Ugovor o tajnosti poslovnih podataka, poznat i kao NDA (Non-Disclosure Agreement), ključan je pravni instrument kojim se štiti povjerljivost važnih poslovnih informacija. Njegov glavni cilj je osigurati da stranke koje imaju pristup povjerljivim podacima neće te informacije koristiti u svoju korist niti ih otkriti trećim stranama. U nastavku su opisani ključni elementi koji bi trebali biti uključeni u svaki ugovor o tajnosti kako bi se osigurala maksimalna zaštita i jasnoća.
Definicije povjerljivih informacija
Opis informacija: Precizno navedite koje informacije se smatraju povjerljivima. To mogu biti tehnički podaci, marketinški planovi, poslovne strategije, klijentske liste, i drugi osjetljivi podaci.
Izuzeci od tajnosti: navedite koje informacije nisu povjerljive. To mogu biti informacije koje su već javno poznate ili koje primatelj već zna iz drugih izvora.
Obveze stranaka
Stranke NDA ugovora su u pravilu, s jedne strane, primatelj informacija i s druge strane davatelj ili otkrivač informacija. U nekim iznimnim slučajevima obje strane i daju i primaju povjerljive informacije.
Obveze primatelja: pretežito se svode na obvezu čuvanja tajnosti i ograničenje korištenja informacija isključivo u svrhu navedenu u ugovoru.
Obveze otkrivača: pretežito se svode na obveze pružanja određenih informacija ili podrške u svezi sa poslovnom suradnjom.
Trajanje ugovora
U svakom NDA se obvezno mora navesti koliko dugo nakon završetka ugovora primatelj mora čuvati tajnost informacija. U većini slučajeva se ugovoraju rokovi od 2 do 5 godina, no kod većih korporacija i većih projekata nije rijetko da se ugovora i neograničen rok tajnosti.
U svakom slučaju se preporuča ugovoriti i trajanje samog ugovora o tajnosti, npr. do završetka projekta ili par godina nakon završetka projekta.
Pravne posljedice
Sankcije za kršenje ugovora mogu biti imovinske u smislu naknade štete ili plaćanja penala ili kaznene u smislu osude za kazneno djelo ako tako predviđeno mjerodavnim pravom.
Nadležnost i mjerodavno pravo
Nadležnost: U svakom ugovoru s međunarodnim elementom tj. ako obje stranke nisu iz iste države, potrebno je ugovoriti koji će sud biti nadležan za rješavanje eventualnih sporova. Ako bi obje stranke bile iz Hrvatske, onda je hrvatski sud nadležan, i u tom slučaju nije moguće ugovoriti nadležnost hrvatskog suda. Ako stranke ne žele povjeriti rješavanje spora sudu, moguće je ugovoriti privatnu arbitražu. Mjerodavno pravo: U svakom ugovoru s međunarodnim elementom preporuča se ugovoriti pravo države koje će biti mjerodavno za rješavanje eventualnih sporova. Ako bi obje stranke bile iz Hrvatske, onda je hrvatsko pravo mjerodavno, i u tom slučaju nije moguće ugovoriti da bi pravo neke druge države bilo mjerodavno.
Ako trebate odvjetnika ili pravni savjet za NDA javite nam se na:
Pravo nasljeđivanja je ključni segment građanskog prava koji uređuje prelazak prava i obveza umrle osobe (ostavitelja) na druge osobe (nasljednike). U Republici Hrvatskoj nasljeđivanje je uređeno Zakonom o nasljeđivanju. Nasljeđivanje se može temeljiti na zakonu (zakonsko nasljeđivanje) ili na oporuci (oporučno nasljeđivanje). U ovom članku ćemo obraditi nasljedne redove kod zakonskog nasljeđivanja.
Ključni pojmovi i elementi
Zakonsko nasljeđivanje: Ukoliko ostavitelj nije ostavio valjanu oporuku, nasljeđivanje se odvija prema zakonskim propisima. Zakon određuje redoslijed nasljednika (nasljedni redovi), gdje prvenstveno pravo na nasljedstvo imaju najbliži srodnici. Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određene ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći.
Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci.
Na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.
Nasljedni redovi
Razumijevanje nasljednih redova je iznimno bitno jer nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Dakle, prvi nasljedni red isključuje drugi, drugi isključuje treći itd.
Prvi nasljedni red
Ostavitelja u prvom nasljednom redu nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug, u jednakim dijelovima. Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, ostaviteljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavitelja, onda dio koji bi njemu pripao da je bio živ u času ostaviteljeve smrti nasljeđuju njegova djeca, praunuci ostaviteljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostaviteljevih potomaka (tzv. Pravo predstavljanja).
Drugi nasljedni red
Ostavitelja u drugom nasljednom redu, a koji nije ostavio potomke, nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug. Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu. Ako iza ostavitelja nije ostao bračni drug, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci. U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nasljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju.
Treći nasljedni red
U trećem nasljednom redu djed i baka iste loze nasljeđuju na jednake dijelove. Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavitelja, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca, njegovi unuci i njegovi daljnji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. U svemu ostalome za nasljedno pravo djeda i bake jedne loze i njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nasljeđuju ostaviteljevi roditelji i njihovi potomci. Ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavitelja nasljeđuju djed i baka druge loze, njihova djeca, njihovi unuci i njihovi daljnji potomci.
Četvrti nasljedni red
U četvrtom nasljednom redu, ostavitelja koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju njegovi pradjedovi i prabake. Jednu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane. Od dijela koji pripada ostaviteljevim pradjedovima i prabakama s očeve strane jednu polovicu nasljeđuju na jednake dijelove roditelji njegova djeda po ocu, a drugu polovicu roditelji njegove bake po ocu. I pradjedovi i prabake s majčine strane nasljeđuju dio koji im pripada. Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nasljeđuje predak koji mu je bio bračni drug. Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nasljeđuje drugi par iste loze. Ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nasljeđuju pradjedovi i prabake druge loze.
Ostali nasljedni redovi
Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi predci, redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prabake.
Ošasna imovina
Ošasna imovina je imovina bez nasljednika.
U tom slučaju ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze. Pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske. Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Republike Hrvatske, a imao je boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao boravište na području Republike Hrvatske. Ako ostavitelj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu državljana Republike Hrvatske.
Pravo nasljeđivanja u Hrvatskoj uređeno je zakonom koji detaljno propisuje tko i pod kojim uvjetima može naslijediti imovinu ostavitelja. Važno je imati na umu složenost ovog pravnog područja i u slučaju potrebe angažirati profesionalnu pravnu pomoć. U slučaju da trebate pravni savjet ili odvjetnika glede prava nasljeđivanja slobodno nam se obratite na:
Kupoprodaja nekretnina u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o obvenim odnosima, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Zakonom o zemljišnim knjigama. Kupoprodaja nekretnine obuhvaća par važnih koraka, od pronalaska i provjere nekretnine, preko ugovaranja, do formalnog prijenosa prava vlasništva i upisa u zemljišne knjige.
Provjera vlasničkog lista: Prije odluke o kupnji nekretnine potrebno je provjeriti stanje u zemljišnoj knjizi kako bi se utvrdilo pravno stanje nekretnine (vlasništvo, tereti, prava trećih osoba). Uz pregled pravnog stanja nekretnine, potrebno je detaljno provjeriti stvarno stanje nekrentine i sve postojeće nedostatke.
Predugovor: Ako se nekrentina ne može odmah kupiti (npr. mora se ishoditi kredit, ili brisati hipoteka) često se sklapa predugovor kojim se definiraju osnovni uvjeti buduće kupoprodaje, i kojim se preuzima obveza sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji. Predugovor bi trebao biti ovjeren kod javnog bilježnika, a preporuka je da se za sastavljanje predugovora angažira odvjetnik za nekretnine.
Kapara: Kapara je osiguranje od neispunjenja ili odustanka od sklapanja ugovora. Osnovno pravilo u praksi je da ako kupac odustane od ugovora on gubi kaparu, a ako prodavatelj odustane, dužan je kupcu platiti dvostruku kaparu. U pravilu se preporuča ugovoriti kaparu u iznosu između 5 i 10% dogovorene cijene nekretnine.
Izrada glavnog ugovora: Ugovor o kupoprodaji nekretnine treba biti u pisanom obliku i ovjeren od javnog bilježnika. U ugovoru moraju biti navedeni svi bitni sastojci, dogovori i postupak kupoprodaje, kao što su točan opis nekretnine, cijena, rok plaćanja, predaja u posjed, reguliranje eventualnih hipoteka i kredita, stanje nekretnine u trenutku preuzimanja i slično. Preporuka je da se za sastavljanje ugovora o kupoprodaji nekretnina angažira odvjetnik za nekretnine.
Porezi: Ako nekretnina nije u sustavu PDV-a, a što su u pravilu samo novoizgrađene nekretnine ili nekretnine koje su se koristile isključivo u poslovne svrhe, onda se plaća porez na promet nekretnina. Porez na promet nekretnina plaća kupac. Porez na promet nekretnina u 2024. godini iznosi 3% vrijednosti nekretnine. Vrijednost nekretnine utvrđuje porezna uprava neovisno o naznačenoj cijeni na ugovoru o kupoprodaji. Javni bilježnik će ugovor o kupoporodaji po službenoj dužnosti dostaviti Poreznoj upravi koja će potom kupcu dostaviti porezno rješenje.
Prijenos vlasništva: Kupac u pravilu nakon sklapanja ugovora plaća dogovorenu kupoprodajnu cijenu, nakon čega prodavatelj izdaje tabularnu ispravu temeljem koje će se zemljišno-knjižnom sudu dostaviti prijedlog za upis prava vlasništva.
Tabularna isprava u procesu kupoprodaje nekretnina
Tabularna isprava ključan je dokument u pravnom prometu nekretnina u Republici Hrvatskoj. Tim dokumetnom, a koji može biti izdan kao zasebna isprava ili kao klauzula u ugovoru o kupoprodaji, prodavatelj daje svoju bezuvjetnu suglasnost da se pravo vlasništva prenese na kupca. Iznimno je opasno i ne preporuča se izdati tabularnu ispravu prije nego što prodavatelj u cijelosti primi ukupnu kupoprodajnu cijenu.
Najsigurniji način za provedbu kupoprodaje nekretnine u Hrvatskoj je putem depozita ili pologa. Ovo se obavlja na način da kupac, s jedne strane, na poseban račun položi novac, dok prodavatelj, s druge strane, položi tabularnu ispravu. Depozit se često obavlja preko javnog bilježnika, a moguće je i kod odvjetnika. Nakon što kupac bude upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik, prodavatelju se iz depozita prenosi novac. Ako iz nekog razloga ne bi došlo do upisa prava vlasništva, novac se vraća kupcu i transakcija se poništava.
Upis u zemljišne knjige: Posjedovanje valjane tabularne isprave preduvjet je za podnošenje zahtjeva za upis promjena u zemljišne knjige. Upis u zemljišne knjige je ključan za stjecanje prava vlasništva i za pravnu sigurnost transakcije.
Kupoprodaja nekretnine ima puno detalja na koje treba paziti pa se uvijek preporuča angažman odvjetnika za nekretnine, ili profesionalan pravni savjet. Za pitanja kupoprodaje nekretnina slobodno nam se obratite na:
Plaća predstavlja osnovno pravo zaposlenika, odraz je vrijednosti rada i ključan faktor za zadovoljstvo i motivaciju na radnom mjestu. U ovom članku bavit ćemo se pregledom osnovnih elemenata plaće i naknade plaće, sukladno člancima 90. do 97. Zakona o radu. Proučavanje ove tematike omogućit će bolje razumijevanje kompleksnosti i važnosti regulative plaća u radnom odnosu.
Plaća je zakonski definirana kao primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu.
Plaća se može sastajati od sljedećih elemenata:
Pod plaćom se uvijek smatra plaća u bruto iznosu koji se sastoji od iznosa za isplatu radniku i javnih davanja iz plaće (tzv. Bruto 1 plaća). Ukupan trošak plaće (tzv. Bruto 2 plaća) je trošak bruto 1 plaće uvećan za trošak javnih davanja na plaću u skladu s propisima o porezima i doprinosima.
Plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu.
Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Poslodavac koji nije u obvezi donošenja pravilnika ili pravilnikom o radu osnove i mjerila nije utvrdio, dužan ih je ugovoriti ugovorom o radu. Bitno je za naglasiti da osnove i mjerila za isplatu plaće radnika ne mogu biti poslovna tajna.
Poslodavac je dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.
Rad jednake vrijednosti obavljaju dvije osobe različitog spola ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga. U obzir se uzhima kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima. Npr. to mogu biti potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te radni uvjeti.
Plaća, naknada plaće i ostali primici u novcu obračunavaju se i isplaćuju na bankovni račun. Javna davanja iz plaće i na plaću uplaćuju se u skladu s propisima o porezima i doprinosima. Iznimno, ostali primici i primici na temelju radnog odnosa mogu se isplatiti u gotovini.
Poslodavac je dužan, najkasnije 15 dana radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela njihova isplata radniku dostaviti:
Gore navedeni obračuni plaća su ovršne isprave, što znači da radnik može poslodavca ovršiti putem Financijske agencije ili suda.
Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom radnik ima pravo na povećanu plaću. Povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50%.
Otežani uvjeti rada su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika.
Ako povećanje plaće nije posebno regulirano, onda radnik ima pravo na tzv. primjerenu plaću. Pod primjerenim povećanjem plaće smatra se povećanje koje se redovito isplaćuje za takav rad. Ako ga nije moguće utvrditi, radnik ostvaruje pravo na povećanje koje odredi sud prema okolnostima slučaja.
Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga radnik ima pravo na naknadu plaće.
Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
Radnik koji odbije raditi zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu ima pravo na naknadu plaće za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ako za to vrijeme ne obavlja druge odgovarajuće poslove.
Radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Moguće je propisati višu naknadu plaće. Ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, visina se određuje u odnosu na onu plaću koju bi ostvario da je radio.
Poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće. Radnik ne može takvu suglasnost dati prije nastanka potraživanja. Dakle, radnik mora izdati pisanu suglasnost nakon što mu je dospjela plaća. Iznimka od toga bi bila situacija kad poslodavac ima ovršnu ispravu protiv radnika i blokira mu račun, u kojem slučaju će se radniku prisilno ustegnuti određeni iznos po osnovi ovrhe.
Za plaće privatnog sektora mjerodavan zakon je Zakon o radu. Za javne i državne službe mjerodavan je poseban zakon, o kojem više možete pročitati ovdje.
Ovaj članak je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Za profesionalnu pravnu pomoć, savjetuje se angažman stručnjaka iz područja radnog prava.
Ako tražite odvjetnika za radno pravo, slobodno nam se obratite na:
U ovom članku možete pronaći detaljne upute o tome kako ishoditi radnu dozvolu u Republici Hrvatskoj u svrhu samozapošljavanja stranaca kao kurira i dostavljača.
Odredbe općeg radnog prava
U Republici Hrvatskoj posao dostavljača moguće je obavljati na tri načina. U skladu s člankom 221.d Zakona o radu, kurira može izravno zaposliti digitalna platforma ili izravno agregator, odnosno tvrtka koja se bavi zastupanjem ili posredovanjem za jednu ili više digitalnih platformi (posrednika).
Međutim, u skladu s člankom 221.f Zakona o radu, druge fizičke osobe koje nisu zaposlene u digitalnoj platformi ili agregatoru mogu obavljati djelatnosti dostave kao samozaposlene osobe (putem tvrtke ili obrta) ako imaju ugovor s digitalnom platformom (npr. Glovo).
Državljanin treće zemlje (stranac) je svaka osoba koja nema hrvatsko državljanstvo, koja nema državljanstvo države članice EGP-a (zemlje EU-a, Norveška, Island i Lihtenštajn) ili Švicarske Konfederacije i koja ima državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva.
Stoga, za strance koji trenutno borave u Španjolskoj i koji nemaju regulirano dugotrajno boravište u Španjolskoj (kontinuirano 5 godina boravka u Španjolskoj radi ostvarivanja prava na dugotrajni boravak) i za strance koji trenutno nemaju prebivalište u Španjolskoj, a ako nemaju gore navedeno državljanstvo, za dolazak u Republiku Hrvatsku u svrhu boravka vrijede ista pravila iz Zakona o strancima i raditi kao samozaposlena osoba.
U slučaju samozapošljavanja stranca u trgovačkom društvu u kojem stranac ima vlasnički udio od najmanje 51% ili u obrtu u kojem stranac ima vlasnički udio od najmanje 51%, policijska uprava samostalno izdaje boravišnu i radnu dozvolu, u kojem slučaju nije potrebno provesti test tržišta rada i dobiti pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Dakle, za dobivanje boravišne i radne dozvole u svrhu samozapošljavanja potrebno je zadovoljiti sljedeće kriterije:
Opći uvjeti:
Uvjeti koji se odnose na osnovano društvo ili obrt:
Porezne obveze trgovačkih društava
U Hrvatskoj tvrtke plaćaju porez na dobit u iznosu od 10% do 1 milijun EUR prihoda ili 18% ako tvrtka ostvari više od milijun eura prihoda.
Porez na dobit određuje se za porezno razdoblje, koje je obično kalendarska godina. Porezna osnovica (10% ili 18%) određuje se na temelju podataka upisanih u poslovne knjige.
Društvo plaća predujam na temelju porezne prijave za prethodno porezno razdoblje (prethodnu kalendarsku godinu), a predujam se plaća mjesečno do kraja mjeseca za prethodni mjesec u iznosu dobivenom kada se porezna obveza za prethodno porezno razdoblje (prethodna kalendarska godina) podijeli s brojem mjeseci istog razdoblja.
Tvrtka koja započinje svoju djelatnost ne plaća predujmove do prve porezne prijave. Društvo podnosi prijavu poreza na dobit za porezno razdoblje (kalendarsku godinu) najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje je utvrđen porez na dobit.
Dakle, ako stranac osnuje tvrtku ove godine, 2024. godine, tvrtka će biti obvezna podnijeti poreznu prijavu najkasnije do kraja travnja 2025. godine.
Također, u Hrvatskoj postoji porez na dodanu vrijednost (PDV) u iznosu od 25%. PDV nije obvezan za poduzeća s prihodima manjim od 40.000,00 EUR u kalendarskoj godini, dok je PDV obvezan za poduzeća koja ostvaruju prihode veće od 40.000,00 EUR godišnje, od trenutka prekoračenja tog praga.
Ako vam je potrebna stručna pravna pomoć odvjetnika ili odvjetničkog društva u Zagrebu slobodno se obratite putem:
Kao glavni preduvjet, građani Indije moraju dobiti vizu za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj. Zahtjev za vizu možete podnijeti nakon što se službeno odobri zahtjev za boravišnu i radnu dozvolu.
Radna dozvola i privremeni boravak
Privremeni boravak u svrhu rada izdaje se kao boravišna i radna dozvola na razdoblje važenja do jedne godine (uz mogućnost produljenja).
Zahtjev za dozvolu boravka i rada može podnijeti državljanin treće zemlje ili poslodavac.
Državljanin Indije koji namjerava ući u Republiku Hrvatsku podnosi zahtjev diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u Indiji:
New Delhi, A-15 West End, 110021
Mumbai, A/52, Apartmani Darshan, Mt. Ugodna cesta, 4000006
Kolkata, Poddarski sud 9. kat, vrata 700001 br.
Poslodavac može podnijeti ovaj zahtjev za zaposlenika u policijskoj upravi ili policijskoj postaji prema:
Opći uvjeti za odobravanje privremenog boravka u svrhu rada su sljedeći:
Dokaz o namjeni privremenog boravka
Ugovor o radu s poslodavcem u Hrvatskoj mora se podnijeti kao dokaz svrhe.
U Hrvatskoj postoji minimalna plaća i svaki zaposlenik ne smije imati mjesečnu plaću manju od tog iznosa. Hrvatska minimalna plaća u 2024. godini iznosi 840,00 eur bruto.
Valjana putna isprava
Razdoblje valjanosti inozemne putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca dulje od razdoblja valjanosti privremenog boravka.
Sredstva potpore
Državljanin treće zemlje mora imati mjesečnu naknadu za potporu od najmanje 50 % prosječne mjesečne neto plaće isplaćene u prethodnoj godini. Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za svibanj 2023. godine iznosila je 1133,00 EUR.
To se može dokazati nekim od sljedećih dokumenata:
4. Zdravstveno osiguranje
Potrebno je priložiti dokaz o privatnom zdravstvenom osiguranju, uključujući putno osiguranje (ugovor o zdravstvenom i putnom osiguranju), a nakon dolaska u Republiku Hrvatsku, nakon odobrenja dozvole za privremeni boravak, dužni su se obratiti nadležnom Uredu hrvatskog zavoda za zapošljavanje radi utvrđivanja prava na zdravstveno osiguranje.
Preporučljivo je potpisati ugovor o osiguranju kod osiguravajućeg društva u Indiji i odnijeti ovaj ugovor (policu osiguranja) u Hrvatsku kao dokaz prije utvrđivanja prava na zdravstveno osiguranje pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.
Kaznena neosuđujuća presuda
Potrebno je priložiti ovjereni izvadak koji je pribavilo nadležno upravno ili pravosudno tijelo matične države dokazujući da podnositelj zahtjeva nije kazneno osuđen. Ovaj izvadak (dokaz nekažnjavanja) treba prevesti na hrvatski jezik i ovjeriti apostilom.
Ne postoji zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj i ne predstavlja prijetnju javnom redu ili nacionalnoj sigurnosti
Dokaze potrebne za to pribavlja nadležna policijska uprava ili policijska postaja.
Ostali obvezni uvjeti
Test tržišta rada
U Republici Hrvatskoj dva sustava zapošljavanja primjenjuju se na strane radnike:
Izdavanje boravišne i radne dozvole provođenjem testa tržišta rada,
Izdavanje boravišne i radne dozvole bez provođenja testa tržišta rada.
Test tržišta rada, koji provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), odnosi se na provjeru stanja u registru nezaposlenih osoba i postupak mirenja radi zapošljavanja radnika s nacionalnog tržišta rada. HZZ obavještava poslodavca o rezultatu ovog testa u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Stoga, ako u Hrvatskoj ima nezaposlenih radnika koji odgovaraju profilu radnika iz Indije, hrvatski radnik će imati prednost u zapošljavanju, što znači da državljanin treće zemlje neće moći ostati i raditi u Hrvatskoj.
Test tržišta rada ne provodi se za:
Zanimanja koja se nalaze na popisu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (to su obično fizički poslovi kao što su zidar, klesar, stolar, pekar, mesar, konobar, kuhar, bravar, limar itd.),
Poslovi u poljoprivredi, šumarstvu, ugostiteljstvu i turizmu za rad u trajanju do 90 dana,
Posebne kategorije rada, kao što su ključno osoblje u trgovačkim društvima, samozapošljavanje u vlastitom poduzeću, plava karta EU-a, osobe prenesene unutar društva.
Obvezni pinion Hrvatskog zavoda za zapošljavanje
U oba slučaja zaposlenja (sa ili bez testa tržišta rada), za dobivanje boravišne i radne dozvole u Hrvatskoj potrebno je pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koje se dobiva ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
Da društvo poslodavca obavlja gospodarsku djelatnost – trgovačko društvo mora biti upisano u sudski registar u Hrvatskoj,
Da broj zaposlenih koji su državljani Republike Hrvatske ili državljani države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije ne smije biti manji od 1/4 ukupnog broja zaposlenih.
Svih ovih pet gore navedenih uvjeta dobivaju nadležna tijela.
Privremeni boravak u svrhu boravka digitalnog nomada
Digitalni nomad je državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj i ne obavlja posao niti pruža usluge poslodavcima u Republici Hrvatskoj.
Privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada odobrava se do jedne godine (uz mogućnost produljenja).
Ako državljanin Indije namjerava ući u Republiku Hrvatsku, zahtjev za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnog nomada podnosi se diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u Indiji:
New Delhi, A-15 West End, 110021
Mumbai, A/52, Apartmani Darshan, Mt. Ugodna cesta, 4000006
Kolkata, Poddarski sud 9. kat, vrata 700001 br.
Opći uvjeti za odobravanje privremenog boravka u svrhu boravka digitalnih nomada su sljedeći:
Valjana putna isprava
Razdoblje valjanosti inozemne putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca dulje od razdoblja valjanosti privremenog boravka.
Sredstva potpore
Digitalni nomad u Hrvatskoj mora imati najmanje 2,5 prosječne mjesečne neto plaće isplaćene za prethodnu godinu.
To se može dokazati nekim od sljedećih dokumenata:
Dokaz o namjeni privremenog boravka
To se može dokazati nekim od sljedećih dokumenata:
Privremeni boravak u svrhu boravka digitalnog nomada
Digitalni nomad je državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj i ne obavlja posao niti pruža usluge poslodavcima u Republici Hrvatskoj.
Privremeni boravak u svrhu boravka digitalnih nomada odobrava se do jedne godine (uz mogućnost produljenja).
Ako državljanin Indije namjerava ući u Republiku Hrvatsku, zahtjev za privremeni boravak u svrhu boravka digitalnog nomada podnosi se diplomatskoj misiji/konzularnom uredu Republike Hrvatske u Indiji:
New Delhi, A-15 West End, 110021
Mumbai, A/52, Apartmani Darshan, Mt. Ugodna cesta, 4000006
Kolkata, Poddarski sud 9. kat, vrata 700001 br.
Opći uvjeti za odobravanje privremenog boravka u svrhu boravka digitalnih nomada su sljedeći:
Valjana putna isprava
Razdoblje valjanosti inozemne putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca dulje od razdoblja valjanosti privremenog boravka.
Sredstva potpore
Digitalni nomad u Hrvatskoj mora imati najmanje 2,5 prosječne mjesečne neto plaće isplaćene za prethodnu godinu.
To se može dokazati nekim od sljedećih dokumenata:
Dokaz o namjeni privremenog boravka
To se može dokazati nekim od sljedećih dokumenata:
ugovor o radu sa stranim poslodavcem (Indija ili treća zemlja) ili s vlastitim poduzećem koje nije registrirano u Hrvatskoj, ili izjavu poslodavca da se posao obavlja putem informacijske tehnologije.
Porez na prodaju nekretnina može nastati ako fizička osoba u razdoblju od 5 godina otuđi više od 3 nekretnine. Oporezivim dohotkom se smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Porezni obveznik mora biti fizička osoba koja nije u sustavu poreza na dobit. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
Dohodak od otuđenja nekretnina ne oporezuje se:
Pravilo na koje treba osobito paziti je sljedeće:
U gore navedenim slučajevima dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave.
Dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava ne oporezuje se ako je otuđenje izvršeno između bračnih drugova i srodnika u prvoj liniji i drugih članova uže obitelji te između razvedenih bračnih drugova ako je otuđenje u neposrednoj svezi s razvodom braka te nasljeđivanjem nekretnina i imovinskih prava.
Ako je nekretnina stečena darovanjem i otuđena u roku od dvije godine od dana njezine nabave od strane darovatelja, otuđitelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava. U slučaju stjecanja nekretnine darovanjem, danom nabave nekretnine smatra se dan nabave darovatelja, a nabavnu vrijednost čini tržišna vrijednost u trenutku nabave. U ovom slučaju dohodak će se utvrditi kao razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
Ako su nekretnine i imovinska prava stečena darovanjem i otuđena u roku od pet godina od dana njihove nabave od strane darovatelja, darovatelju se utvrđuje dohodak od imovine i imovinskih prava i to na način da dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave.
Gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava mogu se odbiti samo od dohotka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava koji je ostvaren u istoj kalendarskoj godini. Gubici od otuđenja nekretnina i imovinskih prava iskazuju se najviše do visine porezne osnovice. Porezni obveznici koji ostvare gubitke od otuđenja nekretnina i imovinskih prava mogu, radi priznavanja istih, Poreznoj upravi podnijeti godišnje izvješće u kojem se iskazuje ukupno ostvaren iznos dohotka te ukupno ostvaren iznos gubitaka na zadnji dan godine za koju se izvješće podnosi, i to u roku od 15 dana od dana isteka godine za koju se izvješće podnosi.
Ako tražite profesionalan pravni savjet odvjetnika slobodno nam se obratite na:
Pripajanje, spajanje i podjela trgovačkih društava u svijetu korporativnog prava čine temeljne postupke restrukturiranja poslovanja. Razumijevanje ovih procesa ključno je za pravilno restrukturiranje poslovnog subjekta. U ovom članku sažeto ćemo izložiti ove statusne promjene, naglašavajući njihove karakteristike i pravne posljedice.
Pripajanje predstavlja proces u kojem jedno ili više društava (pripojena društva) prenose svoju cjelokupnu imovinu na drugo društvo (društvo preuzimatelj) u zamjenu za dionice tog društva. Ključne značajke ovog procesa su:
Postupak pripajanja: Ključni dokument za pripajanje je ugovor o pripajanju. Takav ugovor je valjan tek kad ga odobre glavne skupštine svih uključenih društava, i to s većinom od ¾ temeljnog kapitala zastupljenog na glavnoj skupštini pri donošenju odluke. Svako društvo mora biti upisano u sudski registar najmanje dvije godine prije pripajanja. Tijekom postupka je potrebno izraditi izvješće o pripajanju, provesti reviziju pripajanja, te provjeru pripajanja od strane nadzornog odbora.
Pravne posljedice: Pravni učinci pripajanja nastaju tek upisom pripajanja u sudski registar. Nakon upisa u sudski registar, društvo preuzimatelj postaje sveopći pravni sljednik pripojenih društava, preuzimajući sve njihove obveze i prava.
Zaštita prava vjerovnika: Vjerovnici pripojenih društava, koji ne mogu tražiti podmirenje tražbina, imaju pravo tražiti primjereno osiguranje svojih tražbina u roku od šest mjeseci od objavljivanja upisa pripajanja.
Spajanje je proces formiranja novog društva kroz ujedinjenje dvaju ili više prethodnih društava, i to na način da na novo društvo prelazi cijela imovina svakoga od društava koje se spajaju, u zamjenu za udjele u novome društvu. Ovaj proces karakterizira:
Formiranje novog društva: Osniva se novo društvo koje stječe imovinu i obveze društava koja se spajaju.
Uvjeti za spajanje: Spajanje se može provesti samo ako su društva koja se spajaju bila registrirana najmanje dvije godine. Pravni postupak za spajanje je sličan pravnom postupku za pripajanje, uz odgovarajuće izmjene dokumenata.
Pravne posljedice: Novoformirano društvo preuzima sve obveze i imovinu društava koja se spajaju. Dioničari (članovi) društava koja se spajaju postaju dioničari (članovi) novog društva.
Podjela društva može se obaviti kao podjela s osnivanjem novih društava ili kao podjela s preuzimanjem dijela imovine na postojeća društva. Podjela se može provesti tzv. razdvajanjem ili odvajanjem.
Razdvajanje se provodi istodobnim prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, uz njegov prestanak bez provođenja likvidacije, na dva ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja razdvajanja (razdvajanje s osnivanjem) ili na dva ili više društava koja već postoje (razdvajanje s preuzimanjem). Odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društava koja se osnivaju radi provođenja odvajanja (odvajanje s osnivanjem) ili na jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem).
Osnovne ključne točke ovih procesa su:
Plan podjele: Zahtijeva se detaljan plan zakonom propisnog sadržaja koji mora biti odobren od strane skupština društava uključenih u podjelu. Uz plan podjele, uprava društva dužna je izraditi detaljno izvješće o podjeli, a plan podjele naknadno mora biti provjeren od strane revizora. Ključni dokument za podjelu društva je Odluka o podjeli koji donosi glavna skupština dioničkog društva kvalificiranom većinom.
Pravne posljedice: Podjelom društva, dio imovine i obveza prenosi se na novoformirana ili postojeća društva, s time da kod razdvajanja dolazi do prestanka društva koje se dijeli, dok kod odvajanja društva koja su se podijelila nastavljaju postojati kao zasebna društva.
Zaštita prava vjerovnika: Prava vjerovnika moraju biti zaštićena, te oni imaju pravo zahtijevati osiguranje svojih tražbina u roku od 6 mjeseci računajući od objave upisa podjele u sudski registar. Pravo na osiguranje nemaju oni vjerovnici društva koje se dijeli čije su tražbine osigurane u cijelosti razlučnim pravima kao ni oni koji imaju pravo prvenstvenog namirenja u stečaju.
Svaki od gore opisanih postupaka ima svoje specifičnosti i zahtijeva detaljno razumijevanje pravnih procedura i posljedica. Upravljanje ovim procesima zahtijeva stručnost i preciznost kako bi se osiguralo da su sva prava i obveze pravilno adresirane i zaštićene. Ovaj tekst je objavljen kao grubo pojednostavljenje složenih pravnih postupaka, a sve u svrhu lakšeg razumijevanja osnovnih pojmova i pravnih koncepata.
Zaključno, pripajanje, spajanje i podjela trgovačkih društava složeni su procesi koji zahtijevaju duboko razumijevanje korporativnog prava. U slučaju potrebe za stručnim pravnim savjetom ili pomoći u ovim procesima, slobodno se obratite na:
Dioničko društvo predstavlja jedan od ključnih oblika trgovačkih društava, koji se odlikuje specifičnostima u pogledu osnivanja, upravljanja, financijske strukture i odgovornosti. U nastavku su razrađene ključne teme vezane uz dionička društva temeljene na Zakonu o trgovačkim društvima.
Osnivanje dioničkog društva započinje usvajanjem i potpisivanjem statuta te izjavom osnivača o osnivanju društva. Osnivači preuzimaju dionice izjavom kod javnog bilježnika, a društvo se smatra osnovanim kada se upiše u sudski registar. Sukcesivno osnivanje omogućuje osnivačima da nakon usvajanja statuta i preuzimanja dijela dionica upute javni poziv za upis preostalih dionica.
Dionice predstavljaju udjele vlasništva u dioničkom društvu i mogu biti redovne ili povlaštene. Redovne dionice daju imatelju pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo na dio dobiti (dividendu) i pravo na dio likvidacijske mase. Povlaštene dionice, s druge strane, pružaju neka posebna prava kao što je pravo na fiksnu dividendu.
Organi dioničkog društva uključuju upravu, nadzorni odbor i glavnu skupštinu. Uprava može biti jednočlana ili višečlana, ovisno o statutu društva. Nadzorni odbor ima dužnost nadgledanja rada uprave, dok glavna skupština predstavlja skup dioničara i ima ulogu donošenja ključnih odluka u društvu.
Temeljni kapital dioničkog društva može se povećati izdavanjem novih dionica. Ovo povećanje mora biti utemeljeno na zadnjim financijskim izvješćima i dozvoljeno je samo ako su raspoložive rezerve dostatne za pokrivanje iznosa novih dionica.
Smanjenje temeljnog kapitala provodi se smanjenjem nominalnog iznosa dionica. Ako smanjenje rezultira nominalnim iznosom dionice ispod minimalno dopuštenog, provodi se spajanje dionica. Smanjenje temeljnog kapitala mora biti precizno definirano u odluci o smanjenju.
Odluke glavne skupštine mogu biti ništete ili pobojne iz razloga kao što su neusklađenost sa zakonom, statutom ili teža povreda postupka donošenja odluka. Ništetnost odluka o financijskim izvješćima može utjecati na ništetnost odluka o upotrebi dobiti. Nakon upisa odluke glavne skupštine u sudski registar, mogućnost pobijanja je ograničena.
Uobičajeno je da dioničko društvo može prestati likvidacijom, stečajem ili spajanjem/pripajanjem s drugim društvom.
Dionička društva odražavaju složenu strukturu korporativnog upravljanja i financijske organizacije, omogućujući privlačenje kapitala i raspodjelu rizika među većim brojem investitora. Precizno razumijevanje njihove zakonske osnove omogućuje efikasno upravljanje i usklađenost s regulatornim okvirom.
Ako trebate pravni savjet vezano za osnivanje dioničkog društva, slobodno se obratite na:
U poslovnom svijetu, povjerljivost i diskrecija često su ključni za uspjeh. To posebno vrijedi kada se radi o investicijama i sudjelovanju u poduzećima. U Republici Hrvatskoj, tajno društvo pruža zanimljivu priliku za investitore koji žele sudjelovati u profitima poduzeća. U daljnjem tekstu pojašnjavamo osnovne elemente i pravni okvir osnivanja tajnog društva temeljem Zakona o trgovačkim društvima (ZTD).
Tajno društvo, prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, specifičan je oblik poslovne suradnje i investiranja u posao gdje jedna osoba (tajni član) ulaže imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika). Kroz takav investicijski aranžman, tajni član stječe pravo na sudjelovanje u dobiti, ali i gubitku poduzetnikova poduzeća (članak 148 ZTD).
Privatnost i diskrecija: Tajno društvo nije pravna osoba i nema vlastitu tvrtku. Ime ili tvrtka tajnoga člana ne mogu se evidentirati u tvrtku poduzetnika, čime se osigurava određena razina privatnosti (članak 148).
Isključiva prava i obveze poduzetnika: Poduzetnik, unatoč tajnom sudjelovanju druge strane, ostaje isključivi nositelj svih prava i obveza u pravnom prometu.
Doprinos tajnog člana: Ulog tajnog člana postaje dio imovine poduzetnika i može uključivati novac, stvari ili prava čija se vrijednost može kvantificirati.
Odgovornost poduzetnika: Poduzetnik mora osigurati dostavu ugovora nadležnoj ispostavi Ministarstva financija – Porezne uprave, bilo direktno ili preko javnog bilježnika, ovisno o okolnostima potpisivanja ugovora.
Pravo nadzora: Tajni član temeljem zakona ima pravo na pristup financijskim izvješćima i poslovnim knjigama. Ovo pravo tajnog člana ne može se ograničiti ili isključiti ugovorom.
Osnivanje tajnog društva omogućuje investitorima da sudjeluju u profitima bez izlaganja njihove uloge javnosti sudskog registra. Neovisno o tome, tajni član će se ipak morati prijaviti poreznoj upravi. U tom smislu, tajni član nije sasvim tajan. Stoga tajno društvo predstavlja pogodnu opciju za one koji žele investirati s malo više diskrecije. Važno je, međutim, pridržavati se strogo propisanih pravnih postupaka i obveza kako bi se osigurala pravna valjanost i zaštita svih uključenih strana.
Za sve koji traže dublje razumijevanje tajnih društava ili trebaju stručnu pravnu pomoć u osnivanju ili upravljanju tajnim društvom, naš tim je spreman pružiti detaljno savjetovanje i podršku.
Ako Vas zanima otvaranje normalnog d.o.o., više saznajte ovdje.
Ako vam je potreban pravni savjet ili savjetovanje od strane odvjetnika u Hrvatskoj, slobodno se obratite putem: