Zatvaranje firme može se obaviti uz najniže troškove kroz prestanak društva po skraćenom postupku bez likvidacije. Takva izmjena Zakona o trgovačkim društvima donesena je jer su postupci likvidacije iznimno dugotrajni, komplicirani i skupi. Međutim, čak i zatvaranje firme po tom skraćenom postupku zahtijeva razumijevanje niza koraka i detalja. U ovom članku donosimo pregled bitnih koraka za zatvaranje firme.
Direktor društva treba postojati sve do prestanka samog društva. To može izazvati obveze po osnovi doprinosa. Naime, ako ste direktor u svojem društvu, ali niste zaposleni ili ste zaposleni i prijavljeni na nižu osnovicu od one za članove uprave/direktore, Porezna uprava utvrdit će rješenjem razliku za plaćanje. Dakle, u tom slučaju bili bi dužni na utvrđenu razliku između osnovica platiti doprinose. Rješenje tog potencijalnog problema je imenovanje direktora koji je prijavljen na višu osnovicu od minimalne, u kojem slučaju nema obveza prema državi.
U slučaju utvrđivanja takve razlike za plaćanje, taj trošak će biti vaš kao fizičke osobe, a ne trošak vašeg društva, jer će društvo već biti brisano.
Temeljem čl. 29. Zakona o porezu na dobit, kod zatvaranja firme porezni obveznik dužan je to Poreznoj upravi. Najavu je potrebno učiniti najkasnije 30 dana prije početka obavljanja formalnih radnji prema nadležnim tijelima.
Formalnim radnjama bi se smatralo potpisivanje dokumentacije kod javnog bilježnika i slanje prijave u sudski registar. Navedeno možete učiniti sami ili preko odvjetničkog ureda po punomoći.
Za zatvaranje firme je potrebno pribaviti potvrdu Porezne uprave da društvo nema nepodmireni dospjeli dug po osnovi javnih davanja.
Što se tiče datuma potvrde Porezne uprave, bilo bi idealno kad bi potvrda bila datirana dan prije ili isti dan potpisivanja dokumentacije kod javnog bilježnika. Sud u postupku svakako provjera stanje eventualnog poreznog duga s nadležnim tijelima. Kad se definira datum potpisivanja dokumentacije, predlažemo da računovodstvo s tim danom ili danom ranije preuzme novu potvrdu.
Kod prestanka društva po skraćenom postupku bez likvidacije, temeljem čl. 29. Zakona o porezu na dobit, porezno razdoblje čini razdoblje koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do okončanja poslovanja sukladno posebnim propisima.
Temeljem čl. 35. Zakona o porezu na dobit, prijava poreza na dobit kod prestanka društva po skraćenom postupku bez likvidacije podnosi se u roku od 8 dana od isteka poreznog razdoblja.
Istekom poreznog razdoblja, u slučaju prestanka društva po skraćenom postupku, može se smatrati dan kada je trgovački sud rješenjem utvrdio prestanak društva po skraćenom postupku bez likvidacije.
Predlažemo da o tome obavijestite i svoje računovodstvo kako bi oni po prestanku društva obavili poreznu prijavu.
Društvo koje je prestalo po skraćenom postupku mora Financijskoj agenciji FINA predati:
Također, predlažemo da o tome obavijestite i svoje računovodstvo kako bi po prestanku društva obavili navedene radnje.
Što se tiče poslovnih knjiga i dokumentacije društva, za koju nije istekao rok čuvanja, nakon prestanka društva možete čuvati vi kao vlasnik društva ili dokumentaciju povjeriti na čuvanje Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Rokovi čuvanja propisani su čl. 10. Zakona o računovodstvu i oni su 11 godina za isprave na temelju kojih su podaci uneseni u dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige (poslovne knjige) te 6 godina za isplatne liste. Rok čuvanja navedenih knjigovodstvenih isprava počinje teći zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose poslovne knjige u koje su isprave unesene. Poslovne knjige i dokumentaciju može se pohraniti i u elektroničkom obliku.
Zaključno, predlažemo da se cijeli postupak koordinira s vašim računovodstvom i odvjetnikom. Ako trebate stručnu pomoć kod zatvaranja firme javite nam se na:
Osnivanje poduzeća u Republici Hrvatskoj može se započeti kroz nekoliko pravnih oblika. Najčešći oblici uključuju obrt, društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.), dioničko društvo (d.d.) i j.d.o.o.. Svaki od ovih oblika ima svoje specifičnosti, prednosti i nedostatke koje je važno razumjeti prilikom odabira najprikladnije strukture za određeni poslovni pothvat.
Obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičke osobe s ciljem ostvarivanja dohotka ili dobiti. Zakon o obrtu detaljno regulira ovu vrstu poslovanja. Jedna od ključnih karakteristika obrta je jednostavno i brzo osnivanje, koje ne zahtijeva značajan početni kapital. Također, vođenje poslovnih knjiga i administracije je relativno jednostavno. Obrt je često idealan izbor za freelancere i manje poslovne pothvate koji ne planiraju značajno širenje. Prednosti obrta uključuju brzu registraciju, niže operativne troškove te jednostavnije procedure za promjenu podataka i zatvaranje. Obrtnici imaju mogućnost podizanja gotovine sa žiro računa , a u radu im mogu pomagati članovi obitelji bez potrebe za zasnivanjem radnog odnosa. Također, postoji mogućnost privremene obustave rada do jedne godine. S druge strane, značajan nedostatak obrta je neograničena osobna odgovornost vlasnika za sve obveze nastale poslovanjem. To znači da u slučaju financijskih poteškoća, osobna imovina vlasnika može biti izložena riziku. Porezni tretman obrta ponekad može biti manje povoljan u usporedbi s pravnim osobama, a potencijal za rast i privlačenje većih investicija često je ograničen.
Društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) je trgovačko društvo kapitala u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge, sudjelujući tako u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Za razliku od obrta, d.o.o. za svoje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom, dok osnivači odgovaraju samo do visine unesenog temeljnog kapitala. D.o.o. je najčešći oblik trgovačkog društva u Hrvatskoj. Prednosti ovog oblika uključuju ograničenu odgovornost osnivača , jednostavan prijenos vlasništva , lakši pristup izvorima financiranja te mogućnost da društvo ima više direktora. Međutim, osnivanje d.o.o.-a obično podrazumijeva više početne troškove i zahtijeva minimalni temeljni kapital koji trenutno iznosi 2.500,00 EUR. Postupak likvidacije d.o.o.-a može biti složen i skup , a društvo je obvezno voditi dvojno knjigovodstvo te se pridržavati strožih zakonskih regulativa.
Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću (j.d.o.o.) predstavlja pojednostavljeni oblik d.o.o.-a, osmišljen s ciljem olakšavanja pokretanja poslovanja s ograničenom odgovornošću uz niže početne troškove. Minimalni temeljni kapital za j.d.o.o. iznosi svega 1,00 euro , a ukupni minimalni trošak osnivanja procjenjuje se na oko 150,00 eura. Prednosti ovog oblika uključuju znatno niže troškove osnivanja i minimalni temeljni kapital , uz zadržavanje ograničene odgovornosti članova na iznos uplaćenog kapitala. Ipak, postoje i određena ograničenja. J.d.o.o. ima obvezu izdvajanja 25% ostvarene dobiti u zakonske rezerve . Također, j.d.o.o. može imati samo jednog direktora , a u slučaju transformacije u d.o.o., mogući su dodatni troškovi revizije.
Dioničko društvo (d.d.) je trgovačko društvo kapitala čiji je temeljni kapital podijeljen na dionice. Članovi društva su dioničari koji sudjeluju u temeljnom kapitalu svojim ulozima. Dionice predstavljaju vrijednosne papire koji vlasnicima daju određena prava, uključujući pravo glasa i pravo na isplatu dividende. Prednost d.d.-a je mogućnost prikupljanja značajnog kapitala izdavanjem dionica , a ulaganje u dionice smatra se relativno sigurnim jer je rizik ulagača ograničen na uloženi iznos. Dionice se mogu kupovati i prodavati na burzama, što osigurava njihovu likvidnost. Međutim, d.d. ima složenu upravljačku strukturu koja obuhvaća glavnu skupštinu, nadzorni odbor i upravu. Podliježe strožim zakonskim regulativama i obvezama izvještavanja, posebno ako su dionice javno uvrštene. Osnivanje i poslovanje d.d.-a obično je povezano s višim troškovima zbog njegove složenosti i regulatornih zahtjeva.
U nastavku ovog izvještaja detaljno ćemo se osvrnuti na osnivanje poduzeća kroz društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) u Hrvatskoj, s obzirom na to da je to najučestaliji izbor među poduzetnicima.
Prvi korak u procesu osnivanja d.o.o.-a je odabir imena (tvrtke) pod kojim će društvo poslovati. Tvrtka mora biti napisana na latinici, na hrvatskom jeziku ili na službenom jeziku jedne od država članica Europske unije, uz mogućnost korištenja arapskih brojeva. Preporučuje se provjeriti dostupnost željenog imena putem internetske stranice Sudskog registra (https://sudreg.pravosudje.hr/). Također, servis HITRO.HR nudi uslugu provjere imena tvrtke. Savjetuje se pripremiti nekoliko alternativnih imena u slučaju da je prvi izbor već zauzet. Važno je znati da identično ime tvrtke može postojati na različitim trgovačkim sudovima.
Nakon odabira imena, potrebno je odrediti službenu adresu sjedišta tvrtke. Sjedište je važno jer određuje nadležnost trgovačkog suda kod kojeg će se tvrtka registrirati. Osim sjedišta, potrebno je definirati i poslovnu adresu na kojoj će se obavljati poslovne aktivnosti i primati službena pošta. Za registraciju adrese sjedišta obično je potreban dokaz o pravu korištenja prostora, kao što je ugovor o najmu. Ako se ugovor sklapa s fizičkom osobom, često je potrebna ovjera kod javnog bilježnika ili prijava Poreznoj upravi. Iako se prilikom same registracije pravna osnova korištenja adrese možda neće provjeravati, Porezna uprava može naknadno zatražiti ugovor o zakupu. Osnivanje poduzeća se teoretski može registrirati na bilo kojoj postojećoj adresi, uz suglasnost vlasnika.
Treći važan element je definiranje predmeta poslovanja tvrtke, odnosno djelatnosti kojom će se tvrtka baviti. Djelatnosti se klasificiraju prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD), koju je moguće pronaći na web stranicama Državnog zavoda za statistiku (DZS). Prilikom registracije potrebno je odabrati jednu glavnu djelatnost i, po potrebi, više sporednih djelatnosti. Šifra NKD-a sastoji se od oznake odjeljka, skupine i razreda određene djelatnosti. Ako postoji više osnivača, u ovoj fazi je također važno dogovoriti međusobne odnose, uključujući udjele u kapitalu, način donošenja odluka i doprinose svakog osnivača [implicit]. Ovi dogovori će se detaljnije definirati u Društvenom ugovoru.
Nakon što su odabrani naziv, adresa sjedišta i predmet poslovanja, kao i dogovoreni međusobni odnosi osnivača (ako ih je više), sljedeći korak je odlazak kod javnog bilježnika radi usvajanja osnivačkih akata. Ako osnivanje poduzeća radi jedna osoba, usvaja se Izjava o osnivanju. Ovaj dokument sadrži sve bitne podatke o osnivaču i budućem društvu, uključujući naziv, sjedište, predmet poslovanja i iznos temeljnog kapitala. Ako tvrtku osniva više osoba, sastavlja se i usvaja Društveni ugovor. Društveni ugovor detaljno definira međusobne odnose osnivača, njihove udjele u kapitalu, način upravljanja društvom, pravila o raspodjeli dobiti i druge važne aspekte poslovanja. Javni bilježnik će potvrditi identitet osnivača i ovjeriti njihove potpise na Izjavi o osnivanju ili Društvenom ugovoru. Preporučljivo je prethodno kontaktirati javnog bilježnika radi dogovora o terminu i informiranja o potrebnoj dokumentaciji.
Nakon što su osnivački akti ovjereni kod javnog bilježnika, potrebno je uplatiti temeljni kapital društva na privremeni račun otvoren u poslovnoj banci. Minimalni iznos temeljnog kapitala za d.o.o. u Hrvatskoj trenutno iznosi 2.500,00 EUR. Ovaj iznos osnivači uplaćuju u novcu na bankovni račun. Banka će nakon uplate izdati potvrdu o uplati temeljnog kapitala. Ova potvrda je ključni dokument koji se prilaže prilikom predaje dokumentacije za registraciju društva kod Trgovačkog suda. Uplata temeljnog kapitala predstavlja prvu financijsku obvezu osnivača prema budućem društvu i služi kao početna imovinska osnova za poslovanje.
Sljedeći korak je predaja potrebne dokumentacije za registraciju društva Trgovačkom sudu nadležnom prema sjedištu budućeg d.o.o.-a. Dokumentacija koja se obično predaje uključuje: zahtjev za upis u sudski registar (obrazac PO) , ovjerenu Izjavu o osnivanju ili Društveni ugovor , potvrdu o uplati temeljnog kapitala [implicit], preslike osobnih iskaznica osnivača i osoba ovlaštenih za zastupanje društva [implicit], odluku o imenovanju uprave društva (ako je primjenjivo) te druge dokumente propisane Zakonom o trgovačkim društvima. Predaja dokumentacije može se obaviti osobno na šalteru suda ili elektronički putem sustava START. Sustav START omogućuje online osnivanje d.o.o.-a, što može značajno ubrzati i pojednostaviti cijeli proces. Za korištenje sustava START potrebno je imati korisnički račun u sustavu e-Građani i digitalni potpis.
Ako je sva predana dokumentacija potpuna i uredna te su ispunjeni svi zakonski uvjeti, Trgovački sud donosi Rješenje o registraciji trgovačkog društva. Ovim rješenjem d.o.o. službeno stječe pravnu osobnost i može započeti s obavljanjem svoje djelatnosti. Uz Rješenje o registraciji, Trgovački sud po službenoj dužnosti dodjeljuje OIB (osobni identifikacijski broj) trgovačkom društvu. OIB je jedinstveni identifikacijski broj pravne osobe u Republici Hrvatskoj i neophodan je za sve daljnje administrativne i porezne postupke. Rješenje o registraciji i obavijest o dodjeli OIB-a dostavljaju se osnivačima ili njihovom punomoćniku.
Nakon što je društvo registrirano i dodijeljen mu je OIB, potrebno je poduzeti još nekoliko administrativnih koraka. Jedan od njih je prijava Državnom zavodu za statistiku (DZS) radi razvrstavanja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD). DZS će na temelju dostavljene prijave izdati Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u. Ovaj dokument sadrži šifru i naziv glavne djelatnosti društva. Također, potrebno je izvršiti upis u Registar stvarnih vlasnika. Cilj ovog registra je transparentnost vlasničke strukture trgovačkih društava i sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma. Upis u Registar stvarnih vlasnika obično se obavlja elektronički putem za to predviđenog sustava.
Iako je privremeni bankovni račun otvoren za potrebe uplate temeljnog kapitala, nakon registracije društva potrebno je otvoriti redovni poslovni bankovni račun. Za otvaranje poslovnog računa, potrebno je kontaktirati odabranu poslovnu banku i dostaviti im Rješenje o registraciji Trgovačkog suda, OIB društva, Izjavu o osnivanju ili Društveni ugovor, prijavu potpisa osoba ovlaštenih za zastupanje te ostalu dokumentaciju koju banka zatraži. Postupci i potrebna dokumentacija mogu se neznatno razlikovati među bankama. Neke banke nude mogućnost podnošenja online zahtjeva za otvaranje računa. Također, putem sustava START moguće je predati zahtjev za otvaranje transakcijskih računa kod poslovnih banaka.
Nakon otvaranja poslovnog bankovnog računa, potrebno je prijaviti se u registar poreznih obveznika kod Porezne uprave. Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, a koristi se obrazac RPO (Prijava radi upisa u registar poreznih obveznika). Obrazac se može predati osobno u nadležnoj ispostavi Porezne uprave ili elektronički putem sustava e-Porezna. Prilikom prijave, potrebno je odabrati želi li društvo poslovati u sustavu poreza na dodanu vrijednost (PDV) ili izvan njega. Prag za obvezni ulazak u sustav PDV-a od 1. siječnja 2025. iznosi 60.000,00 EUR godišnjeg prometa. Ako je promet društva manji od tog iznosa, može odabrati poslovanje izvan sustava PDV-a , ali i dobrovoljno ući u sustav. Do kraja 2024. godine, prag za ulazak u sustav PDV-a iznosio je 40.000,00 EUR.
Nakon osnivanja poduzeća, a radi elektroničke komunikacije sa sudovima, potrebno je prijaviti se u sustav e-Komunikacija. Pristup sustavu omogućen je putem web stranice https://e-komunikacija.pravosudje.hr/ ili putem portala e-Građani. Prijava se vrši putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava (NIAS) korištenjem odgovarajućih vjerodajnica. Za pravne osobe, upis se obavlja unosom adrese elektroničke pošte ovlaštene osobe u sustav e-Ovlaštenja. Za elektroničko potpisivanje dokumenata i primanje službenih pismena elektroničkim putem, potrebno je pribaviti digitalni certifikat. Digitalne certifikate u Hrvatskoj izdaju ovlaštene institucije poput Financijske agencije (FINA) i Agencije za komercijalne djelatnosti (AKD). Većina novih elektroničkih osobnih iskaznica (eOI) sadrži ugrađeni digitalni potpis koji je potrebno aktivirati.
U slučaju da se radi o osnivanju d.o.o.-a sa stranim kapitalom, odnosno ako su osnivači strane pravne ili fizičke osobe, postoji obveza prijave Hrvatskoj narodnoj banci (HNB). Ova prijava je potrebna radi praćenja platne bilance Republike Hrvatske i stanja međunarodnih ulaganja. Obveznici dostavljanja izvješća INOK-DEP dužni su izvješće dostavljati HNB-u isključivo elektroničkim putem, koristeći aplikaciju dostupnu na web stranici HNB-a (https://www.hnb.hr/hnbapp/). HNB dodjeljuje korisničko ime i lozinku za pristup aplikaciji. Obvezu prijave imaju rezidentne pravne osobe u čijem kapitalu nerezident stječe udjel od 10% ili više. Prijava se odnosi na inicijalna i sva naknadna vlasnička ulaganja. Relevantni zakonski propisi koji reguliraju ovo područje uključuju Zakon o deviznom poslovanju i Odluku o popisu izvješća koja se dostavljaju Hrvatskoj narodnoj banci.
Zaključak
Osnivanje društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) u Hrvatskoj obuhvaća detaljan niz koraka, počevši od pažljivog odabira naziva, adrese i predmeta poslovanja, preko formalizacije osnivačkih akata kod javnog bilježnika i uplate temeljnog kapitala, do registracije kod Trgovačkog suda i prijave drugim nadležnim institucijama poput Državnog zavoda za statistiku i Porezne uprave. Za uspješan završetak cijelog procesa ključno je temeljito informiranje o svim zakonskim propisima i procedurama te njihovo dosljedno poštivanje. S obzirom na složenost pojedinih aspekata, preporučljivo je potražiti savjet od pravnih i računovodstvenih stručnjaka koji mogu pružiti neophodnu pomoć i osigurati da svi koraci budu pravilno provedeni. Posebno za strane investitore, važno je obratiti pozornost na obvezu prijave Hrvatskoj narodnoj banci. Ovaj detaljni vodič pruža sveobuhvatan pregled potrebnih koraka za osnivanje poduzeća Hrvatska, s naglaskom na otvaranje firme Hrvatska u obliku d.o.o. Hrvatska, kao najčešćeg oblika za poslovanje u Hrvatskoj.
Ako želite osnovati poduzeće u Hrvatkoj, obratite nam se na:
Otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga uređen je odredbama Zakona o radu. Zakon detaljno uređuje uvjete, postupak i prava radnika u takvim situacijama. U nastavku donosim sveobuhvatan prikaz zakonskih uvjeta, procedura i prava radnika, uključujući rokove za zaštitu prava.
Poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu kad prestane potreba za obavljanjem radnog mjesta zbog opravdanog razloga. Opravdani razlog postoji zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga.
To znači da ova vrsta otkaza mora biti uzrokovan objektivnim razlozima koji se odnose na poslovanje poslodavca, a ne ponašanjem ili sposobnostima radnika.
Ako kod poslodavca postoji radničko vijeće, poslodavac je dužan:
Ako poslodavac ne provede savjetovanje, otkaz je nezakonit.
U određenim situacijama se savjetovanje provodi preko sindikalnog povjerenika u funkciji radničkog vijeća.
Otkaz mora biti:
Prava radnika u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza
Ovisno o duljini radnog staža kod poslodavca:
Otkazni rok može se produžiti kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Radnik ima pravo na otpremninu ako je kod poslodavca radio najmanje 2 godine najmanje 1/3 prosječne mjesečne plaće za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
c) Pravo na novčanu naknadu za nezaposlene
Nakon prestanka radnog odnosa, radnik se može prijaviti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i ostvariti pravo na novčanu naknadu, ako ispunjava uvjete iz Zakona o tržištu rada.
Radnik protiv odluke o otkazu ima pravo podnijeti pisani zahtjev za zaštitu prava. Taj zahttjev se mora podnijeti poslodavcu u roku od 15 dana od dana dostave odluke o otkazu.
Ako poslodavac ne udovolji zahtjevu radnik može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Tužba se mora podnijeti u roku od 15 dana od dana isteka roka za odgovor poslodavca ili od dana kada je poslodavac odbio zahtjev.
Poslodavac mora:
Neispunjavanje bilo koje od ovih obveza može dovesti do nezakonitosti otkaza i obveze vraćanja radnika na posao uz isplatu naknade štete.
Sudovi u Republici Hrvatskoj u više su navrata zauzeli stav da:
Zaključak
Poslovno uvjetovani otkaz je zakonit samo ako su ispunjeni svi formalni i materijalni uvjeti propisani Zakonom o radu. Poslodavac mora postupati savjesno i poštovati prava radnika, uključujući savjetovanje s radničkim vijećem, ponudu drugog posla, otkazne rokove i otpremninu. Radnik ima pravo na zaštitu svojih prava putem zahtjeva poslodavcu i sudske tužbe u propisanim rokovima.
Za više informacija ili pravno savjetovanje o otkazu ugovora o radu obratite nam se na:
Zakon o obveznim odnosima (ZOO) temeljni je pravni akt kojim se uređuju ugovorne i izvanugovorne pravne obveze u Republici Hrvatskoj. Trenutni zakon donesen 2005. godine, a stupio je na snagu 1. siječnja 2006. godine. Prethodnik tog zakona datira još iz 1978. godine. Njegova je svrha osigurati pravnu sigurnost i predvidljivost u poslovnim i privatnopravnim odnosima, definirajući prava i obveze ugovornih strana te pravila odgovornosti za štetu. Zakon o obveznim odnosima primjenjuje se na širok spektar pravnih odnosa, uključujući ugovore o kupoprodaji, zakupu, zajmu, osiguranju, kao i odgovornost za štetu i neopravdano stjecanje. Njegove odredbe osiguravaju ravnotežu između interesa vjerovnika i dužnika te doprinose stabilnosti pravnog sustava.
Opće odredbe Zakona o obveznim odnosima definiraju temeljna načela obveznog prava. Prema tim odredbama, obvezni odnosi temelje se na načelima savjesnosti i poštenja, ravnopravnosti sudionika i zabrane zlouporabe prava. Zakonom su propisana pravila o nastanku, sadržaju i prestanku obveznih odnosa. Također uređuje pitanja ispunjenja obveza, odgovornosti za neispunjenje i posljedica kašnjenja u ispunjenju. Na primjer, prema članku 342. Zakona o obveznim odnosima, vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti savjesno i u skladu s ugovorom. Ako dužnik ne ispuni obvezu, vjerovnik može zahtijevati naknadu štete. Osim toga, općim odredbama uređuje se i zastara tražbina, koja nastupa nakon određenog vremenskog razdoblja, čime se osigurava pravna sigurnost i stabilnost obveznih odnosa.
Posebnim odredbama Zakona o obveznim odnosima detaljno se uređuju pojedine vrste ugovora i obvezni odnosi. Te odredbe uključuju kupoprodajne ugovore, darove, zakupe, zajmove, osiguranje, posredovanje i mnoge druge. Na primjer, kupoprodajni ugovor reguliran je na takav način da prodavatelj mora isporučiti robu u dobrom stanju, dok kupac mora platiti dogovorenu cijenu. Ugovorom o najmu utvrđuju se prava i obveze najmodavca i najmoprimca, uključujući trajanje najma, održavanje nekretnine i mogućnost raskida ugovora. Osim ugovornih odnosa, posebne odredbe reguliraju i odgovornost za štetu. Prema Zakonu o obveznim odnosima, osoba koja drugoj nanese štetu dužna ju je nadoknaditi, osim ako ne dokaže da nije odgovorna. Ova se pravila primjenjuju na različite situacije, uključujući prometne nesreće, medicinske pogreške i štetu uzrokovanu opasnim predmetima.
Zakon o obveznim odnosima ključan je za pravnu sigurnost i predvidljivost u poslovnim i privatnim odnosima. Njegove odredbe pružaju jasno definirana pravila koja pomažu u rješavanju sporova i štite prava svih sudionika u obvezama. Primjena ovog zakona posebno je važna u trgovačkom pravu, gdje uređuje ugovorne odnose između poduzetnika, ali i u svakodnevnim situacijama, poput sklapanja kupoprodajnog ugovora ili najma stana. Ovaj zakon se često primijenjuje i podredno, te je jako važan za razna tumačenja kompleksnih imovinskih odnosa.
Zaključak
Zakon o obveznim odnosima temeljni je propis kojim se uređuju ugovorni i izvanugovorni odnosi u Hrvatskoj. Njegovim općim odredbama definirana su temeljna načela obveznog prava, dok se posebnim odredbama detaljno uređuju pojedine vrste ugovora i odgovornost za štetu. Razumijevanje ovog zakona ključno je za sve koji su uključeni u pravne odnose, bilo kao poduzetnika, potrošača ili građanina. Ako imate pitanja o primjeni Zakona o obveznim odnosima u određenim situacijama, uvijek je preporučljivo konzultirati se s pravnim stručnjakom. Možete nas kontaktirati na:
Inkluzivni dodatak predstavlja značajan oblik financijske podrške osobama s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Zakon o inkluzivnom dodatku (“Zakon o inkluzivnom dodatku”) stupio je na snagu 1. siječnja 2024. godine. Ovaj je zakon donesen s ključnim ciljem objedinjavanja različitih postojećih prava za osobe s invaliditetom. Prije ovog zakona, postojala su odvojena prava poput osobne invalidnine, doplatka za pomoć i njegu, uvećanog doplatka za djecu s oštećenjem zdravlja te novčane pomoći za nezaposlene osobe s invaliditetom. Hrvatski sabor usvojio je ovaj zakon 15. prosinca 2023. godine. Osnovna svrha inkluzivnog dodatka je pomoći osobama s invaliditetom u prevladavanju različitih prepreka koje im mogu otežavati puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Inkluzivni dodatak definiran je kao novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom. Njegova je svrha olakšati svakodnevne troškove povezane s posebnim potrebama tih osoba. Prema Zakonu o inkluzivnom dodatku, cilj ove naknade je nadomjestiti povećane životne troškove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom. Time im se omogućuje ravnopravnije uključivanje u sve aspekte života. Važno je naglasiti da je ovaj dodatak izuzet od ovrhe, što korisnicima pruža dodatnu financijsku sigurnost. Pravo na inkluzivni dodatak priznaje se u postotku od osnovice koja trenutno iznosi 120 eura. Odluku o visini osnovice donijela je Vlada Republike Hrvatske 11. siječnja 2024. godine.
Pravo na inkluzivni dodatak imaju osobe s invaliditetom s različitim stupnjevima oštećenja i težine invaliditeta. Konkretno, ovo pravo ostvaruju:
Razina potrebne potpore razvrstava se u pet stupnjeva, ovisno o težini oštećenja funkcionalnih sposobnosti i Barthelovom indeksu, koji procjenjuje sposobnost osobe za samostalno obavljanje osnovnih životnih aktivnosti.
Međutim, postoje i određene kategorije osoba koje nemaju pravo na inkluzivni dodatak. To su osobe:
Dodatno, za četvrtu i petu razinu potpore, pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje se osobama koje imaju u vlasništvu drugi stan ili kuću (osim one koju koriste za stanovanje) koju mogu otuđiti ili iznajmiti radi osiguranja sredstava za puno sudjelovanje u društvu. Također, ovo se odnosi i na one koji imaju u vlasništvu poslovni prostor koji ne koriste za obavljanje registrirane djelatnosti, te onima kojima je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi, zdravstvenoj ili drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje.
Pravo na inkluzivni dodatak miruje korisnicima koji se nalaze na izdržavanju kazne zatvora, u zdravstvenoj ustanovi ili borave u inozemstvu neprekidno dulje od šest mjeseci.
Da bi se ostvarilo pravo na inkluzivni dodatak, potrebno je ispunjavati određene pretpostavke. Osnovna pretpostavka je postojanje određenog stupnja invaliditeta koji je definiran zakonom i propisima o vještačenju. Također, ne smiju postojati zapreke za ostvarivanje prava, poput korištenja usluge smještaja ili primanja drugih sličnih naknada (osim iznimki navedenih ranije). Razina potpore, a time i iznos inkluzivnog dodatka, ovisi o procijenjenom stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti.
Procedura za dobivanje inkluzivnog dodatka započinje podnošenjem zahtjeva nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR). Nakon zaprimanja zahtjeva, HZSR provodi postupak priznavanja prava. U sklopu tog postupka, utvrđuje se razina potpore na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Zavod za vještačenje provodi procjenu funkcionalnih sposobnosti prema važećim propisima. Po završetku procjene, HZSR donosi rješenje o pravu na inkluzivni dodatak.
Važno je napomenuti da korisnici koji su na dan 31. prosinca 2023. godine primali određene naknade (doplatak za djecu za dijete s oštećenjem zdravlja, novčanu pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom, doplatak za pomoć i njegu te osobnu invalidninu) nisu trebali podnositi novi zahtjev. U tim je slučajevima HZSR po službenoj dužnosti pokrenuo postupak utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za inkluzivni dodatak.
Visina inkluzivnog dodatka ovisi o razini potpore koja je utvrđena za korisnika. Osnovica za izračun iznosi 120 eura. Iznosi po razinama propisani su zakonom.
Za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak nadležan je Hrvatski zavod za socijalni rad (HZSR). HZSR donosi rješenje kojim se priznaje ili odbija pravo na ovaj dodatak.
Nažalost, mnoge osobe u Hrvatskoj još uvijek čekaju na rješenje o svom pravu na inkluzivni dodatak, što dovodi do značajnih kašnjenja. Unatoč zakonskom roku od godine dana (do kraja prosinca 2024.) za rješavanje prava ostvarenih na temelju invaliditeta do 2023. godine, mnogi korisnici se žale na sporost postupka. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom također je primila brojne pritužbe nezadovoljnih građana. Mnogi mjesecima čekaju na donošenje rješenja. U siječnju 2025. godine, oko 110.000 građana još je čekalo na rješenje, a u listopadu je oko 48.000 starih korisnika ostalo bez rješenja.
U takvim slučajevima, kada državna tijela ne postupaju u zakonskim rokovima, osobe koje imaju pravo na inkluzivni dodatak imaju mogućnost podnošenja tužbe za zaštitu od šutnje administracije. Ova pravna mogućnost omogućuje pojedincima da zatraže sudsku intervenciju kako bi se prisililo nadležno tijelo (HZSR) da donese odluku o njihovom zahtjevu u razumnom roku. Iako postoji pravo na tužbu zbog šutnje uprave, važno je informirati se o specifičnim procedurama i rokovima propisanim hrvatskim upravnim pravom te se u takvim situacijama preporučuje konzultacija s pravnim stručnjakom.
Inkluzivni dodatak predstavlja važan korak prema osiguravanju veće uključenosti i ravnopravnosti osoba s invaliditetom. Važno je da osobe s invaliditetom budu svjesne svojih prava i mogućnosti pravne zaštite. Ako smatrate da ispunjavate uvjete za inkluzivni dodatak, potičemo vas da podnesete zahtjev. Zahtjev se podnosi Hrvatskom zavodu za socijalni rad. U slučaju dugotrajnog čekanja na rješenje, nemojte zanemariti mogućnost pravnog lijeka. Ako zahtjev ne bude riješe, imate mogućnost podnijeti tužbu za zaštitu od šutnje administracije.
Za sva dodatna pitanja možete nam se obratiti na:
Šutnja administracija nastaje kada ovlašteno javnopravno tijelo ne donese odluku o upravnoj stvari u zakonom propisanom roku. Nažalost, u Hrvatskoj javnopravna tijela često kasne s donošenjem svojih odluka. Ovaj članak će objasniti što su javnopravna tijela i koje su vam pravne mogućnosti ako se suočite sa šutnjom administracije.
Prema članku 3. Zakona o općem upravnom postupku, javnopravna tijela su tijela državne uprave, druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Ova definicija obuhvaća širok spektar institucija s kojima građani i pravne osobe dolaze u kontakt prilikom ostvarivanja svojih prava i obveza.
Konkretni primjeri javnopravnih tijela i ustanova uključuju tijela državne uprave kao što su ministarstva (primjerice, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode) i državni uredi. Druga državna tijela također spadaju u ovu kategoriju, poput Državne uprave za zaštitu i spašavanje te sudova, posebno u kontekstu upravnih sporova. Važnu ulogu imaju i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao što su gradski uredi (primjerice, Gradski ured za prostorno uređenje u Zagrebu), općinska i gradska vijeća te županijske skupštine. Primjerice, Grad Zagreb ima detaljan popis javnopravnih tijela koja su nadležna za izdavanje različitih uvjeta i potvrda.
Nadalje, pravne osobe koje imaju javne ovlasti također se smatraju javnopravnim tijelima. To uključuje trgovačka društva i druge organizacije kojima je zakonom ili drugim propisom povjereno obavljanje određenih javnih funkcija. Primjeri takvih tijela su Hrvatska elektroprivreda (HEP), Hrvatska voda, Zagrebački holding te Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Zanimljivo je da se i pravna osoba čija djelatnost od općeg interesa čini samo manji dio njezine ukupne djelatnosti može smatrati javnopravnim tijelom.
Šutnja administracija uređuje se Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP). Ako prvostupanjsko javnopravno tijelo ne donese rješenje o vašem zahtjevu u propisanom roku, imate pravo podnijeti žalbu zbog šutnje administracije. Ovaj institut šutnje administracije osmišljen je kako bi zaštitio stranke od neaktivnosti javnopravnih tijela i osigurao da se o njihovim pravima i obvezama odlučuje u razumnom roku.
Šutnja administracija znači da upravno tijelo nije obavilo svoj posao. Zakon o općem upravnom postupku propisuje rokove za donošenje prvostupanjskog rješenja. Službena osoba je dužna donijeti i dostaviti vam rješenje bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva u slučajevima kada se radi o neposrednom rješavanju. Ako se u postupku mora provesti ispitni postupak, taj rok se produžuje na 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
Ako prvostupanjsko tijelo ne donese rješenje u navedenim rokovima, imate pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu. Žalba se podnosi javnopravnom tijelu koje je trebalo donijeti prvostupanjsko rješenje, odnosno koje je propustilo to učiniti. Rok za podnošenje žalbe je 15 dana od isteka roka propisanog za donošenje rješenja.
Nakon što je žalba podnesena, drugostupanjsko tijelo je dužno donijeti i dostaviti vam rješenje o žalbi najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, osim ako je posebnim zakonom propisan kraći rok. Ovaj rok osigurava da se i o vašem pravnom lijeku odluči u razumnom vremenskom okviru. Šutnja administracije je iznimno težak oblik propusta u obavljanju službene dužnosti.
Ako ni drugostupanjsko tijelo ne donese odluku o vašoj žalbi u roku od 60 dana, Zakon o upravnim sporovima pruža vam daljnju pravnu zaštitu. U takvoj situaciji imate pravo podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske radi šutnje administracije. Šutnja administracije može dovesti do teških pravnih posljedica.
Međutim, važno je obratiti pozornost na takozvani dilatorni rok od 8 dana. To znači da tužbu ne možete podnijeti prije isteka roka od osam dana od dana kada je drugostupanjsko tijelo bilo dužno donijeti rješenje. Ako tužbu podnesete prije isteka ovog roka, sud će je odbaciti kao preuranjenu.
Tužba se podnosi Upravnom sudu koji je nadležan prema sjedištu tuženog javnopravnog tijela. Važno je da vaša tužba sadrži sve elemente propisane Zakonom o upravnim sporovima. To uključuje vaše osobne podatke i podatke o tuženiku, opis upravnog akta protiv kojeg se podnosi tužba (u ovom slučaju, propuštanje donošenja odluke), činjenične i pravne razloge zbog kojih podnosite tužbu, te vaš konkretan zahtjev sudu (da naloži tuženiku donošenje odluke).
Uz tužbu je potrebno priložiti izvornik ili presliku upravnog akta koji osporavate (ako postoji), kao i dokaz da ste podnijeli zahtjev i žalbu (ako ste je podnijeli) te dokaz da odluka nije donesena u propisanom roku. Sud će zatim provesti postupak i, ako utvrdi da je vaša tužba osnovana, donijet će presudu kojom nalaže tuženom javnopravnom tijelu da donese upravni akt u određenom roku.
Ako angažirate odvjetnika, javnopravnom tijelu može biti naloženo da plati visoke troškove postupka. Šutnja administracije dovodi do gubitka povjerenja u nadležne službe.
Treba naglasiti da se tužba zbog šutnje administracije može podnijeti bez obzira na to kako je upravni postupak prvotno pokrenut. Vaše pravo na pravnu zaštitu zbog šutnje administracije traje sve dok javnopravno tijelo ne donese odluku o vašem zahtjevu.
Šutnja administracije predstavlja ozbiljan problem koji može značajno utjecati na ostvarivanje prava građana i pravnih osoba. Hrvatsko zakonodavstvo, kroz Zakon o općem upravnom postupku i Zakon o upravnim sporovima, nudi mehanizme zaštite. Stoga je ključno da budete uporni, dobro informirani o svojim pravima i rokovima te da poduzmete sve raspoložive pravne korake kako biste osigurali da javna uprava donese odluku u vašem predmetu.
Ako želite podnijeti tužbu radi zaštite od šutnje administracije, obratite nam se na:
Stečaj je poseban izvanparnični sudski postupak koji se provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika. Vjerovnici su osobe koje imaju potraživanje prema stečajnom dužniku, a mogu biti fizičke osobe, pravna osobe, javnopravna tijela i sl. Njegova glavna funkcija je unovčenje imovine dužnika i raspodjela prikupljenih sredstava vjerovnicima. Stečaj služi kao mehanizam za rješavanje financijskih problema dužnika koji ne može podmiriti svoje obveze.
Postoje dvije osnovne vrste stečaja:
U ovom tekstu obradit ćemo samo stečaj pravne osobe (trgovačkog društva).
Stečajni postupak može se otvoriti ako sud utvrdi postojanje stečajnoga razloga. Glavni razlozi za pokretanje stečajnog postupka nad pravnom osobom su:
Stečajni postupak može pokrenuti:
Financijska agencija dužna je podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka ako pravna osoba u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana, i to u roku od osam dana od isteka toga razdoblja.
Prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka dužni su bez odgode, a najkasnije 21 dan od dana nastanka stečajnoga razloga podnijeti osobe ovlaštene za zastupanje ili član nadzornog odbora ako nema osoba ovlaštenih za zastupanje dužnika po zakonu ili član društva s ograničenom odgovornošću ako dužnik nema nadzorni odbor.
Postupak se pokreće podnošenjem prijedloga nadležnom trgovačkom sudu. Sud zatim ispituje postojanje stečajnih razloga.
Podnositelj prijedloga dužan je uplatiti predujam od 660,00 eura za troškove predstečajnog postupka. U slučaju da je podneseno više prijedloga, svaki podnositelj mora uplatiti predujam u istom iznosu.
Ako predujam nije uplaćen, sud će prijedlog za otvaranje predstečajnog postupka odbaciti kao nedopušten.
Vjerovnici prijavljuju svoje tražbine stečajnom upravitelju u propisanom roku. Oni sudjeluju u postupku kroz skupštinu vjerovnika i odbor vjerovnika (ukoliko se osnuje). Vjerovnici imaju pravo na informacije i mogu utjecati na odluke u postupku.
Stečajni upravitelj je ključna osoba u provedbi stečajnog postupka. Njega imenuje sud metodom slučajnog odabira s liste stečajnih upravitelja. Njegove glavne zadaće su:
Rad stečajnog upravitelja nadziru sud, skupština vjerovnika i odbor vjerovnika.
Osnovni cilj stečajnog postupka je skupno i ravnomjerno namirenje vjerovnika stečajnog dužnika. To se postiže unovčenjem imovine dužnika i podjelom prikupljenih sredstava.
Stečajni postupak završava:
Nakon završetka postupka, pravna osoba prestaje postojati.
Zaključak
Stečaj je važan pravni institut za namirenje financijskih obveza stečajnog dužnika prije njegova prestanka postojanja. On omogućuje namirenje vjerovnika i može pružiti novi početak dužnicima sklapanjem stečajnog plana. Učinkovit stečajni postupak ključan je za zdravo funkcioniranje tržišnog gospodarstva.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik za pokretanje stečajnog postupka, prijavu tražbine vjerovnika ili zastupanje Vaših interesa u stečajnom postupku, obratite nam se na:
Sudski registar je javna knjiga koju vodi trgovački sud, a sadrži podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis u registar propisan zakonom. Sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava. Glavna knjiga je dio registra u koji se upisuju podaci o subjektima upisa propisani zakonom, a zbirka isprava je dio registra u koji se pohranjuju isprave dostavljene za upis podataka o subjektima upisa u glavnu knjigu.
Prema Zakonu o sudskom registru, u Registar se upisuju sljedeće vrste subjekata upisa:
Podružnice subjekta upisa upisuju se u sudski registar kada je to propisano posebnim zakonom.
Podaci o obrtu upisuju se u obrtni registar, a podaci o udruzi u registar udruga, te se ne evidentiraju u sudskom registru.
U sudski registar upisuju se trgovačka društva i ustanove. Upisi uključuju osnovne podatke kao što su matični broj subjekta, tvrtku društva, sjedište, OIB, djelatnosti, pravni oblik, osobe ovlaštenje za zastupanje i podatke o osnivačima/članovima društva. Upisi mogu biti osnivački, promjene ili brisanje.
Osnivanje trgovačkog društva započinje izradom osnivačkog akta. To može biti društveni ugovor, statut ili izjava o osnivanju. Potrebno je odrediti naziv, sjedište, djelatnost i platiti temeljni kapital. Nakon toga slijedi upis u sudski registar, čime društvo stječe pravnu osobnost.
Promjene u podacima društva, poput promjene sjedišta ili djelatnosti, moraju se upisati u sudski registar. Ove promjene zahtijevaju podnošenje odgovarajuće dokumentacije i odobrenje suda.
Postupak za upis u registar pokreće se prijavom koja sadrži zahtjev za upis podataka, a koja se registarskom sudu predaje u obliku javno ovjerene isprave ili elektroničke prijave. Prijava je strogo formalan dokument tako da ga popunjava javni bilježnik ili odvjetnik.
Za društvo s ograničenom odgovornošću prijavu podnose svi članovi uprave, a ako ima nadzorni odbor, i predsjednik nadzornog odbora.
Brisanje iz sudskog registra provodi se nakon prestanka pravne osobe. To može biti zbog likvidacije, stečaja, pripajanja drugom društvu ili spajanja s drugim društvom. Brisanjem pravna osoba više ne postoji u pravnom prometu.
Prema Zakonu o sudskom registru, upis u registar može imati konstitutivni ili deklaratorni učinak. Primjerice, odluka čiji upis u sudski registar ima deklaratorni učinak je promjena člana uprave (direktora) društva, i takva odluka stupa na snagu danom donošenja. S druge strane, izmjena društvenog ugovora ili dokapitalizacija stupa na snagu tek upisaom u sudski registra, pa takav upis ima konstitutivni učinak.
U svakom slučaju, upis u sudski registar od dana objave upisa, proizvodi pravne učinke i prema trećim osobama. Nakon što je nešto upisano u sudski registar, nitko ne može tvrditi da to nije znao. Slično je i sa zemljišnim knjigama za nekretnine. Nakon pravomoćnosti rješenja o upisu, podaci se objavljuju na internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa, gdje se smatraju službeno objavljenima istekom dana objave.
Svaka osoba može se pozvati na stanje upisano u sudskom registru glede upisanih podataka i činjenica koji se sukladno propisima upisuju u registar, osim one osobe kojoj se dokaže da joj je bilo poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru.
Zaključak
Sudski registar ključan je za pravnu sigurnost, javnost upisa i transparentnost poslovanja. Omogućava uvid u osnovne podatke pravnih subjekata i njihove promjene. Pravilno vođenje i ažuriranje podataka u sudskom registru osigurava pravnu sigurnost i povjerenje u poslovne odnose.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik za upis u sudski registar ili zastupanje u registarskim postupcima, obratite nam se na:
Kupoprodajni ugovor je dvostrani pravni posao kojim se prodavatelj obvezuje prenijeti vlasništvo određene stvari ili prava na kupca, a kupac se obvezuje platiti ugovorenu cijenu. Stranke ugovora su prodavatelj i kupac, koji moraju biti poslovno sposobne osobe. Bitni sastojci kupoprodajnog ugovora su predmet i cijena. Za kupoprodaju nekretnina zakon propisuje obvezu pisanog oblika ugovora, uz ovjeru potpisa.
Predmet kupoprodajnog ugovora mogu biti pokretna ili nepokretna stvar, kao i prava.Nekretnine su zemljišta i sve što je sa zemljištem trajno spojeno (zgrade, kuće, stanovi). Kupoprodaja nekretnina regulirana je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonom o zemljišnim knjigama. Pokretnine su stvari koje se mogu premještati s mjesta na mjesto bez oštećenja njihove biti.
Stjecanje vlasništva nekretnine temeljem kupoprodajnog ili darovnog ugovora zahtijeva upis u zemljišne knjige. Nakon sklapanja ugovora, potrebno je podnijeti zahtjev za uknjižbu prava vlasništva nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda. Uknjižba je upis kojim se stječu, prenose, ograničavaju ili prestaju knjižna prava na nekretninama. Vlasništvo se stječe tek uknjižbom, a ne samim sklapanjem ugovora.
Prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, iznimno je važno izvršiti pregled zemljišnih knjiga. Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od popisnog lista (A), vlasničkog lista (B) i teretnog lista (C). List A sadrži opis nekretnine, list B podatke o vlasništvu, a list C podatke o teretima na nekretnini. Ovaj pregled omogućava utvrđivanje stvarnog vlasnika i eventualnih opterećenja na nekretnini.
Kod prodaje pokretnina, ugovori se u većini slučajeva sklapaju u usmenom obliku. Do sklapanja ugovora dolazi u trenutku dogovora o bitnim sastojcima ugovora, predmetu i cijeni. Kod motornih vozila, ugovor se najčešće sklapa u pisanom obliku. Važno je precizno opisati predmet prodaje, uključujući marku, model, godinu proizvodnje, broj šasije i druge relevantne podatke. Nakon sklapanja ugovora, potrebno je izvršiti prijenos vlasništva u evidenciji motornih vozila koju vode stanice tehničkog pregleda.
Kapara je novčani iznos koji kupac daje prodavatelju kao znak da je ugovor sklopljen. U slučaju da strana koja je dala kaparu odustane od ugovora, gubi kaparu. Ako od ugovora odustane strana koja je primila kaparu, mora vratiti dvostruki iznos kapare. Kapara se može ugovoriti i kao odustatnina, što daje pravo odustanka od ugovora uz gubitak kapare. Ako se ugovor izvrši, kapara se može uračunati u ispunjenje obveze, ako se to izričito ugovori.
Zaključak
Sklapanje kupoprodajnog ugovora, posebno za nekretnine, složen je pravni posao koji zahtijeva pažljivo razmatranje svih aspekata. Angažiranje odvjetnika pri kupnji nekretnine osigurava stručnu pomoć u pregledu zemljišnih knjiga, sastavljanju ugovora i provedbi uknjižbe, čime se značajno smanjuje rizik od mogućih pravnih problema u budućnosti. Stručna pravna pomoć ključna je za sigurnu i zakonitu kupoprodaju nekretnine.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik za kupovinu nekretnine ili zastupanje Vaših interesa u prodaji nekretnine, obratite nam se na:
Zemljišne knjige služe za evidentiranje prava na nekretninama. Pravno, nekretnina je dio zemljine površine zajedno sa svime što je trajno povezano s njom, bilo na površini ili ispod nje. Prava na nekretninama uređuju se Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonom o zemljišnim knjigama. Kupoprodaja nekretnine je dvostrani pravni posao kojim se prenosi vlasništvo nekretnine uz naknadu.
Pravo vlasništva nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige na temelju valjane pravne osnove. Temelj za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu može biti privatna ili javna isprava. U slučaju privatnih isprava, to može biti primjerice kupoprodajni ugovor, darovni ugovor ili nasljeđivanje. Upis u zemljišne knjige je ključan za stjecanje vlasništva jer se samo sklapanjem ugovora ne stječe pravo vlasništva nekretnine.
Kupoprodajni ugovor za stan mora biti sklopljen u pisanom obliku, što je zakonska pretpostavka njegove valjanosti prema Zakonu o obveznim odnosima. Ovaj ugovor treba sadržavati:
Kupoprodajni ugovor ovjerava se kod javnog bilježnika, budući da Zakon o zemljišnim knjigama zahtijeva ovjeru istinitosti potpisa prodavatelja (knjižnog vlasnika nekretnine) kao preduvjet za prijenos vlasništva nekretnine.
Kod kupovine nekretnine na kredit, često se sklapa predugovor. Predugovor sadrži bitne elemente budućeg ugovora o kupoprodaji, uključujući opis nekretnine, cijenu, rok i obvezu za sklapanje glavnog ugovora. Nakon sklapanja predugovora, kupac pokreće postupak za odobrenje kredita. Nakon odobrenja kredita, sklapa se glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine, a banka isplaćuje kreditna sredstva prodavatelju nekretnine nakon što se uknjiži kao hipotekarni vjerovnik nekretnine.
Ako nekretnina ima objekt, isti mora biti legalan, što znači da mora imati uporabnu dozvolu ili građevinsku dozvolu ako je riječ o nekretnini izgrađenoj do 1. listopada 2007. godine ili uvjerenje da je izgrađena do 15. veljače 1968. godine. Ukoliko nije legalan, banka neće odobriti kredit, odnosno neće financirati kupovinu nelegalne građevine.
Za sigurnu kupovinu nekretnine, ključno je pregledati stanje u zemljišnim knjigama. Svaka nekretnina upisana je u svoj zemljišnoknjižni uložak. Zemljišnoknjižni ulošci upisani su u zemljišnu knjigu općinskog suda. Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od:
Pregled zemljišnih knjiga osigurava pravnu sigurnost i smanjuje rizik od pravnih problema.
Često postoji neusklađenost između katastra i zemljišne knjige, posebno u pogledu površina i brojeva čestica. Naime, broj katastarske čestice ne mora biti isti kao i broj zemljišnoknjižne čestice, a ponekad jedna katastarska može sadržavati više zemljišnoknjižnih čestica i obrnuto. Ova neusklađenost može dovesti do pravne nesigurnosti i potrebno ju je riješiti prije kupovine. Mjerodavni su podaci u zemljišnoj knjizi dok se ne promijene prema katastru.
Kupovina stana podrazumijeva stjecanje prava vlasništva nad posebnim dijelom nekretnine unutar zgrade. Ključni dokumenti u ovom procesu su vlasnički list, koji potvrđuje pravo vlasništva prodavatelja, te etažni elaborat, koji jasno definira posebne dijelove nekretnine. Ako stan ima spremište ili garažu koja nije upisana u zemljišne knjige, to predstavlja problem i ukazuje da na tom dijelu nekretnine ne možete postati vlasnici bez provođenja odgovarajućih postupaka i suglasnosti svih suvlasnika nekretnine.
Za uknjižbu prava vlasništva potrebno je podnijeti:
Također, privatna isprava kao što je primjerice ugovor o kupoprodaji nekretnine mora imati tabularnu izjavu kojom prodavatelj izričito kupcu dozvoljava uknjižbu prava vlasništva.
Važno je naglasiti da se vlasništvo stječe tek uknjižbom u zemljišne knjige, a ne samim sklapanjem ugovora. Osobe ovlaštene za podnošenje prijedloga za uknjižbu prava vlasništva su odvjetnici i javni bilježnici.
Zaključak
Zemljišne knjige su ključni instrument za sigurnu kupovinu nekretnina. Zbog složenosti pravnih odnosa i mogućih neusklađenosti, preporučljivo je angažirati odvjetnika. Odvjetnik će provjeriti stanje nekretnine u zemljišnim knjigama i katastru te savjetovati o svim aspektima kupovine. Time se osigurava pravna sigurnost i minimizira rizik od nepredviđenih problema u budućnosti.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik za kupovinu nekretnine i zastupanje Vaših interesa u prodaji nekretnine, obratite nam se na: