Tužba za klevetu: online klevete na društvenim mrežama

Tužba za klevetu može biti snažno sredstvo zaštite od online povreda časti i ugleda. Kleveta na društvenim mrežama, te online zaštita časti i ugleda, postaje sve veći izazov. Društvene mreže često postaju plodno tlo za klevetničke napade. Razumijevanje vaših prava ključno je za obranu od takvih napada. Tužba za klevetu trebala bi biti sastavljena od strane iskusnog odvjetnika. Cilj ovog teksta je pružiti jasan pregled pravnih mehanizama zaštite. Posebno se fokusiramo na klevetu na društvenim mrežama u Hrvatskoj. Pokrit ćemo sve, od definicije do mogućnosti za tužbu za klevetu.

1. Što je kleveta prema hrvatskom zakonu?

Kleveta je kazneno djelo usmjereno protiv časti i ugleda osobe. Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, konkretno članku 149., kleveta se definira kao iznošenje ili pronošenje neistinite činjenične tvrdnje. Ta tvrdnja se odnosi na drugu osobu. Mora biti takva da može škoditi njezinoj časti ili ugledu. Ključno je da počinitelj zna da je tvrdnja neistinita. Ovo saznanje o neistinitosti je temelj za svaku daljnju raspravu o tužbi za klevetu.

Važno je naglasiti da se kleveta odnosi na neistinitu činjeničnu tvrdnju. Ne radi se o vrijednosnom sudu ili osobnom mišljenju. Granica između toga ponekad može biti tanka. Međutim, zakon jasno cilja na lažne činjenice.

Ključni elementi

Da bi netko bio osuđen za kazneno djelo klevete, potrebno je dokazati nekoliko ključnih elemenata:

• Iznošenje ili pronošenje tvrdnje: Sporna tvrdnja mora biti priopćena trećoj osobi. To znači nekome drugom osim same oštećene osobe. Sama pomisao nije dovoljna.
• Neistinitost činjenične tvrdnje: Ovo je srž klevete. Tvrdnja mora biti objektivno neistinita.
• Škodljivost za čast ili ugled: Iznesena neistinita tvrdnja mora biti takve prirode da može naštetiti časti (unutarnjem dostojanstvu) ili ugledu (mišljenju koje drugi imaju o osobi) oštećenika.¹
• Znanje o neistinitosti (svijest počinitelja): Počinitelj mora biti svjestan da je tvrdnja koju iznosi neistinita. Ovo ukazuje na namjeru. Ako je počinitelj bio u zabludi o istinitosti, to može isključiti postojanje klevete. No, tada može odgovarati za neko drugo kazneno djelo, primjerice uvredu.

Definicija klevete u hrvatskom zakonu, iako naizgled jasna, postavlja visok prag za dokazivanje. Posebno je izazovno dokazati element “znanja o neistinitosti”. Dokazivanje nečijeg unutarnjeg stanja, odnosno svijesti, inherentno je teško u pravnim postupcima. To implicira da nije svaka neugodna ili čak netočna izjava automatski kleveta. Takav pristup može biti frustrirajući za žrtve. S druge strane, on štiti slobodu izražavanja od olakih tužbi. Žrtve moraju prikupiti snažne dokaze. Ti dokazi se ne odnose samo na neistinitost tvrdnje i pretrpljenu štetu, već i na svijest počinitelja o neistinitosti.

Također, postoji određena napetost između kaznenopravne zaštite od klevete i međunarodnih standarda. Ti standardi često preferiraju dekriminalizaciju i građanskopravne postupke. Određene organizacije pozivaju Hrvatsku na dekriminalizaciju uvrede i klevete.  Smatraju da bi se legitimna zabrinutost za klevetu trebala prvenstveno rješavati mjerama koje isključuju kaznenu odgovornost. To uključuje pravo na ispravak i odgovor, te naknadu štete. Iako hrvatski Kazneni zakon i dalje sankcionira klevetu, ovaj poziv ukazuje na širi međunarodni trend. Moguće je da će to utjecati na buduće zakonodavne promjene. Može utjecati i na sudsku praksu, primjerice kroz blaže kažnjavanje.

2. Tužba za klevetu– Kleveta na društvenim mrežama

Kleveta na društvenim mrežama može poprimiti različite oblike. Često se radi o objavljivanju lažnih optužbi. To mogu biti statusi, komentari ili recenzije na platformama kao što su Facebook, Instagram, Twitter/X ili LinkedIn. Jednako opasno je i kreiranje lažnih profila. Cilj takvih profila je širenje neistina o određenoj osobi. Dijeljenje montiranih fotografija ili videozapisa koji osobu prikazuju u lažnom i štetnom kontekstu također predstavlja klevetu. Čak i slanje klevetničkih poruka u grupama ili privatno može biti kažnjivo. To je slučaj ako se te poruke potom dalje šire i postanu dostupne trećim osobama.

Posebno je važno istaknuti da kleveta počinjena putem računalnog sustava ili mreže predstavlja teži oblik ovog kaznenog djela. Razlog tome je što takve objave postaju pristupačne znatno većem broju osoba. Time se potencijalna šteta za ugled i čast žrtve multiplicira.

Specifičnosti online klevete

Širenje klevete u online okruženju ima svoje specifičnosti. One ga čine posebno opasnim.

• Brzina i doseg: Informacije, pa tako i klevete, šire se eksponencijalno brzo. Mogu dosegnuti globalnu publiku u vrlo kratkom vremenu. Jedna objava može postati viralna unutar nekoliko sati.
• Trajnost: Jednom objavljen sadržaj teško je u potpunosti ukloniti s interneta. Takozvano “pravo na zaborav” je kompleksno i nije uvijek lako ostvarivo. Digitalni otisak često ostaje.
• Anonimnost i pseudonimnost: Počinitelji se često skrivaju iza lažnih profila ili pseudonima. To značajno otežava njihovu identifikaciju i kasniju tužbu za klevetu.
• Manjak kontrole: Nakon što je klevetnička informacija podijeljena, žrtva gubi kontrolu nad njezinim daljnjim širenjem.

Tehnološka priroda društvenih mreža značajno multiplicira štetni potencijal klevete. To je posebno vidljivo u usporedbi s tradicionalnim oblicima klevetanja. Tradicionalna kleveta, primjerice usmena ili ona u tiskanom mediju s ograničenom nakladom, imala je inherentna ograničenja u pogledu brzine i dosega širenja. Online kleveta, s druge strane, nema ta ograničenja. Šteta može biti trenutačna, masovna i dugotrajna. Pravni sustav se stoga mora prilagoditi tim specifičnostima. To se dijelom očituje u postroženim kaznama za klevetu počinjenu putem računalnih sustava. Međutim, izazovi u dokazivanju i uklanjanju takvog sadržaja i dalje ostaju.

Anonimnost koju omogućuju društvene mreže često stvara lažni osjećaj nekažnjivosti kod počinitelja. Mogućnost kreiranja lažnih profila ili korištenja pseudonima smanjuje percipirani rizik od odgovornosti. Osobe koje se ne bi usudile izreći klevetu licem u lice ili pod svojim pravim imenom, osjećaju se slobodnije to učiniti u online prostoru. To, nažalost, dovodi do porasta online toksičnosti i klevetničkog ponašanja. Posljedično, potreba za učinkovitim metodama identifikacije počinitelja postaje ključna za ostvarivanje pravde.

3. Tužba za klevetu – Dokazivanje identiteta počinitelja online klevete

Otkrivanje tko stoji iza klevetničke objave na internetu može biti izazovno. Ipak, postoje načini. Direktno priznanje počinitelja je rijetko, ali moguće. Mnogo češće se oslanja na digitalne tragove. Svaka online aktivnost, pa tako i objava na društvenoj mreži, ostavlja trag. To uključuje IP adrese, podatke o uređaju s kojeg je pristupano, e-mail adrese korištene za registraciju profila i slično.

Informacije od samih platformi (društvenih mreža) i pružatelja internetskih usluga (ISP) mogu biti presudne. Oni posjeduju podatke koji mogu pomoći u identifikaciji korisnika. Međutim, do tih podataka se najčešće dolazi temeljem sudskog naloga. Platforme poput Facebooka i Instagrama ponekad traže osobni dokument prilikom prijave lažnog profila. To ukazuje da imaju interne mehanizme identifikacije, ali prvenstveno za vlastite potrebe moderiranja sadržaja.

Tehničke metode

Tehničke metode koje se koriste u otkrivanju identiteta uključuju:

• Analiza IP adrese: IP adresa je jedinstveni brojčani identifikator. Dodjeljuje se svakom uređaju spojenom na internet. Može pomoći u lociranju pružatelja internetskih usluga. Zatim, uz sudski nalog, može dovesti i do konkretnog korisnika u određenom vremenskom periodu.
• Analiza metapodataka: Datoteke, poput fotografija, često sadrže ugrađene metapodatke. Oni ponekad mogu otkriti informacije o uređaju na kojem je datoteka stvorena ili čak o autoru.
• Analiza profila i ponašanja: Ponekad je moguće povezati lažni profil sa stvarnom osobom. To se radi na temelju stila pisanja, izraženih interesa, kruga prijatelja ili specifičnih grešaka koje počinitelj nesvjesno napravi.
• Sudski nalog: Ovo je ključan alat. Sud može naložiti platformama (Facebook, Google, itd.) ili ISP-ovima da dostave podatke o korisniku. To se odnosi na korisnika koji stoji iza određenog profila ili IP adrese. Državno tužiteljstvo također može službeno istraživati počinitelja ako njegovo ime nije odmah poznato.

Uloga policije i državnog odvjetništva (DORH) primarno dolazi do izražaja kod kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti. Kleveta se, u pravilu, progoni privatnom tužbom. Međutim, ako uz klevetu postoje elementi nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti (npr. ozbiljne prijetnje), policija može intervenirati. Policija također može pružiti pomoć u prikupljanju dokaza temeljem sudskog naloga, čak i u kontekstu privatne tužbe za klevetu.

Dobivanje IP adrese je često tek prvi korak. Sama IP adresa obično vodi samo do pružatelja internetskih usluga, a ne izravno do pojedinca. ISP-ovi i platforme štite privatnost svojih korisnika. Neće odavati podatke bez pravnog osnova. Dodatnu komplikaciju predstavljaju alati za prikrivanje identiteta (VPN, proxy serveri) koje počinitelji mogu koristiti. Stoga, žrtve klevete trebaju biti svjesne da identifikacija može biti dugotrajan i potencijalno skup proces. Uspjeh nije uvijek zajamčen.

4. Tužba za klevetu – čuvanje dokaza o kleveti na društvenim mrežama

Ako ste žrtva klevete na društvenim mrežama, ključno je brzo i pravilno sačuvati dokaze. Digitalni sadržaj se lako može izmijeniti ili obrisati. Stoga je vaša brza reakcija presudna. Evo nekoliko praktičnih savjeta:

• Napravite snimke zaslona (Screenshots): Odmah snimite zaslone spornih objava, komentara, poruka ili profila. Pazite da se na snimci jasno vide datum i vrijeme objave. Ako je moguće, neka se vidi i URL adresa (web adresa) stranice.
• Kopirajte URL adrese: Zabilježite i spremite točne URL adrese klevetničkih sadržaja. Spremite i URL profila osobe koja je objavila sporni sadržaj.
• Arhivirajte web stranice: Postoje alati za arhiviranje web stranica (npr. Wayback Machine ili drugi specijalizirani alati). Oni mogu sačuvati izgled stranice u određenom trenutku. Ovo je korisno ako se sadržaj kasnije izmijeni ili obriše.
• Spremite cijelu stranicu: Većina internetskih preglednika nudi opciju “Spremi stranicu kao” (Save Page As). Ova opcija može sačuvati HTML kôd stranice i povezane datoteke.
• Identificirajte svjedoke: Ako je kleveta izrečena u online grupi ili je javno vidljiva, zabilježite tko su osobe koje su to mogle vidjeti. Oni mogu biti potencijalni svjedoci.
• Razmislite o digitalnom vremenskom žigu (Timestamping): Za ključne dokaze, možete koristiti usluge digitalnog vremenskog žiga. Takav žig potvrđuje postojanje određenog digitalnog sadržaja u točno određenom trenutku.

Važnost bilježenja točnog vremena objave ne može se dovoljno naglasiti. Bilježenje datuma i vremena pomaže u uspostavljanju kronologije događaja. Također je ključno za dokazivanje kada je točno kleveta objavljena. Ovo je bitno i zbog poštivanja zakonskog roka za podnošenje privatne tužbe za klevetu. Taj rok počinje teći od trenutka saznanja za kazneno djelo i počinitelja.

Preporuke za prikupljanje dokaza

Proaktivno i metodično prikupljanje dokaza je presudno. Počinitelji, svjesni mogućih posljedica, često brišu sporne objave. Same platforme također mogu ukloniti sadržaj temeljem svojih internih pravila, neovisno o bilo kakvom pravnom postupku. Ako dokazi nisu sačuvani na vrijeme i na pravilan način, kasnije ih je nemoguće ili vrlo teško rekonstruirati. Neosigurani dokazi su praktički izgubljeni dokazi. To može onemogućiti ili značajno otežati pravnu zaštitu. Stoga je osiguravanje dokaza jedan od prvih koraka koje žrtva mora poduzeti. Preporučljivo je to učiniti čak i prije formalnog obraćanja odvjetniku.

Iako su snimke zaslona izuzetno korisne i često prvi korak, važno je znati da njihova dokazna snaga može biti osporena. To se može dogoditi ako nisu pravilno kontekstualizirane (npr. nedostaje URL ili informacija tko je još vidio objavu). Također, postoji tehnička mogućnost manipulacije snimkama zaslona. Stoga je kombinacija različitih metoda čuvanja dokaza najbolja strategija. Primjerice, kombinacija snimke zaslona, spremljenog URL-a, podataka o svjedocima i, ako je moguće, arhivirane stranice ili dokaza s vremenskim žigom, pruža znatno jaču dokaznu osnovu. U nekim složenijim slučajevima može biti potrebno i vještačenje informatičke struke radi potvrde autentičnosti digitalnih dokaza.

5. Pokretanje postupka: Privatna tužba za klevetu

Tužba za klevetu je složen pravni dokument. Za pokretanje kaznenog postupka zbog klevete, oštećenik mora podnijeti privatnu tužbu. Izuzetno je važno voditi računa o zakonskom roku. Privatna tužba za klevetu mora se podnijeti u roku od tri mjeseca. Ovaj rok je prekluzivan. To znači da njegovim propuštanjem oštećenik gubi pravo na kazneni progon počinitelja. Tužba za klevetu mora sadržavati precizan činjenični opis. Tužba za klevetu mora sadržavati popis bitnih dokaza.

Rok za tužbu

Rok od tri mjeseca počinje teći od dana kada je oštećenik (privatni tužitelj) saznao za počinjenje kaznenog djela. Točnije, od saznanja za objavu klevetničke tvrdnje. Također, rok teče i od saznanja za identitet počinitelja. Ovo je takozvani subjektivni rok. Važno je napomenuti da Zakon o zaštiti od klevete Republike Srpske spominje i apsolutni rok od jedne godine od dana kada je izražavanje izneseno trećem licu. Hrvatski Zakon o kaznenom postupku ne specificira takav apsolutni zastarni rok za podnošenje privatne tužbe na ovaj način. Primjenjuju se opća pravila o zastari kaznenog progona.

Nadležan sud

Privatna tužba za klevetu podnosi se nadležnom kaznenom sudu. Prema Zakonu o kaznenom postupku (ZKP), u pravilu je nadležan sud na čijem je području kazneno djelo počinjeno ili pokušano. Kod klevete na internetu, određivanje mjesta počinjenja može biti složeno. To može biti mjesto gdje je sporni sadržaj postavljen na internet (npr. lokacija servera). Može biti i mjesto gdje je sadržaj postao dostupan i gdje su nastupile štetne posljedice za žrtvu (npr. njezino prebivalište). Zakon također dopušta da se privatna tužba podnese sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište.

Kratak prekluzivni rok od tri mjeseca za podnošenje privatne tužbe predstavlja značajan pritisak na žrtvu klevete. Žrtva mora brzo djelovati. Mora prikupiti dokaze i, što je često najteže u online okruženju, identificirati počinitelja. Proces identifikacije počinitelja, kako je ranije opisano, može potrajati. Ako žrtva propusti ovaj rok, gubi pravo na kazneni progon počinitelja putem privatne tužbe za klevetu. Stoga je hitnost ključna. Žrtvama se savjetuje da se što prije obrate odvjetniku. Odvjetnik može pomoći u osiguravanju poštivanja rokova i pravilnom prikupljanju dokaza.

Mjesna nadležnost

Određivanje mjesne nadležnosti suda za klevetu počinjenu na internetu može biti izazovno. Razlog tome je transnacionalna priroda interneta. Kleveta objavljena online može biti dostupna praktički bilo gdje u svijetu. Postavlja se pitanje gdje je kazneno djelo “počinjeno”. Zakon o kaznenom postupku nudi određenu fleksibilnost koja ide u prilog oštećeniku. Kao što je navedeno, nadležan je sud na čijem je području djelo počinjeno ILI na čijem području okrivljenik ima prebivalište. Sudska praksa često tumači mjesto počinjenja kao mjesto gdje su nastupile štetne posljedice. To je obično mjesto prebivališta žrtve, gdje je njezin ugled narušen. Ovo olakšava žrtvi pokretanje postupka. Može tužiti na “svom” sudu, umjesto da mora tražiti sud u mjestu prebivališta (možda nepoznatog) počinitelja ili mjestu gdje se nalazi server.

6. Kaznena tužba za klevetu: Tijek postupka i moguće sankcije

Kazneni postupak zbog klevete pokreće se privatnom tužbom za klevetu. To znači da oštećenik, kao privatni tužitelj, preuzima ulogu progonitelja. Sud prvo ispituje urednost privatne tužbe. Ako je tužba za klevetu valjana, dostavlja je okrivljeniku na odgovor. Nakon toga, zakazuje se glavna rasprava. Na glavnoj raspravi izvode se dokazi koje predlože stranke. To uključuje saslušanje privatnog tužitelja i okrivljenika, ispitivanje svjedoka, te čitanje isprava. U slučaju klevete na društvenim mrežama, dokazi će često uključivati snimke zaslona, URL adrese i druge digitalne tragove. Po završetku dokaznog postupka, sud donosi presudu. Presuda može biti osuđujuća, oslobađajuća ili odbijajuća. Na prvostupanjsku presudu stranke imaju pravo žalbe višem sudu. Detaljan opis tijeka postupka, uključujući prava privatnog tužitelja i troškove, može se pronaći u relevantnim pravnim izvorima.

Raspon kazni

Moguće kazne po tužbi za klevetu propisane su Kaznenim zakonom. Za osnovni oblik klevete, opisan u članku 149. stavku 1. KZ-a, propisana je novčana kazna. Ona može iznositi do tristo šezdeset dnevnih iznosa. Raniji izvori spominju kaznu do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznu zatvora do šest mjeseci. Međutim, važeći Kazneni zakon, na koji se poziva noviji izvor , precizira novčanu kaznu. I međunarodni izvori potvrđuju da je kleveta u Hrvatskoj kažnjiva novčanom kaznom.

Za teži, kvalificirani oblik klevete, propisana je stroža kazna. To se odnosi na klevetu počinjenu putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže (što nedvojbeno uključuje društvene mreže). Također obuhvaća klevetu iznesenu na javnom skupu ili na drugi način zbog kojeg je postala pristupačna većem broju osoba. U tim slučajevima, propisana je novčana kazna do petsto dnevnih iznosa. Visina jednog dnevnog iznosa određuje se ovisno o imovinskim prilikama okrivljenika. Važno je napomenuti da ako osuđenik ne plati izrečenu novčanu kaznu, ona se može zamijeniti kaznom zatvora.

Dodatni troškovi

Privatni tužitelj u kaznenom postupku zbog klevete snosi značajan teret. To uključuje i troškove vođenja postupka. Ti troškovi obuhvaćaju sudske pristojbe i nagrade odvjetniku. Ako privatni tužitelj izgubi spor, ili ako se postupak obustavi pod određenim okolnostima (npr. odustanak od tužbe), on je u pravilu dužan naknaditi i troškove okrivljeniku.

7. Naknada štete: Građanski postupak uz kazneni

Tužba za klevetu može se podnijeti i kao građanska tužba za klevetu. Osim pokretanja kaznenog postupka, oštećenik koji je pretrpio klevetu ima pravo i na naknadu štete. To pravo ostvaruje se u građanskom parničnom postupku. Ovaj postupak može se voditi neovisno o kaznenom postupku, ili paralelno s njim. Tužba za klevetu za naknadu štete podnosi se nadležnom općinskom sudu. Osnova za tužbu je povreda prava osobnosti, konkretno časti i ugleda.

Imovinskopravni zahtjev

Zakon o kaznenom postupku predviđa mogućnost postavljanja imovinskopravnog zahtjeva (zahtjeva za naknadu štete) i unutar samog kaznenog postupka. Međutim, kazneni sud će o tom zahtjevu odlučivati samo ako se time ne bi znatno odugovlačio kazneni postupak. U praksi, kazneni sudovi često, čak i ako utvrde krivnju okrivljenika, oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom upućuju u cijelosti ili djelomično na parnicu. Građanski (parnični) postupak za naknadu štete vodi se prema pravilima Zakona o parničnom postupku i Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

Povreda prava osobnosti

Zbog povrede prava osobnosti, kao što su čast i ugled, oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu. Ta naknada se dosuđuje za pretrpljene duševne boli. Povreda prava osobnosti predstavlja pravnu osnovu za naknadu neimovinske štete. Visina naknade ovisi o nizu okolnosti. U obzir se uzimaju jačina i trajanje povredom izazvanih duševnih boli i eventualnog straha. Također se cijeni i cilj kojem služi ta naknada, a to je pružanje satisfakcije oštećeniku. Sud će prilikom odlučivanja uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja. To uključuje intenzitet i vrstu klevetničkih izjava, način na koji su iznesene, doseg (broj ljudi koji su za njih čuli ili ih vidjeli), te utjecaj klevete na osobni i profesionalni život žrtve. Zakon o obveznim odnosima daje sudu ovlast da po slobodnoj ocjeni odredi visinu naknade. To je moguće ako se visina štete ne može utvrditi, ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim poteškoćama.

Učinkovitost građanskog postupka

Građanski postupak za naknadu štete često predstavlja učinkovitiji put za stvarnu materijalnu i moralnu satisfakciju žrtve klevete. To je zato što je primarno usmjeren na kompenzaciju pretrpljene štete, a ne samo na kažnjavanje počinitelja, kao što je to slučaj u kaznenom postupku. Iako je moguće postaviti imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku, sudovi često upućuju na parnicu radi detaljnog utvrđivanja visine štete. Stoga bi žrtvama trebalo savjetovati da razmotre pokretanje građanske parnice. To mogu učiniti čak i ako je kazneni postupak u tijeku ili je već završen, kako bi ostvarile punu kompenzaciju.

Određivanje visine pravične novčane naknade za povredu časti i ugleda je vrlo suptilan proces. Uvelike ovisi o sudskoj praksi i specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Ne postoji fiksna “tarifa” za duševne boli uzrokovane klevetom. Sud procjenjuje svaki slučaj individualno. Faktori kao što su ugled žrtve prije počinjenja klevete, doseg klevetničkih izjava, te konkretne posljedice na osobni i profesionalni život žrtve igraju veliku ulogu. Zbog toga je teško unaprijed s velikom sigurnošću predvidjeti točan iznos odštete koji bi mogao biti dosuđen.

8. Prijava klevete društvenim mrežama i njihove obveze

Osim pravosudnih mehanizama, klevetnički sadržaj moguće je prijaviti i izravno samim društvenim mrežama. Većina popularnih platformi ima ugrađene mehanizme za prijavu neprimjerenog sadržaja.

• Facebook: Na većini objava i profila postoji opcija “Prijavi” (ili “Report”). Korisnik treba odabrati odgovarajući razlog prijave, primjerice govor mržnje, uznemiravanje ili lažni profil. Za prijavu lažnog profila, Facebook može tražiti i dostavu skeniranog osobnog dokumenta radi potvrde identiteta prijavitelja.
• Instagram: Postupak je sličan Facebooku. Korisnici mogu prijaviti sporne objave ili profile. Također je moguće da će Instagram zatražiti osobni dokument za prijavu lažnog profila. Ponekad je za određene opcije prijave potrebno koristiti sučelje na engleskom jeziku.
• Twitter/X: Korisnici mogu prijaviti pojedinačne tweetove ili cijele profile za koje smatraju da krše pravila platforme. To uključuje pravila o zlostavljanju, govoru mržnje i širenju neistina.
• LinkedIn: Kao profesionalna mreža, LinkedIn također ima mehanizme za prijavu neprimjerenog sadržaja, lažnih profila ili uznemiravanja.

Općenito, prilikom prijave, platforme će od korisnika tražiti da specificira razlog prijave. Često je potrebno pružiti i dodatne informacije ili pojašnjenja. Preporučljivo je uz prijavu priložiti i snimku zaslona spornog sadržaja kao dokaz.

DSA

Europska unija je donijela Akt o digitalnim uslugama (DSA). Ovaj akt nameće nove, strože obveze internetskim platformama koje posluju na području EU. Glavni cilj DSA je spriječiti nezakonite i štetne aktivnosti na internetu. To uključuje i širenje dezinformacija. Cilj je također osigurati veću sigurnost korisnika i zaštitu njihovih temeljnih prava.

Ključne obveze platformi prema DSA, relevantne za slučajeve klevete, uključuju:

• Uspostavu jasnih i korisnicima lako dostupnih mehanizama za prijavu nezakonitog sadržaja, što uključuje i klevetu.
• Obvezu brzog i učinkovitog djelovanja po zaprimljenim prijavama, te uklanjanja nezakonitog sadržaja.
• Veću transparentnost u vezi s postupcima moderiranja sadržaja i algoritmima koji se koriste za preporučivanje sadržaja.
• Obvezu suradnje s takozvanim “pouzdanim prijaviteljima” (trusted flaggers).
• Posebne, strože obveze za vrlo velike internetske platforme (VLOPs) i vrlo velike internetske tražilice (VLOSEs). Te obveze se odnose na procjenu i ublažavanje sistemskih rizika, uključujući rizik od širenja nezakonitog sadržaja. Odluka Suda EU u slučaju austrijske političarke protiv Facebooka, donesena i prije stupanja DSA na snagu, već je ukazala na rastuću odgovornost platformi za uklanjanje klevetničkog sadržaja.

Važno je znati da DSA predviđa i mehanizme za osporavanje odluka koje platforme donesu o moderiranju sadržaja. To pruža dodatnu razinu zaštite za korisnike.

9. Zahtjev za objavom isprike

Pod određenim uvjetima moguće je uz sve gore navedeno postaviti i zahtjev da se objavi isprika ili ispravak objavljenog klevetničkog sadržaja. Mogućnost postavljanja takvog zahtjeva ovisi o detaljima slučaja koje je potrebno provjeriti s odvjetnikom.

Zaključak

Kleveta, posebice ona koja se širi putem društvenih mreža, može imati razorne posljedice za čast i ugled pojedinca. Kleveta je iznimno kompleksna za dokazati u kaznenom postupku, zato se preporuča građanska zaštita. Ključno je razumjeti zakonsku definiciju klevete i elemente koje je potrebno dokazati. Postoji mogućnost podnošenja privatne tužbe za klevetu u kaznenom postupku. Također, moguće je pokrenuti i građansku parnicu radi naknade pretrpljene štete.

Ohrabrujemo vas da ne ignorirate klevetničke napade. Aktivno tražite zaštitu svojih prava. Ovaj blog je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savjet. Svaki slučaj klevete je jedinstven i zahtijeva individualnu analizu. Stoga je za konkretne situacije ključno potražiti pomoć kvalificiranog odvjetnika. Odvjetnik može procijeniti vaš slučaj, savjetovati vas o najboljim pravnim koracima i zastupati vas u postupku.

U slučaju da trebate odvjetnika za klevetu, obratite nam se na:

info@odvjetnik-bistrovic.hr