnika.
U sudskim postupcima zajednicu suvlasnika zastupa upravitelj zgrade ili opunomoćenik kojeg zajednica suvlasnika na to ovlasti poštujući sva ograničenja propisana zakonom koji uređuje parnični postupak.
Za rješavanje sporova mjesno je nadležan sud na čijem području se nalazi zgrada.
Zajednički dijelovi i uređaji zgrade
Zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade (u daljnjem tekstu: zajednički dijelovi zgrade), ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, smatraju se:
Održavanje zajedničkih dijelova zgrade
Održavanje zajedničkih dijelova zgrade je skup aktivnosti kojima se, osim u interesu suvlasnika, u javnom interesu održavaju i unaprjeđuju projektirana svojstva zgrade u pogledu ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu i uporabne vrijednosti na razini propisanoj važećim propisima.
Očuvanje temeljenih zahtjeva za građevinu i naknadni radovi
U zgradama koje su izgrađene prije 1965. godine i u zgradama koje su građene bez armirano-betonskih vertikalnih i horizontalnih serklaža ne smiju se izvoditi prorezi u zidovima i ugradnja instalacijskih ormarića za sve vrste instalacija u nosivim zidovima zidanih zgrada.
Na izgrađenim zgradama ne smiju se izvoditi radovi natkrivanja i zatvaranja balkona, lođa i terasa.
Na uličnim pročeljima izgrađenih zgrada ne smiju se postavljati uređaji za hlađenje, grijanje, obnovljive izvore energije, te antenski sustavi. Iznimno, navedeni uređaji mogu se postaviti na balkone, lođe ili terase na način da nisu direktno vidljivi s ulice.
Svi građevinski radovi na izgrađenim zgradama moraju se provoditi u skladu s propisima kojima se uređuje područje gradnje i prostornoga uređenja.
Ugradnja dizala
Na temelju novog Zakona o upravljanja i održavanju zgradama iz državnog proračuna sufinancira se ugradnja dizala u postojeće zgrade:
Republika Hrvatska će sufinancirati jednu trećinu ukupnih troškova ugradnje dizala u postojeće zgrade.
Program ugradnje dizala u postojeće zgrade donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva.
Redovito održavanje
Redovito održavanje su aktivnosti koje se obavljaju redovito radi ispunjavanja obveza propisanih važećim propisima te održavanja zajedničkih dijelova zgrade u funkcionalnom stanju u skladu s izjavom izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine, tehničkim uputama i specifikacijama, normama ili prema očitoj potrebi, odnosno uobičajeno razumnoj potrebi.
Redovito održavanje obuhvaća osobito:
Izvanredno održavanje
Izvanredno održavanje dijeli se na hitne i nužne popravke, a za svaku vrsta popravka propisane su drukčije pretpostavke.
Hitni popravak
Hitni popravak je aktivnost kojom se otklanja uzrok neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili za oštećenje stvari u zgradi ili izvan zgrade, odnosno aktivnost kojom se otklanja ugroženost osnovnih životnih uvjeta u zgradi.
Hitni popravak podrazumijeva dovođenje uzroka opasnosti u kontrolirano stanje u najkraćem mogućem roku. Hitnim popravkom smatra se poduzimanje radova na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade osobito u slučaju:
1. kvarova na plinskim instalacijama
2. kvarova na sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu
3. puknuća, oštećenja i začepljenja vodovodne i kanalizacijske instalacije
4. kvarova na električnoj instalaciji uključivo elektroničke komunikacije i videonadzor
5. znatnijih oštećenja dimnjaka i dimovodnih kanala
6. prodiranja oborinskih voda u zgradu, saniranja posljedica istog prodora, te znatnijeg oštećenja krova
7. narušene statičke stabilnosti zgrade ili pojedinih dijelova zgrade
8. kvarova na dizalu
9. otpadanja dijelova fasade, limarije i crijepova.
Upravitelj zgrade za hitni popravak treba imati suglasnost predstavnika suvlasnika i suglasnost suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 20% ukupne korisne površine zgrade za zgrade za koje nisu određeni suvlasnički dijelovi odnosno suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 20% suvlasničkih dijelova zgrade upisanih u zemljišne knjige.
Za troškove nastale hitnim popravkom odgovara zajednica suvlasnika i zajedno s njom svi suvlasnici razmjerno veličini svojih suvlasničkih dijelova. Upravitelj koji je poduzeo hitni popravak o svom trošku ima pravo na naknadu tog troška od zajednice suvlasnika i svih suvlasnika razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova.
Radi osiguranja razmjernog dijela naknade troška upravitelj ima zakonsko založno pravo na svakom posebnom dijelu nekretnine.
Nužni popravak
Nužni popravak je aktivnost kojom se trajno otklanja uzrok neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili za oštećenje stvari u zgradi ili izvan zgrade, odnosno aktivnost kojom se trajno otklanja ugroženost osnovnih životnih uvjeta u zgradi.
Nužnim popravkom smatra se poduzimanje radova osobito radi:
Upravitelj zgrade za nužni popravak treba imati suglasnost predstavnika suvlasnika i suglasnost suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 33% ukupne korisne površine zgrade za zgrade za koje nisu određeni suvlasnički dijelovi odnosno suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 33% suvlasničkih dijelova zgrade upisanih u zemljišne knjige.
Suglasnost se daje na temelju prethodno izrađenog nalaza ovlaštene osobe. Nalaz ovlaštene osobe sastoji se od tehničkog opisa predmeta s ocjenom stanja i karakterističnih fotografija zatečenog stanja. Za troškove nastale nužnim popravkom odgovara zajednica suvlasnika i zajedno s njom svi suvlasnici razmjerno veličini svojih suvlasničkih dijelova. Upravitelj koji je poduzeo nužni popravak o svom trošku ima pravo na naknadu tog troška od zajednice suvlasnika i svih suvlasnika razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Radi osiguranja razmjernog dijela naknade troška upravitelj ima zakonsko založno pravo na svakom posebnom dijelu nekretnine.
Investicijsko održavanje
Investicijsko održavanje obuhvaća aktivnosti koje imaju za cilj unaprjeđenje projektiranih odnosno postignutih svojstava zgrade za koje je potrebno izdvojiti novčana sredstva u iznosu višem od sredstava pričuve koja su suvlasnici dužni uplatiti tijekom jedne godine.
Zahvat investicijskog održavanja koji po svojoj prirodi ili opsegu premašuje okvire redovitog održavanja nekretninom smatra se poboljšicom u smislu zakona kojim se uređuje vlasništvo i druga stvarna prava.
Zajednička pričuva
Zajednička pričuva su novčana sredstva namijenjena održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i upravljanju zgradom, odnosno dijelom zgrade.
Sredstva zajedničke pričuve koriste se prema godišnjem programu održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno višegodišnjem programu održavanja i upravljanja zgradom za pokriće troškova redovitog održavanja, hitnih popravaka, nužnih popravaka, osiguranja zgrade, naknade za rad upravitelju zgrade , nabave alata za čišćenje i održavanje, kao i sitnog potrošnog materijala, otplate zajma za financiranje troškova redovitog održavanja, hitnih i nužnih popravaka te odvjetničkih troškova zastupanja.
Sredstva zajedničke pričuve mogu se u skladu s višegodišnjim programom održavanja i upravljanja zgradom koristiti i za pokriće troškova investicijskog održavanja i/ili otplate zajma za financiranje tih troškova, ako se time ne dovodi u pitanje financiranje troškova iz prethodnog pasusa.
Minimalni iznos i način plaćanja zajedničke pričuve
Sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su obvezni uplaćivati na posebni račun zajedničke pričuve u iznosu utvrđenom godišnjim programom održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno višegodišnjim programom održavanja i upravljanja zgradom.
Suvlasnici su dužni zajedničku pričuvu uplaćivati mjesečno.
Minimalni iznos zajedničke pričuve po metru kvadratnom korisne površine stana godišnje iznosi 0,54% etalonske cijene građenja koju objavljuje nadležno ministarstvo. Podatak o etalonskoj cijeni građenja objavljuje se u Narodnim novinama.
Prema zadnjem objavljenom podatku o etaložnoj cijeni građenja od prosinca 2022. godine, etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima bila je utvrđena u iznosu od 796,34 eura po m2 korisne površine stana. Dakle, u trenutku pisanja ovog članka minimalni iznos zajedničke pričuve iznosio bi 4,3 eura po m2 korisne površine stana, promjenjivo ovisno o izmjenama propisa.
Međutim, godišnjim programom održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno višegodišnjim programom održavanja i upravljanja zgradom ne može se utvrditi mjesečni iznos zajedničke pričuve koji je manji od 1/12 gore navedenog minimalnog iznosa zajedničke pričuve. To bi u ovom trenutku značilo da apsolutni minimalni iznos zajedničke pričuve iznosi 36 centi, promjenjivo ovisno o izmjenama propisa.
Važno je napomenuti da ako godišnji program održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno višegodišnji program održavanja i upravljanja zgradom nije donesen, suvlasnici su dužni uplaćivati zajedničku pričuvu u peterostrukom iznosu od minimalnog iznosa zajedničke pričuve tj. od 0,54% etalonske cijene građenja
Obveza osiguranja zgrade
Suvlasnici su putem upravitelja obvezni osigurati zajedničke dijelove zgrade od osnovnih rizika, odnosno požara, oluje, udara groma, izljeva vode iz vodovodnih i kanalizacijskih cijevi kao i od odgovornosti za štetu prema trećim osobama.
Kućni red
Kućni red zgrade sastoji se od općih i posebnih odredbi.
Suvlasnik koji se ne pridržava odredaba kućnog reda dužan je sredstva iz zajedničke pričuve, za mjesec u kojem mu je utvrđena povreda kućnog reda, uplaćivati u trostrukom iznosu od iznosa zajedničke pričuve.
Ukoliko bi se od strane istog suvlasnika opetovano ponavljale povrede kućnog reda, suvlasnici mogu pokrenuti i druge pravne mehanizme za poštivanje odredbi kućnog reda.
Povredu kućnog reda utvrđuje predstavnik suvlasnika uz odobrenje natpolovične većine suvlasnika.
Posebne odredbe kućnoga reda suvlasnici svake zgrade mogu dodatno propisati u okviru redovite uprave, ali one ne mogu odstupati od općih odredbi.
Opće odredbe kućnoga reda u zgradama propisuje ministar nadležan za prostorno uređenje i graditeljstvo pravilnikom. Pravilnikom će se propisati uredno korištenje zajedničkih prostora u zgradi, dozvoljeni nivo buke u korištenju posebnih dijelova zgrade, sprječavanje skupljanja otpada u posebnim dijelovima zgrade, vremenski period kućnog mira kao i odstupanja u ograničenim slučajevima, obveze vlasnika stanova koji iznajmljuju svoje stanove, a sve kako bi se stanarima omogućio mir u korištenju stanova.
SUVLASNICI ZGRADE I PREDSTAVNIK SUVLASNIKA ZGRADE
Međuvlasnički ugovor
Prava, obveze i međusobni odnosi suvlasnika zgrade u zajednici suvlasnika, u pogledu upravljanja i održavanja zgrade ili funkcionalne cjeline zgrade, suvlasnici su dužni urediti međuvlasničkim ugovorom (dalje u tekstu: međuvlasnički ugovor).
Međuvlasnički ugovor sklapa se u pisanom obliku. Međuvlasnički ugovor sadrži osobito:
Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila natpolovična većina suvlasnika. Međuvlasnički ugovor predstavnik suvlasnika dužan je dostaviti upravitelju zgrade u roku od 15 dana od stupanja na snagu istoga.
Sastanak suvlasnika
Odluke o upravljanju zgradom u svrhu provedbe međuvlasničkog ugovora i u skladu s propisima, zajednica suvlasnika donosi na sastanku suvlasnika.
Sastanak suvlasnika saziva predstavnik suvlasnika, suvlasnici čija površina posebnih dijelova zgrade čini više od jedne trećine korisne površine zgrade za zgrade za koje nisu određeni suvlasnički dijelovi odnosno sukladno suvlasničkim omjerima upisanim u zemljišne knjige koji su veći od jedne trećine ili upravitelj zgrade.
Poziv za sastanak suvlasnika dostavlja se između pet i deset dana prije sastanka, pisanim putem u poštanski pretinac suvlasnika u zgradi ili na adresu prebivališta, odnosno boravišta suvlasnika ili putem elektroničke pošte, prema dogovoru većine suvlasnika, uz dodatni obvezni uvjet objavom na oglasnoj ploči zgrade.
Poziv za sastanak sadrži podatke o osobi koja saziva sastanak, mjestu i vremenu održavanja sastanka i dnevni red sastanka.
Ako se sastanak suvlasnika nije mogao održati dva puta za redom u razmaku od 15 dana zbog nedolaska potrebnog broja suvlasnika za donošenje odluka, tada se saziva izvanredni sastanak najranije sedam, a najkasnije 30 dana od dana kada je zadnji sastanak trebao biti održan, s istim predloženim dnevnim redom ili se odluke potvrđuju prikupljanjem potpisa.
O sastanku suvlasnika vodi se zapisnik, kojeg potpisuju osoba koja je sastanak sazvala, zapisničar, svi nazočni suvlasnici zgrade i upravitelj zgrade ako je nazočan sastanku.
Zapisnik sa sastanka suvlasnika sadrži podatke o stambenoj zgradi, mjestu i vremenu održavanja sastanka suvlasnika, nazočnim osobama, dnevnom redu sastanka, iznijetim prijedlozima, donesenim odlukama i načinu glasanja suvlasnika.
Donesena odluka je obvezujuća za sve suvlasnike ako je potpisana od propisanog broja suvlasnika.
Učestalost održavanja sastanka suvlasnika
Sastanak suvlasnika obavezno se održava najmanje jedanput godišnje i na istome se raspravlja o svim pitanjima važnim za upravljanje zgradom, a posebno o godišnjem izvještaju o upravljanju i održavanju, donosi godišnji program održavanja zajedničkih dijelova zgrade za iduću godinu te višegodišnji program održavanja zgrade.
Odluke suvlasnika u upravljanju zgradom
Odluka u upravljanju zgradom donesena je kad se o odluci pozitivno izjasni natpolovična većina suvlasnika.
Takve odluke su osobito odluke o:
a. izboru i promjeni predstavnika suvlasnika kao i vijeća suvlasnika
b. izboru i promjeni upravitelja zgrade
c. godišnjem programu održavanja zajedničkih dijelova zgrade
d. višegodišnjem programu održavanja zgrade
e. godišnjem izvještaju o upravljanju zgradom
f. osiguravatelju zajedničkih dijelova zgrade
g. visini pričuve
h. obnovi zgrade nakon djelovanja elementarne ili katastrofalne nepogode
i. energetskoj obnovi zgrade, ugradnji sustava na obnovljive izvore energije, postavljanju kanalske infrastrukture i mjesta za punjenje električnih vozila
j. obnovi fasade
k. ugradnji dizala u zgradu
l. poboljšicama i uređajima za nesmetan pristup na zajedničkim dijelovima zgrade s kojima se omogućava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti
m. načinu korištenja zajedničkih dijelova zgrade
n. kućnom redu
o. uzimanju kredita za financiranje održavanja zgrade
p. pravnom zastupanju
q. drugim pitanjima vezanim uz upravljanje zgradom o kojima prema međuvlasničkom ugovoru ili važećim propisima odlučuju suvlasnici u okviru redovitog održavanja.
Kvalificiranom većinom donose se odluke:
1. o promjeni namjene zajedničkog dijela zgrade u posebni dio zgrade
2. o poslovima investicijskog održavanja.
Donošenje odluke prikupljanjem potpisa
Ako se zbog veličine zgrade ili iz drugih opravdanih razloga ne može sazvati sastanak suvlasnika s potrebnom većinom za donošenje odluke, predstavnik suvlasnika ili drugi zainteresirani suvlasnik će za donošenje odluke pribaviti suglasnost suvlasnika prikupljanjem potpisa na napisanu odluku ili putem elektroničke pošte ako suvlasnik to zatraži uz dokaz identiteta ili s elektroničkim potpisom.
Odluka je obvezujuća za sve suvlasnike, pod uvjetom da je ispravno donesena. Predstavnik suvlasnika obvezan je odluku objaviti na oglasnoj ploči ili dostaviti putem elektroničke pošte ako suvlasnik to zatraži.
Predstavnik suvlasnika
Predstavnik suvlasnika je jedan od suvlasnika izabran na način da odluku o njegovom izboru donesu suvlasnici natpolovičnom većinom.
Predstavnik suvlasnika ima sljedeća prava i obveze:
Ako suvlasnici nisu izabrali predstavnika suvlasnika, upravitelj je sve suvlasnike dužan pisano upozoriti da to učine u roku od 60 dana od dana dostave pisanog upozorenja upravitelja. Ako suvlasnici ne postupe u skladu s pisanim upozorenjem upravitelja, upravitelj preuzima prava i obveze predstavnika suvlasnika do obavijesti suvlasnika o izboru predstavnika suvlasnika. Upravitelj je dužan obavijestiti sve suvlasnike o preuzimanju prava i obveza predstavnika suvlasnika i imenovanju osobe prinudnog predstavnika suvlasnika. Prinudni predstavnik suvlasnika ima sva prava i obveze predstavnika suvlasnika te ostvaraje pravo na novčanu naknadu za svoj rad.
UPRAVLJANJE ZGRADOM
Obveza povjeravanja upravljanja zgradom
Suvlasnici zgrade, odnosno dijela zgrade obvezni su poslove upravljanja zgradom povjeriti upravitelju zgrade. Investitor novo izgrađene zgrade obvezan je poslove upravljanja zgradom povjeriti upravitelju zgrade u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti uporabne dozvole, osim u slučajevima kada nakon izgradnje investitor ostane jedini vlasnik.
Ugovor o upravljanju zgradom
Poslovi upravljanja zgradom povjeravaju se upravitelju zgrade ugovorom o upravljanju zgradom (u daljnjem tekstu: ugovor o upravljanju) kojega suvlasnici zgrade u pisanom obliku, zastupani po predstavniku suvlasnika, sklapaju s upraviteljem zgrade. Ugovorom o upravljanju utvrđuje se naknada upravitelja zgrade, način upravljanja i održavanja zgrade, te način prikupljanja zajedničke pričuve.
Upravitelj zgrade
Upravitelj zgrade može biti pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje djelatnosti upravljanja nekretninama. Upravitelj zgrade upravlja zgradom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti propisanih ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju vlasništvo i druga stvarna te utvrđenih međuvlasničkim ugovorom i ugovorom o upravljanju.
Upravitelj zgrade zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem zgradom u postupcima pred javnopravnim tijelima, ako ugovorom o upravljanju nije drukčije određeno. Upravitelj zgrade raspolaže sredstvima zajedničke pričuve prema godišnjem programu održavanja zajedničkih dijelova zgrade, višegodišnjem programu održavanja zgrade, međuvlasničkom ugovoru i ugovoru o upravljanju zgrade te odluci suvlasnika.
Prinudni upravitelj zgrade
U zgradama u kojima suvlasnici nisu izabrali upravitelja zgrade na način propisan ovim Zakonom, općinski načelnik odnosno gradonačelnik jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi zgrada (u daljnjem tekstu: JLS) obvezan je u roku od šest mjeseci od saznanja rješenjem imenovati prinudnog upravitelja zgrade. Za prinudnog upravitelja zgrade može se imenovati samo osoba koja ispunjava uvjete za upravitelja zgrade.
Prinudni upravitelj zgrade upravlja zgradom s pravima i obvezama upravitelja do preuzimanja zgrade na upravljanje od strane novog upravitelja zgrade. Protiv rješenja JLS se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom. Prijedlog za imenovanje prinudnog upravitelja može JLS-u podnijeti svaki suvlasnik ili upravitelj kojem je prestao ugovor o upravljanju, ali samo ako suvlasnici do dana prestanka ugovora nisu imenovali novog upravitelja.
Prava i obveze upravitelja zgrade
Upravitelj zgrade u obavljanju svoje djelatnosti ima sljedeća prava i obveze:
a. otvoriti i voditi poseban račun, podračun ili račun posebne namjene, te osigurati vođenje poslovanja svake nekretnine odvojeno od računa upravitelja
b. osigurati poduzimanje aktivnosti radi redovitog održavanja i nužnih popravaka u skladu s godišnjim programom održavanja zajedničkih dijelova zgrade, odnosno kada je to u skladu s propisima
c. osigurati poduzimanje aktivnosti radi redovitog održavanja i hitnih popravaka kada je to potrebno
d. osigurati poduzimanje aktivnosti radi investicijskog održavanja u skladu s višegodišnjim programom održavanja zgrade
e. osigurati poduzimanje aktivnosti u posebnom dijelu zgrade radi otklanjanja uzroka štete ili umanjenja svojstva zajedničkog dijela zgrade ili drugog posebnog dijela zgrade, na trošak vlasnika posebnog dijela, ako vlasnik posebnog dijela isti ne otkloni sam u roku od 15 dana od dana primitka poziva upravitelja zgrade
f. osigurati mogućnost poduzimanja aktivnosti radi hitnih popravaka svaki dan u godini tijekom 24 sata
g. osigurati hitni popravak najkasnije u roku od tri sata od prijave potrebe popravka, odnosno čim to okolnosti na koje upravitelj nema utjecaja dopuste
h. osigurati provedbu redovitih pregleda i izvanrednih pregleda zgrade u skladu s propisima o gradnji na kojima sudjeluju upravitelj zgrade i predstavnik suvlasnika
i. predložiti iznos primjerene zajedničke pričuve
j. ažurno voditi evidenciju suvlasnika, odnosno vlasnika posebnih dijelova zgrade
k. raspoređivati na suvlasnike i naplaćivati troškove zajedničke pričuve i druge zajedničke troškove nekretnine (zajednička potrošnja struje, vode, čišćenje zgrade i dr.) koji se plaćaju iz zajedničke pričuve
l. poduzeti potrebne aktivnosti radi ovrhe dospjelih, a neplaćenih obroka zajedničke pričuve i drugih zajedničkih troškova nekretnine koje plaćaju suvlasnici nakon što nisu plaćena šest obroka
m. redovno podmirivati zajedničke troškove zgrade prema trećima sredstvima zajedničke pričuve
n. izraditi prijedlog godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova zgrade, u skladu s višegodišnjim programom održavanja zgrade, obvezama iz sudskih sporova i u skladu s propisima koji uređuju područje gradnje te ga dostaviti predstavniku suvlasnika najkasnije do 15. studenog tekuće kalendarske godine
o. izraditi prijedlog višegodišnjeg programa održavanja zgrade u skladu s propisima koji uređuju područje gradnje, te ga dostaviti predstavniku suvlasnika najkasnije do 31. prosinca tekuće kalendarske godine
p. pokrenuti sve potrebne postupke pred nadležnim javnopravnim tijelima u svrhu upisa zgrade i njezinih posebnih dijelova u zemljišne knjige i katastar
q. ishoditi zajmove potrebne za financiranje održavanja zgrade u skladu s odlukom suvlasnika
r. sklopiti ugovor o osiguranju u skladu s odlukom suvlasnika
s. u ime i za račun suvlasnika zgrade prijaviti projekt energetske obnove zgrade. odnosno projekt ugradnje sustava grijanja i hlađenja na obnovljive izvore energije te sklopiti ugovore koji su potrebni za provedbu tog projekta,
t. u ime i za račun suvlasnika zgrade prijaviti projekte kojima se doprinosi većoj otpornosti zgrada na požar i potres te sklopiti ugovore koji su potrebni za provedbu tih projekata
u. otvoriti poseban račun za provedbu projekata energetske obnove zgrade, odnosno projekata ugradnje sustava grijanja i hlađenja na obnovljive izvore energije i projekata kojima se doprinosi većoj otpornosti zgrada na požar i potres te sklopiti ugovore koji su potrebni za provedbu tih projekta
v. obavještavati suvlasnike zgrade putem predstavnika suvlasnika o obavljenim poslovima u roku od 30 dana od dana izvršenim poslovima.
w. izraditi i suvlasnicima putem predstavnika suvlasnika dostaviti do veljače tekuće godine godišnji izvještaj za proteklu godinu o upravljanju zgradom koji, uz ostalo, obavezno sadrži pregled pojedinačnih prihoda i rashoda zajedničke pričuve, te podatke o načinu grijanja i potrošnji energenata po stambenoj jedinici.
x. u suradnji s predstavnikom suvlasnika utvrditi i izraditi zapisnik o stanju novčanih sredstava u zajedničkoj pričuvi, dugovima zgrade i potraživanju novčanih sredstava za koja nisu pokrenuti i za koja su pokrenuti sudski postupci
y. na zahtjev suvlasnika dati na uvid i omogućiti kopiranje isprava na kojima se temelji godišnji izvještaj o upravljanju zgradom i druge dokumente vezane uz upravljanje zgradom u roku od 15 dana od dana od kada to suvlasnik zatraži
z. minimalno jednom godišnje pregledati zgradu radi provjere ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevine, zbog izrade prijedloga višegodišnjeg i godišnjeg programa održavanja zajedničkih dijelova zgrade
aa. obavljati druge poslove određene ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju vlasništvo i druga stvarna ili ugovorene međuvlasničkim ugovorom ili drugim ugovorima
bb. upisati zabilježbu imenovanja ili opoziva upravitelja u zemljišne knjige u
cc. dostaviti JLS svaki potpisani ugovor o upravljanju zgradom.
U slučaju stečaja ili ovrhe protiv upravitelja, sredstva koja su na računu zgrade nisu predmet stečajne mase i na njima se ne može provesti ovrha.
Za radove i druge poslove na održavanju zgrade čija je vrijednosti veća od 2.500,00 eura upravitelj zgrade je obvezan prikupiti najmanje tri neovisne i usporedive ponude.
U slučaju da imate problem sa susjedom, predstavnikom stanara, upraviteljem zgrade ili imate potrebu angažirati odvjetnika radi pravnog savjetovanja ili zastupanja iz područja upravljanja zgradama, slobodno nam se obratite na:
I. UVODNE ODREDBE
Novi Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine postavlja temelje za sustav plaća uključujući načela, vrednovanje i ocjenjivanje rada, kao i samu strukturu plaće. Ovaj zakon detaljno definira kriterije i mehanizme za određivanje plaća zaposlenika u državnoj i javnoj službi u Hrvatskoj. U uvodnim odredbama pojašnjen je predmet Zakona, način primjene, osnovni pojmovi te rodna neutralnost izraza, uspostavljajući pravni okvir za pravično i transparentno upravljanje plaćama.
II. NAČELA SUSTAVA PLAĆA
Tri ključna načela sustava plaća obuhvaćaju jednakost plaća, transparentnost i zabranu diskriminacije, osiguravajući pravedno i jednako postupanje prema svim službenicima i namještenicima.
Službenicima i namještenicima isplaćuje se jednaka plaća za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti. Žene i muškarci koji obavljaju jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti u državnoj službi i javnim službama imaju pravo na jednaku plaću.
Podaci o elementima za obračun plaće za radna mjesta u državnoj službi objavljuju se na mrežnim stranicama tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose. Podaci o elementima za obračun plaće za radna mjesta u javnim službama objavljuju se na mrežnim stranicama tijela državne uprave nadležnog za rad.
III. VREDNOVANJE RADNIH MJESTA
Vrednovanje radnih mjesta provodi se kroz standardna mjerila koja uključuju kompetencije, složenost poslova, odgovornost, suradnju, komunikaciju i upravljanje. Time se osigurava da su plaće utvrđene na temelju objektivnih kriterija.
Radna mjesta u državnoj službi i javnim službama vrednuju se primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta. Standardna mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta su:
– kompetencije kao razina formalnog obrazovanja, radno iskustvo i položeni ispiti,
– složenost i raznovrstnost poslova te samostalnost u radu,
– odgovornost za život, zdravlje i sigurnost, te utjecaj na donošenje odluka,
– suradnja s drugim osobama i komunikacija sa strankama,
– razina upravljanja i složenost područja kojim se upravlja,
– posebni uvjeti rada (opasnost za život i zdravlje i nepovoljni radni uvjeti).
Način primjene standardnih mjerila u postupku vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta u državnim tijelima i javnim službama utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske.
IV. OCJENJIVANJE UČINKOVITOSTI RADA
Učinkovitost rada ocjenjuje se godišnje, a rezultati ocjenjivanja mogu utjecati na promocije i financijske bonuse. Zakon postavlja smjernice za ocjenjivanje, nagrade za izvrsnost i posljedice za nezadovoljavajuće rezultate.
Odluku o ocjeni učinkovitosti rada službenika i namještenika donosi čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe odnosno osoba koju oni ovlaste. Čelnika ocjenjuje čelnik tijela koje ga je imenovalo na dužnost.
Državnom službeniku i namješteniku koji je ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« prestaje državna služba u skladu s propisima o državnim službenicima.
Službeniku i namješteniku u javnoj službi koji je ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« prestaje služba redovitim otkazom u skladu s općim propisom o radu.
Postupak, kriterije i način ocjenjivanja učinkovitosti rada propisuje Vlada RH posebnom uredbom. Prijedlog te uredbe dostavljaju se na mišljenje reprezentativnim sindikatima.
Za pojedine javne službe se donose posebni pravilinici radi utvrđivanja posebnih kriterija za ocjenjivanje učinkovitosti rada, jednako kao što se donosi poseban pravilnik za ocjenu učinkovitosti rada policijskih službenika. Ovi pravilnici se također dostavljaju na mišljenje reprezentativnim sindikatima.
V. PLAĆA I DODACI NA PLAĆU
Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka, koji mogu uključivati dodatke za radni staž, učinkovitost, izvanredne radne uvjete i posebne uvjete rada. Također su detaljno objašnjene metode obračuna i isplate plaće.
Osnovna plaća je plaća koju službenik i namještenik ostvaruje za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen ili za koje je sklopio ugovor o radu za redovan rad u punom radnom vremenu za razdoblje od jednog mjeseca. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen ili za koje je sklopio ugovor o radu i osnovice za obračun plaće. Ako službenik i namještenik radi u nepunom radnom vremenu, pripada mu plaća razmjerno radnom vremenu na koje je zaposlen.
Osnovica za obračun plaće utvrđuje se kolektivnim ugovorom. Ako se kolektivnim ugovorom ne ugovori visina osnovice do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za iduću godinu, utvrdit će je odlukom Vlada RH, u kojem slučaju osnovica ne može biti niža od zadnje ugovorene osnovice.
Koeficijenti za obračun plaće radnih mjesta u državnoj službi i javnim službama utvrđuju se na temelju provedenog vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju radnih mjesta propisanih ovim Zakonom.
Koeficijent za obračun plaće radnog mjesta utvrđuje se u okviru raspona koeficijenata platnog razreda u koje je razvrstano radno mjesto.
Nazive radnih mjesta, uvjete za raspored, klasifikaciju radnih mjesta i pripadajući platni razred te koeficijente za obračun place utvrđuje Vlada RH posebnim uredbama, zasebno za državne službe i javne službe. O donošenju uredbe nužno je provesti savjetovanje s reprezentativnim sindikatima.
Cijena sata rada izračunava se dijeljenjem osnovne plaće službenika i namještenika uvećane za dodatak za radni staž s mjesečnim fondom sati.
Dodaci na osnovnu plaću su:
1. dodatak za radni staž
2. dodatak za učinkovitost rada
3. dodatak za završen studij na poslijediplomskoj razini
4. dodatak za policijsko zvanje
5. dodatak za rad u izvanrednim radnim okolnostima
6. dodaci za posebne oblike organizacije rada.
Dodatak na plaću za učinkovitost rada isplaćuje se službeniku i namješteniku na temelju ocjena njegove učinkovitosti rada. Visina dodatka na plaću određuje se prema ukupnom broju bodova ostvarenih na temelju ocjena učinkovitosti rada.
VI. PLATNA LJESTVICA I PLATNI RAZREDI
Platnu ljestvicu čini 16 platnih razreda.
Koeficijenti za obračun plaće u platnoj ljestvici određuju se u rasponu od 1,00 do 8,00.
Rasponi koeficijenata u platnim razredima u okviru jedinstvene platne ljestvice za državna tijela i javne službe utvrđuju se uredbom Vlade na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose.
Radna mjesta službenika i namještenika razvrstavaju se u platne razrede na temelju vrednovanja radnih mjesta primjenom standardnih mjerila za vrednovanje i klasifikaciju.
Radna mjesta u javnim službama razvrstavaju se u platne razrede posebnom uredbom koju donosi Vlada RH.
VII. PROMICANJE U PLAĆI NA TEMELJU OCJENE UČINKOVITOSTI RADA
Službenik i namještenik se promiče u plaći stjecanjem prava na dodatak na plaću za učinkovitost rada. Službenik i namještenik stječe pravo na dodatak na plaću kada na temelju ocjena učinkovitosti rada ostvari potreban broj bodova.
Službenik i namještenik tijekom službe odnosno radnog odnosa zadržava ostvareni broj bodova na temelju ocjene učinkovitosti rada, neovisno o promjeni radnog mjesta i promjeni državnog tijela ili javne službe u kojoj je zaposlen.
Tijekom jedne kalendarske godine najviše 5% od ukupnog broja zaposlenih službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu »izvrstan«. Tijekom jedne kalendarske godine najviše 15 % od ukupnog broja zaposlenih službenika i namještenika državnog tijela ili javne službe može dobiti ocjenu »naročito uspješan«.
VIII. NAGRAĐIVANJE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA ZA OSTVARENE RADNE REZULTATE
Službenik i namještenik može ostvariti pravo na jednokratnu novčanu nagradu za radne rezultate (bonus) koje je ostvario tijekom jedne kalendarske godine. Pravo na novčanu nagradu ostvaruje službenik i namještenik koji je svojim radom tijekom kalendarske godine postigao iznimne rezultate.
Kriterije za dodjelu novčane nagrade utvrđuje pravilnikom čelnik državnog tijela na razini razdjela organizacijske klasifikacije u državnom proračunu za službenike i namještenike državnih tijela odnosno javnih službi iz svog razdjela.
Novčana nagrada ne može iznositi više od neoporezivog iznosa novčane nagrade za radne rezultate prema poreznim propisima. Sredstva za isplatu nagrade osiguravaju se u državnom proračunu, na posebnoj stavci u financijskom planu proračunskog korisnika.
Sredstva za isplatu novčanih nagrada mogu iznositi do najviše 0,2 % ukupno izvršenih rashoda za plaće za redovan rad službenika i namještenika u prethodnoj godini u okviru svih izvora financiranja pojedinog državnog tijela odnosno javne službe. Popis nagrađenih službenika i namještenika javno se objavljuje na mrežnim stranicama državnog tijela ili javne službe, u skladu s propisom o tajnosti podataka.
IX. PRAĆENJE I UNAPRJEĐENJE SUSTAVA PLAĆA U DRŽAVNOJ SLUŽBI I JAVNIM SLUŽBAMA
Ustanovljeno je Vijeće za praćenje i unaprjeđenje sustava plaća, koje ima ulogu u kontinuiranom poboljšanju i prilagodbi sustava plaća.
X. NADZOR NAD PROVEDBOM ZAKONA
Postavljene su smjernice za nadzor i osiguravanje usklađenosti sa zakonom, što uključuje nadležnosti i postupke za rješavanje mogućih nepravilnosti. Nadzor nad provedbom zakona u državnim tijelima provodi tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose. Nadzor nad provedbom zakona u javnim službama provodi tijelo državne uprave nadležno za pojedinu javnu službu.
XI. PREVOĐENJE RADNIH MJESTA
Uredbom Vlade RH propisano je prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u državnoj službi u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće.
U razdoblju od dana stupanja na snagu uredbe Vlade RH do rasporeda državnih službenika i namještenika u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela primjenjivat će se odredbe navedene uredbe o prevođenju dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta državnih službenika i namještenika.
Stupanjem na snagu uredbe Vlade RH smatrat će se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u pravilnicima o unutarnjem redu izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim navedenom uredbom.
U roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe državno tijelo obavijestit će pisanim putem službenike i namještenike o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni i novom koeficijentu za obračun plaće.
Državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti. Ako čelnik državnog tijela utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće.
U javnim službama će se stupanjem na snagu uredbe Vlade RH smatrati se da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj uredbi.
Čelnik javne službe dužan je u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu uredbe Vlade RH službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu. Na ponudu izmjene ugovora o radu zatečenim službenicima i namještenicima u javnim službama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa o radu. Službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu.
Ako Vam treba odvjetnik ili pravna pomoć u postupku prevođenja radnog mjesta slobodno nam se javite na:
Pravo građenja jedno je od temeljnih instituta tzv. stvarnog prava koje omogućava nositelju tog prava da na tuđem zemljištu gradi, bude posjednik i vlasnik izgrađene zgrade. Ovo pravo detaljno je regulirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ovaj članak će se baviti pravnim okvirom prava građenja.
Pravo građenja definira se kao ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu. Svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. Ovo pravo omogućuje gradnju i posjedovanje zgrada ili drugih građevina na tuđem zemljištu. Ono je u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom. Sadržaj ovog prava uključuje mogućnost izgradnje, preinaku postojećih struktura, kao i nositelja i prometnost prava. Zgrada koja je izgrađena, ili koja bude izgrađena, na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja pripadnost je toga prava. Ovo pravo je neodvojivo od zemljišta na kojem je uspostavljeno.
Pravo se može prodati ili prenijeti na treće osobe, isto kao nekretnine, osim ako je drukčije ugovoreno. Pravo se može opteretiti i hipotekom, tako da bi banka trebala na pravo građenja gledati kao na odvojenu nekretninu.
Tko je nositelj prava građenja taj je i vlasnik zgrade koja je pripadnost toga njegova prava, a glede zemljišta koje je opterećeno pravom građenja ima ovlasti i dužnosti plodouživatelja; svaka tome suprotna odredba je ništetna i nevažeća. Dakle, ugovorom nije moguće ugovoriti drukčije.
Nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište. Naknada se određuje u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište. Naknadu je moguće drukčije ugovoriti, kao npr. fiksnu jednokratnu naknadu, godišnju naknadu. Glede ugovaranja naknade primjenjuje se sloboda ugovaranja.
Pravo građenja može se uspostaviti na temelju pravnog posla (ugovorom) ili odlukom suda. Za valjanost ugovora o uspostavi prava građenja obvezno se zahtijeva upis u zemljišne knjige.
Pravo se osniva dvostrukim upisom toga prava u zemljišnu knjigu, i to njegovim upisom kao tereta na zemljištu koje opterećuje te njegovim upisom kao posebnoga zemljišnoknjižnoga tijela u za to novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.
Upis prava građenja u zemljišnu knjigu kao tereta na zemljištu koje opterećuje moguć je samo na temelju pisanoga očitovanja volje njegova vlasnika da time optereti svoje zemljište; ali ako bi pravo građenja štetilo već upisanim ograničenim stvarnim pravima na zemljištu koje bi se opteretilo pravom građenja, ono se može upisati samo s pristankom ovlaštenika tih prava.
Zgrada, bude li izgrađena, upisat će se kao da je izgrađena na pravu građenja. U vlasnički list novoga uloška upisat će se nositelj prava građenja, i to će se, ako vlasnik zemljišta nije drukčije odredio, vlasnik upisati kao nositelj toga prava.
Pravo građenja može se uspostaviti na određeno vrijeme, međutim zakonom nije određen najdulji rok trajanja prava građenja. Nakon isteka tog roka, pravo građenja moglo bi se obnoviti novim ugovorom o osnivanju prava građenja, u protivnom se briše i zemljište opet postaje isključivo vlasništvo vlasnika zemljišta. Kad prestane, pravo građenja se mora brisati iz zemljišne knjige.
Pravo građenja može prestati i ukidanjem. Ne bude li na pravu građenja izgrađena zgrada u roku od dvadeset godina od osnutka toga prava, vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine, bez obzira na pravni temelj na kojem je pravo građenja bilo osnovano.
Pravo građenja na kojem je bila izgrađena zgrada, ali je srušena do te mjere da se ne može rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, prestat će ukinućem kao da zgrada i nije bila izgrađena, ako nije u roku od šest godina ponovno izgrađeno barem u mjeri koliko je najnužnije da služi svojoj prijašnjoj glavnoj namjeni.
S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta ono što je pravom građenja bilo od zemljišta pravno odvojeno. Na odnos vlasnika zemljišta i osobe kojoj je prestalo pravo građenja na odgovarajući će se način primjenjivati pravila po kojima se prosuđuju odnosi nakon prestanka prava plodouživanja, ako nije što posebno određeno.
Vlasnik je dužan osobi kojoj je prestalo pravo građenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrjednija s tom zgradom nego bez nje. U svakom slučaju se preporuča da ugovorom detaljno razrade pravila o isplati naknade za zgradu po prestanku prava građenja, kao i za slučaj raskida ugovora. U nekim ugovorima ugovara se npr. obveza uklanjanja zgrade, zatim da zgrada bez naknade prelazi na vlasnika zemljišta, kao i obvezu da vještak procjeni vrijednost zemljišta sa i bez zgrade, pa da vlasnik zemljišta isplati razliku u vrijednosti kao naknadu za zgradu.
Glavna razlika između prava građenja i vlasništva nad nekretninom leži u tome što pravo građenja omogućava posjedovanje i korištenje zgrada na tuđem zemljištu, dok vlasništvo nad nekretninom uključuje pravo na zemljište i sve što je s njim trajno spojeno. Pravo građenja predstavlja ograničeno stvarno pravo u odnosu na puno pravo vlasništva.
Pravo građenja nudi fleksibilnost i financijsku isplativost u situacijama gdje je izgradnja na tuđem zemljištu povoljnija opcija. Osim toga, omogućava iskorištavanje zemljišta bez potrebe za njegovom punom akvizicijom, što može biti korisno u slučajevima kada je kupnja zemljišta financijski neisplativa.
Pravo građenja predstavlja važan instrument u pravnom prometu nekretnina, omogućavajući iskorištavanje zemljišta uz očuvanje vlasničkih prava nad istim.
Ako trebate odvjetnika za pravno savjetovanje ili izradu ugovora o osnivanju prava građenja, slobodno nam se obratite na:
Redovit postupak zatvaranje firme je likvidacija, a koji postupak je prilično složen i dugotrajan, te često stvara frustracije poduzetnicima zbog gomile dokumenata koju je potrebno prikupiti.Alternativa tome je tzv. prestanak društva po skraćenom postupku, a koji postupaj je uveden u Zakona o trgovačkim društvima kako bi se poduzetnicima olakšalo zatvaranje poslovanja i postupak brisanja firme iz sudskog registra.
Prestanak društva po skraćenom postupku
Prestanak društva po skraćenom postupku reguliran je člankom 472.a Zakona o trgovačkim društvima, koji propisuje sljedeće:
Društvo može prestati po skraćenom postupku bez likvidacije ako svi njegovi članovi suglasno donesu odluku o takvom prestanku društva. U odluci o prestanku, osim izričitog navoda da društvo prestaje po skraćenom postupku bez likvidacije, moraju se navesti sljedeći podaci: tvrtka, sjedište, osobni identifikacijski broj i matični broj subjekta društva koje prestaje, ukupni broj članova društva, uz navođenje imena i prezimena, prebivališta.
Svi članovi društva dužni su dati i izjavu:
Društvo mora bez odgađanja objaviti na internetskoj stranici sudskog registra i u glasilu društva, ako ga ono ima, odluku o prestanku društva po skraćenom postupku bez likvidacije i izjavu da nema dugovanja.
Prijava prestanka društva
Prestanak društva zbog odluke članova o prestanku po skraćenom postupku bez likvidacije mora se bez odgađanja prijaviti registarskom sudu radi upisa u sudski registar. Ako su ispunjene pretpostavke za upis, registarski sud će donijeti rješenje o prestanku društva po skraćenom postupku bez likvidacije.
Pravo na prigovor
Protiv rješenja o prestanku društva po skraćenom postupku prigovor mogu izjaviti članovi društva, vjerovnici društva ili državna tijela u roku od 30 dana od dana njegove objave. O prigovoru odlučuje registarski sud koji je donio rješenje o prestanku društva po skraćenom postupku. Ako sud utvrdi da je prigovor osnovan ili da postoji mogućnost da se oštete vjerovnici ili članovi društva, ukinut će rješenje o prestanku društva bez likvidacije i o tome obavijestiti društvo, koje mora nastaviti postupak likvidacije.
Brisanje društva iz registra
Ako protiv rješenja o prestanku društva bez likvidacije nije podnesen prigovor ili sud odbaci ili odbije podneseni prigovor, registarski sud će donijeti rješenje o brisanju društva iz sudskog registra i objaviti ga na internetskoj stranici sudskog registra.
Odgovornost članova društva
Nakon brisanja društva iz sudskog registra za obveze društva koje je prestalo u skraćenom postupku bez likvidacije odgovaraju članovi društva solidarno cijelom svojom imovinom. Vjerovnici mogu tražbine koje su imali prema društvu ostvariti prema članovima društva u roku od dvije godine od dana objave brisanja društva iz sudskog registra. Član društva koji vjerovniku podmiri tražbinu ima pravo zahtijevati od svakog člana da mu naknadi dio koji na njega otpada. Nije li drukčije ugovoreno, dio koji otpada na pojedinog člana društva određuje se razmjerno sudjelovanju njegova poslovnog udjela u temeljnom kapitalu društva.
Čuvanje poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije
Poslovne knjige i dokumentaciju društva članovi su dužni čuvati u rokovima određenim posebnim propisima ili povjeriti na čuvanje osobi koja pruža usluge pohrane poslovne dokumentacije u skladu s pravilima kojima se uređuje postupanje s arhivskim gradivom i arhivama. Poslovne knjige i dokumentaciju može se pohraniti i u elektroničkom obliku. U sudski registar upisat će se kod koga su i gdje pohranjene poslovne knjige i dokumentacija društva. Naknada za pohranu i čuvanje poslovnih knjiga i dokumentacije društva podmiruje se na teret društva prije njegova brisanja, a ne može prelaziti opravdane troškove digitalizacije poslovnih knjiga i dokumentacije društva, izrade njihova popisa te njihova sigurnog čuvanja i zaštite u elektroničkom obliku.
Sud će dioničarima i vjerovnicima društva, a i drugim osobama koje učine vjerojatnim da za to imaju opravdani interes, odobriti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju iz prethodnoga stavka ovoga članka. Za uvid u pohranjene poslovne knjige i dokumentaciju društva te izradu njihovih preslika plaća se naknada koja ne može biti viša od naknade koja se plaća za uvid i izradu preslika arhivske građe pohranjene u Hrvatskom državnom arhivu.
Podnošenje financijskih izvješća na FINA-u
Direktor prestalog društva mora na FINA-u predati godišnje financijsko izvješće do 30.4. tekuće godine za prethodnu godinu u kojoj je prestalo poslovati, ili zajedno s godišnjim financijskim izvješćem za javnu objavu koje se treba predati u roku 6 mjeseci od prestanka poslovanja. Društvo u trenutku prestanka ne smije imati imovinu, što znači da sva imovina mora biti prodana, te isto mora biti usklađeno u poslovnim knjigama.
Prednosti prestanka društva po skraćenom postupku za poduzetnike uključuju:
Ovaj postupak je posebno pogodan za društva koja mogu postići jednoglasni dogovor među članovima i koja žele na brz i efikasan način okončati svoje poslovanje bez dodatnih obveza koje proizlaze iz procesa likvidacije.
Za pravno savjetovanje o postupku i mogućnostima prestanka društva možete nam se obratiti na:
Predbračni ugovor se prema odredbama Obiteljskog zakona naziva bračni ugovor. Bračni ugovor mogu sklopiti osobe koje su u braku, ili osobe koje su u izvanbračnoj zajednici koja je pravno izjednačena s brakom. Smatra se da su muškarac i žena u izvanbračnoj zajednici ako zajedno žive barem tri godine, a ako je rođeno dijete onda i kraće. Isti su uvjeti i za životno partnerstvo osoba istog spola.
Ako se predbračni ugovor sklopi, onda će se na imovinu bračnih drugovra primijeniti pravila o bračnoj stečevini. Bračna stečevina predstavlja imovinu koju supružnici steknu tijekom trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Razlika između braka i bračne zajednice je u tome da parovi mogu biti u braku, ali ne i u bračnoj zajednici. Ako su npr. prekinuli vezu i prestali živjeti zajedno (rastanak), ali se nisu razveli, nisu u bračnoj zajednici. U imovinu se uključuje sve što je steknuto radom bilo kojeg od supružnika, kao i imovinu stečenu zajedničkim ulaganjem. Nije bitno čije ime stoji na vlasničkim dokumentima. Bračna stečevina obuhvaća ne samo materijalnu imovinu poput nekretnina i vozila, već i nematerijalnu imovinu. U slučaju razvoda, bračna stečevina obično podliježe podjeli između supružnika, osim ako drugačije nije dogovoreno predbračnim ugovorom.
Važno je naglasiti da bračna stečevina ne uključuje osobnu imovinu koju su supružnici imali prije braka ili imovinu koju su naslijedili ili dobili kao dar tijekom braka. Predbračnim ugovorom je moguće drukčije urediti.
Bračnim ugovorom bračni ili izvanbračni partneri mogu urediti svoje imovinskopravne osobe na postojećoj ili budućoj imovini. Ta imovina može biti i ona koja ne ulazi u bračnu stečevinu, a može se i isključiti imovina koja ulazi u bračnu stečevinu.
Ključni element bračnog ugovora je sloboda ugovaranja, tj. da bračni drugovi mogu ugovoriti bilo što što nije izrijekom zakonom zabranjeno. Ako se bračnim ugovorom nešto ugovara u odnosu na nekretnine, to se mora upisati u zemljišnu knjigu, inače to neće vrijediti u odnosu na treće osobe.
Bračni ugovor treba sadržavati jasno definirane odredbe o:
Bračni ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od obiju strana pred javnim bilježnikom kako bi bio pravno valjan. Preporučuje se partneri imaju odvjetnika koji će pregledati ugovor prije potpisivanja.
Bračni ugovor ne smije sadržavati odredbe koje su protivne javnom redu ili moralu. Obje strane trebaju imati dovoljno vremena za razmatranje ugovora prije potpisivanja. Potrebno je osigurati potpunu i iskrenu razmjenu informacija o financijskom stanju obiju strana. Odredbe o npr. odgoju djece i osobnim neimovinsim pravima i obvezama ne mogu biti predmet bračnog ugovora, već predmet ugovora moraju biti isključivo imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj imovini.
Bračni ugovor je koristan pravni instrument koji omogućuje parovima da na transparentan i pravedan način urede svoje trenutne i buduće imovinske odnose. Međutim, važno je pristupiti izradi ovog dokumenta s razumijevanjem i oprezom, uz profesionalnu pravnu pomoć odvjetnika specijaliziranog za imovinsko pravne odnose, a kako bi se osiguralo da ugovor bude pravno valjan i pravedan za obije strane.
Ako trebate odvjetnika za bračni ili predbračni ugovor, obratite nam se na:
Poslodavci se često susreću s potrebom za restrukturiranjem, optimizacijom poslovanja ili prilagodbom novonastalim tržišnim uvjetima. Jedan od načina prilagodbe je i poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Ovaj članak ima za cilj razjasniti ključne aspekte poslovno uvjetovanog otkaza, uključujući relevantne pravne odredbe, postupak i prava zaposlenika.
Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu definiran je Zakonom o radu i daje se u situaciji kad je prestala potreba za određenim radnim mjestom. Prestanak potrebe za određenim radnim mjestom može biti uvjetovana:
Da bi poslovno uvjetovani otkaz bio zakonit, ključno je da poslodavc može dokazati da je došlo do prestanka potrebe radnog mjesta. Ako to poslodavac ne bi mogao dokazati, onda bi radnik mogao pokrenuti sudski spor. Radnik pred sudom može tražiti da ga se vrati na radno mjesto i da mu se isplati naknada plaće.
Zakon o radu propisuje postupak koji poslodavac mora slijediti prilikom izricanja poslovno uvjetovanog otkaza. To uključuje obvezu obavještavanja i konzultacija s radničkim vijećem (ukoliko postoji) te obvezu informiranja zaposlenika o razlozima otkaza. Poslodavac je dužan zaposleniku dostaviti pisani otkaz s jasno navedenim razlozima otkaza.
Ako bi poslodavac povrijedio zakonska pravila o postupku donošenja odluke o otkazu, onda bi takav otkaz automatski bio nezakonit. Zbog toga je jako bitno da poslodavac poštuje ova zakonska pravila.
Najbolja stvar koju možete napraviti kad dobijete otkaz jest savjetovati se s odvjetnikom specijaliziranim za radno pravo. Dobar odvjetnik će Vam brzo moći analizirati situaciju i pojasniti koje su Vam daljnje mogućnosti. Ako se utvrde teže povrede zakona od strane poslodavca, onda je jasno da se mora podnijeti tzv. zahtjev za zaštitu prava. Ako poslodavac ne bi po primitku zahtjeva za zaštitu prava promijenio svoju odluku, onda se podnosi tužba. S druge strane, ako odvjetnik procjeni da nemate neke šanse, onda je bolje ne pokretati spor i izlagati se riziku snošenja parničnih troškova. U svakom slučaju, najbitnije je da Vam dokumentaciju pregleda odvjetnik koji ima puno iskustva u radnim sporovima, i puno iskustva s otkazivanjem ugovora o radu.
Ako Vam treba odvjetnik za radno pravo, javite nam se i dobiti ćete brzu procjenu troškova i stručnu analizu Vašeg slučaja. Uvijek nas možete kontaktirati na:
Rješenje o nasljeđivanju predstavlja pravnu osnovu za prijenos prava vlasništva na nasljednike. Ono se donosi unutar ostavinskog postupka. Ostavinski postupak je izvanparnični postupak koji provodi sud radi utvrđivanja nasljednika i raspodjele ostavine. Postupak obuhvaća sve što je bilo u vlasništvu ostavitelja u trenutku smrti. U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima i drugim osobama. Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Sud će u pravilu povjeriti javnom bilježniku provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu.
O radnjama poduzetim u postupku u pravilu se sastavlja zapisnik. Odluke se u postupku donose u obliku rješenja. Protiv rješenja koje je kao povjerenik suda u ostavinskom postupku donio javni bilježnik dopušten je prigovor u roku od osam dana. Prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan bez odgode dostaviti sudu. O prigovoru odlučuje sudac pojedinac. Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika ukinuto nije dopuštena samostalna žalba.
Prije pokretanja ostavinskog postupka obavljaju se određene prethodne radnje poput sastavljanja smrtovnice, popisa imovine i osiguranja ostavine.
Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u maticu umrlih sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu. Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka iz matice umrlih ili drugih osoba koje ih mogu pružiti. Ako je ostavinskom sudu predana nepotpuna smrtovnica, on će na zapisnik u ostavinskoj raspravi utvrditi sve nedostajuće podatke. Smrtovnica ima dokaznu snagu javne isprave samo glede podataka koji su preuzeti iz matice umrlih.
U smrtovnicu se, osim osobnih podataka ostavitelja i podataka o smrti, treba ako je moguće navesti nasljednike prvog reda, ostale srodnike, te popis poznate imovine.
Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju je bez odgode predati najbližem općinskom sudu. Osoba koja zna da je ostavitelj sastavio oporuku i gdje se ona nalazi dužna je o tome obavijestiti općinski sud. Ostavinski je sud dužan bez odgode zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe, a od osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuvanje da mu je dostave.
Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tome sastaviti zapisnik. Otvaranje i čitanje oporuke obavit će se u nazočnosti dviju osoba, koje mogu biti i nasljednici.
Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih. Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud rješenjem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava. Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede ostavinski postupak.
Ostavinska rasprava je glavni dio ostavinskog postupka gdje se raspravlja o pravima nasljednika i podjeli imovine.
Za ostavinsku raspravu će se odrediti ročište. U pozivu na ročište će se zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka. U pozivu će se upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o nasljeđivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva. Ako je ostavitelj ostavio oporuku, na ročište će se pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nasljedstvo.
Na ročištu za ostavinsku raspravu će se raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u ostavinskom postupku. To su prava na nasljedstvo, veličine nasljednih dijelova i prava na zapise.
Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti drugih zainteresiranih osoba. Nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba. O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a uredno su pozvane, će se odlučivati prema podacima kojima se raspolaže.
Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom. Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći. Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
Potpis na ispravi o nasljedničkoj izjavi mora biti javno ovjerovljen. Nasljednik se može odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.
Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ako su među strankama sporne činjenice:
Ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak. Postupak se neće prekinuti ako se radi o činjenicama:
U tim slučajevima se donosi rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi suprotno predmnjevi uputit će da to dokaže u parnici.
Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu. Prekid postupka trajat će dok parnica ili upravni postupak ne bude pravomoćno završen. Ako stranka u određenom roku ne postupi po rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti. U tom slučaju stranka koja je upućena na parnicu može svoja prava ostvarivati u postupku na koji je upućena.
Sud donosi rješenje o nasljeđivanju koje predstavlja pravnu osnovu za prenos prava vlasništva na nasljednike. Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe. U rješenju o nasljeđivanju navode se podaci o ostavitelju, podaci o nasljednicima, oznake nekretnina, te osnova za nasljedstvo. Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i zapisovnicima. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit će se nadležnom poreznom tijelu i nadležnom zemljišnoknjižnom sudu.
U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja provedu upisi u zemljišnoj knjizi. Ako je oporukom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obveza u korist osoba koje se nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, sud će odrediti nužne mjere osiguranja.
Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju. To može pobijati jedino onaj koji po odredbama Zakona o nasljeđivanju nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.
Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane. Nisu vezane ni osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.
Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane:
Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.
Zaključne napomene
Nasljeđivanje je složen pravni proces koji zahtijeva pažljivo postupanje kako bi se prava i obveze nasljednika pravilno razriješile. Izuzetno je važno pridržavati se zakonskih odredbi i postupaka kako bi se izbjegle pravne komplikacije. Za profesionalnu pravnu pomoć uvijek se preporuča angažiranje odvjetnika za nasljedno pravo.
U slučaju da trebate pravni savjet ili odvjetničko zastupanje u pitanjima nasljednog prava, slobodno nam se obratite na:
U ovom članku razmotrit ćemo ključne aspekte pravnog položaja nasljednika prema Zakonu o nasljeđivanju. Osnovni cilj je pružiti jasan uvid u procese i obveze koje nasljeđivanje nosi za nasljednike.
Otvaranje nasljedstva
Nasljedstvo se otvara smrću osobe ili njenim proglašenjem umrlom. Kao dan otvaranja nasljedstva osobe koja je proglašena umrlom smatra se dan kad je rješenje o proglašenju osobe umrlom postalo pravomoćno, ako u samom rješenju nije kao dan smrti određen neki drugi dan.
Nasljednik može biti samo osoba koja je živa u času otvaranja nasljedstva. Za dijete već začeto u času otvaranja nasljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo. I pravne su osobe sposobne nasljeđivati na temelju oporuke, kao i stjecati prava na zapise te biti korisnik oporučnih raspolaganja, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.
Nedostojnost za nasljeđivanje
Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke:
1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;
2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;
3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;
4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja. Nedostojnost prestaje ostaviteljevim oprostom danim u obliku propisanom za valjanost oporuke. Na nedostojnost se pazi po službenoj dužnosti, osim u slučaju ogrješenja o obvezu uzdržavanja, nepružanja nužne pomoći i napuštanja ostavitelja bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.
Prelazak ostavine na nasljednike
U času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. U istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi. Nasljednik trajno ostaje nasljednikom, osim ako se valjano ne odrekne svoga nasljednog prava (odricanje od nasljedstva).
Odricanje od nasljedstva
Nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja rješenja o nasljeđivanju. Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime. Ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva. Za nasljednika koji se odrekao u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik. Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda. Za slučaj da se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom nasljednom redu.
Ako je nasljednik umro prije svršetka ostavinske rasprave, a nije se odrekao nasljedstva, pravo odricanja prelazi na njegove nasljednike. Isto vrijedi i u slučaju kad je nasljednik umro nakon svršetka ostavinske rasprave, a prije donošenja prvostupanjske odluke.
Tko se ne može odreći nasljedstva
Ne može se odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom. Mjere koje jedan nasljednik poduzme samo radi očuvanja ostavine, kao i mjere tekuće uprave, ne lišavaju ga prava da se odrekne nasljedstva.
Sadržaj izjave o odricanju od nasljedstva
Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu. Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela.
Izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može se opozvati, ali se može pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje.
Zastara prava zahtijevati ostavinu
Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.
Odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove
Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.
Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno. Predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.
Odvajanje ostavine
Ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju tražbinu. U tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje.
Ostaviteljevi vjerovnici koji su zahtijevali to odvajanje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine. Odvojenoj ostavini sud može postaviti skrbnika. Na zahtjev ostaviteljevih vjerovnika sud može odrediti čuvanje odvojene ostavine. Troškove povjeravanja ostavine na čuvanje dužni su snositi vjerovnici koji su to zahtijevali. Ako vjerovnik koji je zahtijevao odvajanje nema ovršnu ispravu ili ako već prije nije pokrenuo postupak radi ostvarenja svoje tražbine, dužan je pokrenuti postupak radi ostvarenja tražbine u roku koji mu odredi sud rješenjem o odvajanju ostavine. Ako vjerovnik ne pokrene postupak na koji je upućen u roku koji mu je određen, sud će po službenoj dužnosti svoje rješenje o odvajanju ostavine staviti izvan snage. O zahtjevu vjerovnika sud odlučuje rješenjem u ostavinskom postupku. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.
Nasljednička zajednica i njezino razvrgnuće
Nasljednici zajedno upravljaju nasljednom imovinom sve dok se ne izvrši podjela.
Postoji pravo na traženje razvrgnuća nasljedničke zajednice. Do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Pošto bude utvrđeno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima, do razvrgnuća sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što je do tada bilo zajedničko po pravilima po kojima suvlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine.
Razvrgnuće može zahtijevati svaki sunasljednik. Ništava je oporučiteljeva odredba kojom zabranjuje nasljednicima da ikad razvrgnu zajednicu. Razvrgnuće se provodi uz odgovarajuću primjenu pravila o razvrgnuću suvlasništva i učincima razvrgnuća, ako oporukom ili ovim Zakonom nije što posebno određeno.
Ustupanje nasljednog dijela prije diobe
Svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika. Ugovor o prijenosu nasljednog dijela valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:
– ovjeren od suca nadležnog suda, ili
– sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
– potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljednog dijela samo obvezuje nasljednika da po izvršenoj diobi preda svoj dio suugovorniku; njime suugovornik ne dobiva do diobe nikakvo drugo pravo.
Ako trebate odvjetnika ili pravni savjet za nasljeđivanje slobodno nam se obratite na:
Nasljeđivanje temeljem oporuke je važan pravni institut koji omogućava ostavitelju da odredi način raspodjele svoje imovine nakon smrti. Ovaj pristup nasljeđivanju omogućuje prilagođavanje željama ostavitelja, čime se osigurava poštovanje njegovih posljednjih želja. Međutim, pravo na oporučno raspolaganje ograničeno je pravom nasljednika na tzv. nužni dio. U nastavku ovog članka izlažemo najbitnija zakonska rješenja o oporuci i nužnom dijelu.
Sposobnost oporučivanja
Oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem. Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanost.
Poništenje oporuke zbog mana volje
Oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Prijetnja, sila ili prijevara razlog su za poništenje oporuke i kad potječu od treće osobe. Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja. Ako su samo neke oporučne odredbe napravljene pod prijetnjom ili silom, zbog prijevare, ili u zabludi, to ne povlači za sobom nevaljanost i ostalih odredaba ako one mogu opstati bez te odredbe.
Poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude, može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Prema osobi koja je prouzročila mane oporučiteljeve volje, ili je za njih znala ili morala znati, poništenje oporuke može se zahtijevati u roku od 20 godina od dana proglašenja oporuke.
Oblici oporuke
Oporuka može biti privatna (vlastoručna ili pisana pred svjedocima), javna (sastavljena kod javnog bilježnika ili drugog ovlaštenog lica), ili u izvanrednim okolnostima (usmeno izrečena u posebnim situacijama).
Vlastoručna oporuka
Oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.
Pisana oporuka pred svjedocima
Oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
Javna oporuka
Svatko može valjano oporučiti u obliku javne oporuke, a osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.
Javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba). Ovlaštena osoba oporuku sastavlja prema kazivanju oporučitelja. Sastavljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše. O svim radnjama iz prethodnog stavka ovlaštena osoba će u samoj ispravi o sastavljanju oporuke sačiniti zapisnik kojim će potvrditi da su sve te radnje poduzete. Ovaj zapisnik potpisuju oporučitelj i ovlaštena osoba. Ako oporučitelj nije u stanju potpisati oporuku odnosno zapisnik, navest će razlog ovlaštenoj osobi koja će to zabilježiti na oporuci i zapisniku. Oporučitelj može zatražiti od neke druge osobe da ga potpiše na oporuci i zapisniku.
Svjedoci pisane oporuke
Pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati. Ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima ni javne oporuke, niti oporuku sastaviti po oporučiteljevu kazivanju u svojstvu ovlaštene osobe: oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug. Ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.
Oporuka u izvanrednim okolnostima
Oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Svjedoci usmene oporuke mogu biti samo osobe koje mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati ni moći čitati ni pisati.
Sadržaj oporuke
Oporuka treba jasno odrediti nasljednike, može sadržavati određene naloge, uvjete, kao i imenovanje izvršitelja oporuke.
Ostavitelj je ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano. Oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanjem svoje volje, ako nije što drugo propisano. Oporučitelj može svojom oporukom izazvati samo nasljednopravne učinke koji su predviđeni ovim Zakonom. Koliko je oporučitelj u slobodi raspolaganja ograničen u korist članova svoje obitelji, određuju odredbe o nužnom nasljeđivanju ovoga Zakona.
Oporučitelj može oporukom odrediti jednoga ili više nasljednika. Nasljednik na temelju oporuke jest osoba koju je oporučitelj odredio da ga naslijedi u cijelosti ili u razmjernom dijelu. Nasljednikom će se smatrati i osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više određenih stvari ili prava, ako se ustanovi da je oporučiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednik.
Izvršitelji oporuke
Oporučitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvršitelje oporuke.
Izvršitelj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osoba, a i pravna osoba. Osoba određena za izvršitelja oporuke nije dužna primiti se te dužnosti. Smatra se da je prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, ako odmah po proglašenju oporuke kojem je bila nazočna nije pred sudom izričito izjavila da se te dužnosti ne prihvaća. Smatra se da nije prihvatila dužnost izvršitelja ostaviteljeve oporuke osoba koju je ostavitelj oporukom za to odredio, a koja nije bila nazočna proglašenju oporuke, ako nije sudu, pošto ju je obavijestio da je određena za izvršitelja ostaviteljeve oporuke, u roku koji joj je sud odredio, bez odgađanja izjavila da tu dužnost prihvaća.
Opoziv oporuke
Oporuka može biti opozvana ili promijenjena novom oporukom, pod određenim okolnostima.
Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po zakonu može napraviti oporuka. Oporučitelj može opozvati pisanu oporuku i uništenjem isprave. U ostalome se glede valjanosti opoziva oporuke primjenjuju na odgovarajući način pravila o valjanosti oporuke.
Ako se kasnijom oporukom izričito ne opozove ranija oporuka, odredbe ranije oporuke ostaju na snazi ako i ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama kasnije. Ako je oporučitelj opozvao kasniju oporuku, ranija oporuka ponovno dobiva snagu, osim ako se dokaže da oporučitelj to nije htio. Isto vrijedi i u slučaju da je opozvao opoziv oporuke. Svako kasnije oporučiteljevo voljno raspolaganje stvarju ili pravom koje je bio nekome oporukom namijenio smatra se opozivom namjene te stvari, odnosno prava.
Oporučna raspolaganja u korist ostaviteljeva bračnog druga smatrat će se opozvanima ako je brak prestao temeljem pravomoćne presude nakon što je oporuka sastavljena, osim ako je ostavitelj drukčije odredio svojom oporukom.
Nužni nasljednici
Posebna pažnja se pridaje nužnim nasljednicima koji i pored ostaviteljevih želja izraženih u oporuci imaju pravo na određeni dio ostavine.
Tko su nužni nasljednici:
Nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci nužni su nasljednici samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život.
Koja su prava nužnih nasljednika:
od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela
Vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:
Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Isključenje nužnih nasljednika
Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:
1) ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
2) ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,
3) ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
4) ako se odao neradu ili nepoštenu životu.
Isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.
Što se smatra darom i koja je vrijednost dara
Darom se smatra i odricanje od prava, oprost duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svoga života dao nasljedniku na ime nasljednoga dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja, kao i svako drugo raspolaganje bez naknade. Pri procjenjivanju dara uzima se vrijednost darovane stvari u času ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja. Kad se dar sastoji u osiguranju u korist obdarenika, kao vrijednost dara uzet će se zbroj obroka premija koje je uplatio ostavitelj ako je taj zbroj manji od osigurnine, a ako je zbroj obroka premija veći od osigurnine, kao vrijednost dara uzet će se iznos osigurnine.
Zaključak
Oporuku je potrebno pažljivo sastaviti poštujući pravila o obliku i sadržaju oporuke, kao i pravima nasljednika na nužni dio. U cilju zaštite prava svih uključenih strana, posebice nužnih nasljednika, prepručamo angažirati odvjetnika prilikom sastavljanja oporuke.
Ako Vam je potreban pravni savjet ili odvjetnik glede prava na nasljedstvo ili sastavljanja oporuke, slobodno nam se javite na: