Zakon o nasljeđivanju u Hrvatskoj uređuje pravo i postupak nasljeđivanja. Nasljeđivanje je prijenos imovine i prava zbog smrti fizičke osobe (ostavitelja) na druge osobe (nasljednike) u trenutku njezine smrti. Pravo nasljeđivanja uređeno je Zakonom o nasljeđivanju, koji, uz to definira i pravila postupanja suda, drugih tijela i ovlaštenih osoba u nasljednim stvarima.
Postoje dvije osnovne vrste nasljeđivanja: zakonsko i oporučno. Zakonsko nasljeđivanje primjenjuje se kada nema valjane oporuke. Oporučno nasljeđivanje temelji se na oporuci koju je ostavitelj sastavio za života. Oporuke se čuvaju kod odvjetnika, javnih bilježnika, na sudu ili osoba koje su napravile oporuku, a činjenica da je oporuka sastavljena i pohranjena se evidentira u Hrvatskom upisniku oporuka koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora.
Zakon prepoznaje nekoliko vrsta oporuka:
Oporuku može izraditi ostavitelj samostalno ukoliko je riječ o vlastoručnoj, ostale vrste (osim usmene) mogu se izraditi kod odvjetnika, javnog bilježnika ili suda.
Ako nema oporuke, primjenjuje se zakonsko nasljeđivanje prema nasljednim redovima. Postoje četiri nasljedna reda:
Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju osobe daljnjeg nasljednog reda. Pravo predstavljanja omogućuje potomcima da naslijede umjesto preminulog roditelja.
Nasljeđuju se stvari i prava koja su pripadala ostavitelju u trenutku smrti. To uključuje nekretnine, pokretnine i prava. Predmeti koji se ne mogu naslijediti su oni koji po svojoj pravnoj naravi ili zakonu nisu prenosivi.
Ostavinski postupak vodi općinski sud ili javni bilježnik kao povjerenik suda. Ako netko osporava oporuku, upućuje se u parnicu onaj tko ima slabije pravo. Ako se ne pojavite na ostavinskoj raspravi ili se ovjerenom izjavom ne odreknete nasljedstva, smatra se da pristajete biti nasljednikom.
Ako nema nasljednika ili se svi odreknu nasljedstva, ostavina koja se sastoji od nekretnina prelazi na općinu ili grad na čijem se području nalaze, a pokretnine na općinu ili grad gdje je ostavitelj imao prebivalište. Općina ili grad imaju isti položaj kao nasljednici ostavitelja, ali se ne mogu odreći nasljedstva.
Za provođenje ostavinskog postupka potrebno je priložiti:
Zakon o nasljeđivanju detaljno regulira sva pitanja vezana uz nasljeđivanje, osiguravajući pravnu sigurnost i zaštitu prava nasljednika, uz poštivanje posljednje volje ostavitelja izražene u oporuci.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik za pokretanje ostavinskog postupka ili zastupanje Vaših interesa u ostavinskom postupku, obratite nam se na:
Vlasnički list je dio zemljišnoknjižnog uloška koji se vodi za svaku česticu u katastarskoj općini, a sastavni je dio zemljišne knjige pri općinskom sudu. Sadrži podatke o vlasništvu nekretnine i drugim stvarnim pravima na njoj. Propis koji uređuje vođenje zemljišnih knjiga i zemljišnoknjižnih uložaka je Zakon o zemljišnim knjigama.
Posjedovni list je dokument koji se vodi u katastru i sadrži podatke o posjedniku nekretnine te njezin opis. Katastar vodi Državna geodetska uprava temeljem Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Posjedovnica postoji i u zemljišnim knjigama kao dio zemljišnoknjižnog uloška.
Zemljišnoknjižni izvadak je dokument koji se inače u praksi i laičkom govoru poistovjećuje sa Vlasničkim listom. Vlasnički list je dio svakog zemljišnoknjižnog izvatka. Zemljnišnoknjižni izvadak je izvadak iz zemljišne knjige u kojem su sadržani svi podaci o nekretnini, vlasnicima i teretima.
Posjedovnica Posjedovni list u katastru treba razlikovati od tzv. “posjedovnice” koja je dio zemljišnoknjižnog izvatka. Svaki zemljišnoknjižni izvadak sastoji se od:
Vlasnički list (list B zemljišnoknjižnog uloška) uključuje:
Posjedovni list u katastru uključuje:
Upis u vlasnički list ima konstitutivni učinak za stjecanje stvarnih prava, dok upis u posjedovni list ima deklaratorni karakter.
Upis u vlasnički list može biti ograničen postojećim teretima ili pravima trećih osoba. Postupak upisa u zemljišne knjige provodi se temeljem prijedloga stranke uz ispravu podobnu za upis, kao što je kupoprodajni ugovor s tabularnom izjavom, sklopljenom s trenutno upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom.
Upis u posjedovni list u katastru vrši se po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke uz obavezno prilaganje izvatka iz zemljišne knjige.
Upis u vlasnički list stvara presumpciju vlasništva i omogućuje raspolaganje nekretninom. Vlasnik odgovara za dugove vezane uz nekretninu, a vlasništvo se dokazuje zemljišnoknjižnim izvatkom.
Upis u posjedovni list ne stvara presumpciju vlasništva, već samo evidentira faktično stanje posjeda. Posjednik ne odgovara nužno za dugove vezane uz nekretninu, osim ako nije istovremeno i vlasnik nekretnine.
Upis u vlasnički list u zemljišnim knjigama ima tzv. konstitutivni učinak za stjecanje stvarnih prava na nekretnini, jer se vlasnikom nekretnine postaje u trenutku upisa u zemljišnu knjigu, odnosno u vlasnički list. Upravo zato, vlasnički list ima ključnu ulogu u osiguravanju najveće pravne sigurnosti u prometu nekretnina.
Upis u posjedovni list u katastru ima prvenstveno evidencijski karakter. On ne dokazuje vlasništvo, već samo tko je trenutni posjednik nekretnine, pa tako u katastru u određenim situacijama može biti upisan posjednik nevlasnik ili trenutni zakupnik nekretnine.
Različiti upisi u ova dva registra mogu dovesti do pravne nesigurnosti. U slučaju neslaganja, prednost ima stanje u zemljišnim knjigama.
Za upis u vlasnički list u zemljišnoj knjizi, odnosno uknjižbu prava vlasništva nekretnine, potrebno je podnijeti prijedlog nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, uz prilaganje:
Za upis u posjedovni list u katastru potrebno je podnijeti zahtjev nadležnom katastarskom uredu, uz prilaganje:
Zaključno, iako oba dokumenta sadrže podatke o nekretninama, vlasnički list ima znatno veću pravnu snagu i značaj u pravnom prometu nekretnina. U slučaju nesklada, potrebno je angažirati pravnog stručnjaka i geodeta radi uspostave stvarnog zemljišnoknjižnog stanja i usklađivanje katastra i zemljišne knjige.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik, obratite nam se na:
Ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje uzdržavati drugu stranu (primatelja uzdržavanja) do njegove smrti. Primatelj uzdržavanja zauzvrat prenosi svu ili dio svoje imovine na davatelja uzdržavanja. Stjecanje imovine je odgođeno do smrti primatelja uzdržavanja. Ovaj ugovor reguliran je Zakonom o obveznim odnosima.
Predmet ugovora je uzdržavanje primatelja uzdržavanja do njegove smrti. Drugi bitni element je prijenos imovine na davatelja uzdržavanja. Stranke ugovora su davatelj i primatelj uzdržavanja. Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i solemniziran po javnom bilježniku. Alternativno, može biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili pred sudom. Predmet ugovora može biti sva ili dio imovine primatelja, uključujući nekretnine i pokretnine.
Davatelj uzdržavanja može imati najviše tri ugovora o doživotnom uzdržavanju istovremeno. Ugovor sklopljen suprotno tom ograničenju je ništetan. Ugovor se upisuje u Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora. Ako je predmet ugovora nekretnina, zabilježba ugovora upisuje se u zemljišne knjige.
Prije ovjere ili sastavljanja ugovora sudac ili javni bilježnik provjerit će u Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju broj primatelja uzdržavanja s kojima davatelj uzdržavanja ima sklopljene ugovore o doživotnom uzdržavanju i/ili ugovore o dosmrtnom uzdržavanju.
Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora, sudac ili javni bilježnik će ugovarateljima pročitati ugovor te će ih detaljno i ugovarateljima razumljivim riječima upozoriti na prava i obveze koje proizlaze iz ugovora. Ovlaštena će osoba provjeriti neposrednim pitanjima jesu li obje ugovorne strane razumjele prava i obveze koje za njih proizlaze iz ugovora.
Davatelj uzdržavanja ne odgovara za dugove primatelja uzdržavanja, osim ako nije drukčije ugovoreno. U slučaju smrti davatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegove nasljednike, ako oni na to pristanu. Pristanak na preuzimanje prava i obveza iz ugovora daje se u pisanom obliku koji je ovjerio sudac nadležnog suda ili potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Ukoliko ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje, osim ako nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze. U tom slučaju sud tu naknadu određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Ugovor se ispunjava smrću primatelja uzdržavanja, kada davatelj stječe imovinu koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Ugovor može prestati sporazumnim raskidom, smrću davatelja uzdržavanja, raskidom radi neispunjavanja ugovorom preuzetih obveza ili sudskom odlukom ako se odnosi između stranaka toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv. Nakon prestanka ugovora, svaka strana vraća ono što je temeljem ugovora dobila od druge strane, ukoliko se ugovorne strane drugačije ne dogovore.
Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju može podlijegati oporezivanju. Naime, kod ugovora o doživotnom uzdržavanju trenutak prijenosa imovine je smrt primatelja uzdržavanja, a ukoliko primatelj nije nasljednik prvog reda davatelja uzdržavanja, primatelj uzdržavanja nije oslobođen od poreza na promet nekretnina. Navedeno je uređeno Zakonom o porezu na promet nekretninama.
Ukoliko postoji obveza plaćanja porez na promet nekretnina za davatelja uzdržavanja, ista se umanjuje se za 5% za svaku godinu trajanja uzdržavanja proteklu od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju do smrti uzdržavanog.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju je složen pravni institut koji zahtijeva pažljivo razmatranje svih aspekata prije sklapanja. Stručna pravna pomoć često je neophodna za pravilno sastavljanje i provedbu ugovora.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik, obratite nam se na:
Darovni ugovor ili Ugovor o darovanju je ugovor kojim darovatelj besplatno prenosi imovinu na obdarenika. Predmet darovanja mogu biti sadašnje i buduće stvari te prenosiva imovinska prava. Darovanjem se ne smatra odricanje od nasljedstva ili prava prije nego što je stečeno.
Darovni ugovor se u pravilu sklapa u pisanom obliku, ali se može sklopiti i u usmenom obliku. Pisani oblik je obvezan za darovanje nekretnina. Ukoliko ugovorom ne dođe do prave predaje stvari, odnosno prijenosa posjeda stvari, isti mora biti ovjeren kod javnog bilježnika. Dakle, usmeni darovni ugovor nije valjan ako nema prave predaje stvari.
Oblik darovnog ugovora ovisi o predmetu darovanja. Za nekretnine je obvezan pisani oblik i ovjera kod javnog bilježnika. Za pokretnine, usmeni ugovor je valjan samo uz predaju stvari. U slučaju darovanja bez prave predaje stvari, darovni ugovor mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.
Darovatelj ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke dara, osim ako ih je obdareniku namjerno prešutio. U slučaju prešućivanja, darovatelj je dužan nadoknaditi štetu.
Postoje različite vrste darovnih ugovora:
Darovatelj može odustati od ugovora prije dospijeća obveze ispunjenja ako se poslije sklapanja darovnog ugovora njegovo imovinsko stanje pogorša, a nema više sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati.
Darovatelj može opozvati darovanje ako se nakon ispunjenja ugovora toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobu koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, i zahtijevati povrat rada. Uvjeti za opoziv su:
Obdarenik nije dužan vratiti dar ako darovatelju osigura sredstva koja mu nedostaju za uzdržavanje u granicama opravdanih potreba.
Darovatelj može opozvati darovanje i zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Grubom nezahvalnošću smatra se:
Opoziv zbog nezahvalnosti može izjaviti i nasljednik darovatelja ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga spriječio da opozove darovanje. Darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, s ovjerenim potpisom kod javnog bilježnika. Rok za opoziv je godina dana od saznanja za razlog opoziva. U slučaju spora o razlozima i roku za opoziv, potrebno je podnijeti tužbu.
Ako su ispunjene pretpostavke za opoziv, obdarenik je dužan vratiti dar ili njegovu vrijednost prema pravilima o stjecanju bez osnove. Važno je napomenuti da se odricanje od prava na opoziv zbog grube nezahvalnosti smatra ništavim.
Zaključak
Darovni ugovor je složen pravni institut koji zahtijeva pažljivo razmatranje svih aspekata prije sklapanja. Stručna pravna pomoć često je neophodna za pravilno sastavljanje i provedbu ugovora. Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik, obratite nam se na:
Katastarska čestica je osnovna jedinica zemljišta unutar katastarske općine. Katastarska čestica je definirana granicama i označena jedinstvenim brojem. Upisuje se u katastar i zemljišnu knjigu, što je ključno za pravnu sigurnost i uređenje imovinsko-pravnih odnosa. Pojam katastarske čestice reguliran je Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina te Zakonom o zemljišnim knjigama.
Katastarska čestica je definirana u katastarskom operatu. Zemljišnoknjižna čestica evidentirana je u zemljišnoj knjizi. Razlike između njih mogu postojati u broju, površini i nositeljima prava. Jedna katastarska čestica može biti podijeljena ili obuhvaćati više zemljišnoknjižnih čestica zbog raznih neusklađenosti u evidentiranju. U tom slučaju potrebno je uskladiti katastarsko i zemljišnoknjižno stanje stvari.
Na katastarskim česticama evidentiraju se granice, površina, izgrađenost i nositelji prava posjeda. Podaci se unose u katastarski operat i zemljišnu knjigu na temelju geodetskog elaborata i prijavnih listova.
Za izradu geodetskog elaborata za evidentiranje podataka o zgradama potrebni su sljedeći dokumenti:
Utvrđivanje međa uključuje određivanje granica na terenu i izradu geodetskog elaborata. Ako je međa sporna, postupak se obustavlja dok se ne riješi sudskim putem. Geodet poziva susjede na uvid u elaborat, a ukoliko nemaju prigovora, geodet elaborat šalje nadležnom katastru koji ga potom potvrđuje.
Geodet utvrđuje međe i površinu čestice prema postojećim međašnim znakovima. Ukoliko susjedi nisu prigovorili, a katastar potvrdi geodetski elaborat, isti se upisuje u katastar i zemljišnu knjigu.
Neusklađenost katastra i zemljišne knjige može dovesti do pravnih nesigurnosti, poput sporova oko vlasništva, nemogućnosti prodaje nekretnine ili ishođenja kredita kojim se osigurava hipotekom na nekretnini. Za rješavanje je potreban geodet za tehničke aspekte i odvjetnik sa znanjem o zemljišnoknjižnom pravu i pravu vlasništva za pravni aspekt.
Upis katastarskih čestica je složen proces koji zahtijeva suradnju stručnjaka i institucija. Pravilno proveden postupak osigurava pravnu sigurnost i zaštitu vlasničkih prava. Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik, obratite nam se na:
Solemnizacija je postupak kojim javni bilježnik potvrđuje ispravu, osiguravajući njezinu pravnu valjanost i pravne učinke. Ovaj postupak, propisan Zakonom o javnom bilježništvu, predstavlja oblik ovjere sadržaja isprave te igra ključnu ulogu u osiguravanju pravne sigurnosti, osobito u ugovornim odnosima. Solemnizirane isprave imaju snagu javnih isprava ako su prilikom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane tim zakonom.
U hrvatskom zakonodavnom okviru, solemnizacija jamči da su ugovori sastavljeni u skladu s pravnim normama te da su stranke u potpunosti svjesne svojih prava i obveza.
Solemnizirati se može svaki ugovor. Posebno je važna kod ugovora za koje zakon izričito zahtijeva ovaj postupak, kao što su primjerice ugovor o kreditu, ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, ugovor o darovanju stvari bez predaje u posjed i sl.
Osim tih ugovora, obvezna solemnizacija propisana je za ugovore kojima se raspolaže imovinom maloljetnih osoba ili osoba smanjene poslovne sposobnosti.
Primjerice, prilikom ugovaranja kredita, banka će uvijek tražiti solemnizaciju ugovora temeljem kojeg se na nekretninu upisuje hipoteka tj. založno pravo na nekretnini. Takav solemnizirani ugovor često će sadržavati i tzv. ovršne klauzule.
Ako ugovor nije solemniziran, a zakon propisuje obvezan oblik solemnizacije, takav ugovor nema pravni učinak.
Navedeno proizlazi iz odredbe članka 290. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima:
„(1) Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.“
Ova zakonska odredba naglašava važnost poštivanja formalnih zahtjeva pri sklapanju ugovora, osobito kada je riječ o pravnim poslovima koji zahtijevaju dodatnu zaštitu stranaka i pravnu sigurnost.
Osim što osigurava pravnu sigurnost, solemnizacija služi i kao mehanizam zaštite za stranke. Javni bilježnik dužan je, prije čitanja ugovora upozoriti na moguće nejasnoće i pravne posljedice, čime se smanjuje rizik od budućih sporova i osigurava jasnoću ugovornih odnosa.
Ovim postupkom ugovor dobiva snagu javnobilježničkog akta, što mu osigurava veću pravnu sigurnost i omogućuje izravnu ovršivost ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe može provesti prisilna ovrha, nakon dospjelosti obveze, za razliku od ugovora na kojima je ovjerena samo istinitost potpisa.
Solemnizacija ugovora odvija se kroz sljedeće korake:
Solemnizirani ugovor je najlakše prepoznati po crticama koje ispunjavaju sve praznine u ugovoru i parafima na svakoj stranici.
Postupak solemnizacije isprave kod javnog bilježnika skuplji je od ovjere istinitosti potpisa. Navedeno iz razloga što se kod solemnizacije javni bilježnik ovjerava cijeli sadržaj isprave, a kod istinitosti potpisa samo činjenicu da je tu ispravu potpisala određena osoba.
Prema članku 12. Pravilnik o privremenoj javnobilježničkoj tarifi, cijena solemnizacije ugovora ovisi o vrijednosti predmeta službene radnje. Javni bilježnik ima pravo na nagradu prema sljedećim vrijednostima:
| vrijednost predmeta | bodova |
| 0 – 663,61 | 21 |
| 663,62 – 1.327,23 | 43 |
| 1.327,24 – 6.636,14 | 64 |
| 6.636,15 – 9.954,21 | 85 |
| 9.954,22 – 13.272,28 | 106 |
| 13.272,29 – 19.908,42 | 128 |
| 19.908,43 – 26.544,56 | 149 |
| 26.544,57 – 33.180,70 | 170 |
| 33.180,71 – 39.816,84 | 191 |
| 39.816,85 – 46.452,98 | 213 |
| 46.452,99 – 53.089,12 | 255 |
Ako vrijednost predmeta službene radnje prelazi iznos od 53.089,12 eura, javni bilježnik ima pravo, pored nagrade od 255 bodova i na dodatnu nagradu od 5 bodova za svakih započetih 6.636,14 eura u dijelu u kojem vrijednost predmeta službene radnje prelazi iznos od 53.089,12 eura, ali nikako više od 4.000,00 bodova.
Člankom 40. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi vrijednost 1 boda se utvrđuje u visini od 2 eura.
Dakle, solemnizacija je ključan pravni postupak koji osigurava valjanost pojedinih ugovora, ali uvijek veću pravnu sigurnost stranaka. Obvezna je za određene ugovore, a njezino nepoštivanje može rezultirati ništetnošću ugovora. Solemnizacijom ugovor dobiva snagu javnobilježničkog akta i može biti izravno ovršiv. Iako skuplja od ovjere potpisa, solemnizacija pruža dodatnu zaštitu i smanjuje pravne rizike.
Ukoliko Vam je potrebna pravna pomoć ili odvjetnik, obratite nam se na:
Uvod: Definicija i pravna regulativa ugovora o ortaštvu
Ugovor o ortaštvu, poznat i kao ortakluk, je pravni instrument kojim se dvije ili više osoba obvezuju udružiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja zajedničkog cilja. Ovaj oblik poslovne suradnje reguliran je Zakonom o obveznim odnosima, posebno člancima 637-647. Ortaštvo je zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti, što ga razlikuje od trgovačkih društava. Ugovor o ortaštvu može biti sklopljen usmeno ili pisano, a ortaci mogu biti fizičke i pravne osobe.
Ortački ulozi predstavljaju doprinos svakog ortaka u ortaštvo, koji može biti u obliku rada, novca, stvari ili prava. Ulozi postaju zajednička imovina ortaštva, a ortaci odgovaraju za materijalne i pravne nedostatke svojih uloga. Ulozi se stječu i određuju prema pravilima za stjecanje pojedinih imovinskih prava. Ako nije drukčije ugovoreno, ortaci su obvezni na jednake uloge.
Pravo vođenja poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima, osim ako je ugovorom drugačije određeno. Ortaci mogu ovlastiti jednog ili više ortaka za poslovodstvo, a ovlašteni ortaci smatraju se opunomoćenicima. Nijedan ortak nema pravo povjeriti vođenje poslova trećoj osobi bez pristanka ostalih ortaka. Ortaci koji su povjerili poslovodstvo zadržavaju pravo nadzora nad poslovanjem.
Ortaštvo nema pravnu osobnost, stoga ortaci solidarno odgovaraju za obveze prema trećima. To znači da svaki ortak odgovara cijelom svojom imovinom za obveze ortaštva. Ortak ne može pravnim poslom s trećom osobom pravovaljano obvezati ortaštvo bez pristanka ostalih ortaka. Tražbine ortaštva pripadaju svim ortacima zajedno, osim ako je drugačije ugovoreno.
Dobit i gubitak dijele se prema ugovorenim omjerima, a ako omjeri nisu ugovoreni, dijele se na jednake dijelove. Ortak koji je uložio samo rad ima pravo na udio u dobiti, ali ne i u glavnici ortaštva. Prije dovršetka posla ne može se zahtijevati zaključni obračun i podjela dobiti, osim ako se radi o dugoročnim poslovima.
Ortak može istupiti iz ortaštva pod uvjetima iz ugovora, a ostali ortaci mogu isključiti ortaka ako za to postoje opravdani razlozi. Istupanjem ili isključenjem ortaku se vraća ulog i isplaćuje udio u imovini. Ugovor o ortaštvu sklopljen na neodređeno vrijeme može se otkazati u svako doba, osim u nevrijeme ili na štetu ostalih ortaka.
Ortaštvo prestaje ostvarenjem cilja, istekom vremena, sporazumom ortaka ili na druge načine predviđene zakonom. Nakon prestanka ortaštva provodi se dioba zajedničke imovine, pri čemu se najprije podmiruju dugovanja ortaštva, a zatim vraćaju ulozi. Ostatak imovine dijeli se prema udjelima u dobiti.
Ortaštvo nije zasebni porezni subjekt, stoga se dobit oporezuje na razini ortaka prema njihovim udjelima. Ortaci plaćaju porez na dohodak ili dobit, ovisno o svom statusu. Unos uloga u ortaštvo, poput nekretnina, može imati porezne posljedice ovisno o vrsti uloga i poreznom statusu ortaka. Pri isplati dobiti, ortaci su obvezni platiti porez na dohodak ili dobit, a podjela imovine pri prestanku ortaštva također može imati porezne implikacije, ovisno o vrsti imovine i poreznom statusu ortaka.
Ako imate pitanja vezano za ortaštvo, slobodno nam se obratite na:
Odvjetnik za ovrhe je odvjetnik specijaliziran za prisilnu naplatu potraživanja. Ovrha je pravni postupak unutar kojeg se obavlja prisilno naplaćivanje potraživanja. Prema hrvatskom Ovršnom zakonu, ovrha je postupak kojim se prisilno ostvaruje pravo vjerovnika na naplatu duga od dužnika. Ovaj postupak može biti složen, pa je često potrebna pomoć odvjetnika za ovrhe kako bi se zaštitila prava svih strana.
Postoje dvije osnovne vrste ovrha:
Vjerodostojne isprave su dokumenti koji imaju nižu razinu pravne snage, poput npr. računa, izvoda iz otvorenih stavaka, mjenice ili čeka. Zakon predmnijeva da su vjerodostojne isprave istinite. Ali, takve isprave se mogu osporavati tj. može se dokazvati da one zapravo nisu vjeodostojne. Primjerice, da usluga iz računa nije obavljena, da je plaćena, da je zastarijela i slično. Odvjetnik za ovrhe Vam može pomoći u provjeri ispravnosti vjerodostojnih isprava.
Ovrha temeljem vjerodostojne isprave pokreće se putem sustava e-ovrhe, što ubrzava cijeli postupak. Nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, javni bilježnik prvo dostavlja obavijest o ovrsi dužniku, s rokom od 15 dana za dobrovoljno podmirenje duga. Ako dužnik ne podmiri dug, javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi. Dužnik ima pravo podnijeti prigovor protiv tog rješenja u roku od 8 dana od primitka.
Prigovor protiv rješenja o ovrsi mora sadržavati osnovne elemente poput osobnih podataka stranaka, broja predmeta, naznaku javnog bilježnika i slično. Najbitnije je jasno obrazložiti zašto se smatra da je rješenje nezakonito ili neosnovano, tj. osporava li se dug u cijelosti ili djelomično.
Nakon podnošenja prigovora, ovršni predmet se prosljeđuje sudu koji provodi parnični postupak. U tom postupku, svaka strana mora dokazati svoje tvrdnje. Vjerovnik mora dokazati postojanje duga, dok dužnik mora dokazati da dug ne postoji ili da nije dužan. Ovdje se napominje da je tzv. teret dokazivanja uvijek na vjerovniku. Vjerovnik primarno mora dokazati da dug postoji. No, ako dužnik smatra da dug ne postoji, onda dužnik mora aktivno sudjelovati u postupku i predlagati sve dokaze kojima opovrgava tvrdnje vjerovnika.
Ovršna isprava je pravni dokument koji ima jako visoku pravnu snagu, poput presude ili rješenja suda, zadužnice ili javnobilježničkog akta odnosno solemnizirane privatne isprave. Za ovršne isprave se smatra da su nesporne i da je dug utvrđen njima nesporan. Samo iznimno se može dokazivati da ne postoji potraživanje utvrđeno ovršnom ispravom, i za to moraju postojati čvrsti dokazi. Ovrha temeljem ovršne isprave ubrzava postupak jer nema potrebe za dodatnim dokazivanjem.
Ovrha na nekretnini je postupak prisilne prodaje nekretnine radi naplate duga. Taj postupak se obavezno provodi kao sudski postupak. Procedura uključuje podnošenje prijedloga za ovrhu, procjenu vrijednosti nekretnine od strane vještaka i javnu dražbu. Ovaj postupak može biti dugotrajan i složen, pa je često potrebna pomoć odvjetnika za ovrhe kako bi se osiguralo poštovanje prava svih strana. Ovrha na nekretnini ne može se pokrenuti ako je dug manji od 5300,00 EUR. Ako se ovršenik nakon prodaje nekretnine i dalje nalazi u nekretnini, onda je potrebno provesti postupak ispražnjenja, tj. deložacije. To su jako osjetljivi postupci koji često involviraju uključenje velikog broja osoba, često i policije.
Ovrha na pokretninama uključuje prisilnu naplatu duga putem zapljene i prodaje pokretnih stvari. Procedura uključuje podnošenje prijedloga za ovrhu, popis imovine, zapljenu imovine i njenu prodaju na javnoj dražbi. Ovaj postupak također može biti složen i neugodan jer uključuje ulazak sudskog ovršitelja u dom ovršenika. Zato je preporučljivo konzultirati odvjetnika za ovrhe kako bi se izbjegli neželjene situacije.
Izvansudska ovrha se može provesti tako da se Financijskoj agenciji (FINA) dostavi ovršna isprava. FINA će provjeriti je li ovršna isprava valjana i onda će blokirati i zaplijeniti sve bankovne račune koje dužnik ima u Hrvatskoj. Ovaj postupak se vodi bez sudjelovanja suda.
Ovaj postupak se također vodi bez sudelovanja suda. Vjerovnik koji raspolaže pravomoćnim i ovršnim rješenjem općenito na imovini dužnika, može poslodavcu jednostvno dostaviti to rješenje, a poslodavac je onda dužan pljeniti plaću ovršenika i novac proslijediti vjerovniku. Poslodavac je ovdje stavljen u nezavidnu poziciju jer mora brinuti o zakonskim ograničenjima ovrhe na plaći. Slična ovrha je i ovrha na mirovini koja se dostavlja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Ponekad, kad vjerovnici imaju niska potraživanja (npr. režije i slično), a ne mogu ih naplatiti na gore navedene načine, se odlučuju na tzv. prisilne hipoteke. To je moguće u situaciji kad dužnik već ima blokirane račune i druga primanja, ali ima nekretninu. Takvim prisilnim osiguranjima vjerovnik dobije osiguranje da će potraživanje biti naplaćeno u trenutku kad će vlasnik nekretnine istu htjeti prodati, jer nitko ne želi kupiti nekretninu koja na sebi ima neke terete.
Zaključak
Ovrhe su složen pravni postupak koji zahtijeva pažljivo planiranje i stručnu pomoć. Bilo da se radi o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, ovršne isprave, ili ovrsi na nekretninama i pokretninama, važno je imati stručnu podršku. Odvjetnik za ovrhe može vam pomoći u zaštiti vaših prava i osigurati da postupak bude pravedan i transparentan. Ako se suočavate s ovrhom, obratite se odvjetniku za ovrhe kako biste dobili potrebnu pravnu pomoć:
Zaštita robnog žiga ključna je za poslovanje. Trademark štiti vaš brand i identitet na tržištu. Ovaj blog istražuje sve aspekte zaštite robnog žiga u Europskoj uniji. Temeljimo se na Uredbi o žigu EU (EU) 2017/1001. Saznajte sve važne informacije o registraciji, zaštiti i provedbi vaših prava.
Uredba o žigu EU (EU) 2017/1001 definira žig kao svaki znak. Znak može biti grafički prikazan. On razlikuje robu ili usluge jednog poduzeća od onih drugih poduzeća. Trademark omogućuje potrošačima da prepoznaju izvor proizvoda ili usluge. Definicija je široka i obuhvaća različite vrste znakova. Važno je da znak ima razlikovni karakter.
Registracija žiga daje vlasniku ekskluzivno pravo. To pravo se odnosi na upotrebu znaka za robu ili usluge za koje je registriran. Registracija stvara pravnu sigurnost. Vlasnik Trademark-a može spriječiti druge u korištenju istog ili sličnog znaka. To vrijedi za identične ili slične proizvode i usluge. Pravni učinci registracije su snažni i ključni za zaštitu branda.
Kao žig (trademark) se mogu registrirati riječi, crteži, slova, brojke. Mogu se registrirati boje, trodimenzionalni oblici i zvukovi. Znak mora biti razlikovan. Ne može se registrirati znak koji je opisni. Ne može se registrirati znak koji je uobičajen u trgovini. Ne može se registrirati znak koji je protivan javnom poretku ili moralu. Postoje apsolutni i relativni razlozi za odbijanje registracije.
Nicanski sporazum uspostavio je međunarodnu klasifikaciju roba i usluga. Ova klasifikacija se koristi za trademark registraciju (žigova). Razvrstava proizvode i usluge u 45 klasa. Klase 1-34 odnose se na proizvode. Klase 35-45 odnose se na usluge. Klasifikacija olakšava prijavu i pretraživanje žigova. Pomaže u određivanju opsega zaštite žiga. To je standardizirani sustav koji se koristi globalno.
Pariška konvencija je međunarodni ugovor koji štiti industrijsko vlasništvo. Obuhvaća patente, žigove, industrijski dizajn i druge oblike IP-a. Konvencija omogućuje pravo prvenstva. Podnositelj prijave u jednoj državi članici ima pravo prvenstva u drugim država članicama. Za prijavu u drugim državama članicama rok prvenstva za žigove je 6 mjeseci. Konvencija promovira međunarodnu harmonizaciju IP prava.
Postoje apsolutni razlozi za odbijanje registracije žiga. Žig ne može biti registriran ako:
Žig se može prenijeti na drugu osobu. Prijenos se obično provodi ugovorom. Žig može biti predmet ovrhe. Može se koristiti za naplatu duga. U stečajnom postupku žig ulazi u stečajnu masu. Može se prodati radi namirenja vjerovnika. Žig može biti predmet licencije. Vlasnik žiga može dati licenciju drugom poduzeću. Za korištenje žiga se u pravilu ugovara naknada.
Prijava žiga EU podnosi se Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Prijava se može podnijeti online ili poštom. Prijava mora sadržavati:
Prijava mora udovoljavati formalnim uvjetima. Mora biti plaćena pristojba za prijavu.
Označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga ključni su za zaštitu žiga. Potrebno je precizno odrediti robu i usluge za koje se žig želi zaštititi. U tu svrhu se koristi Nicanska klasifikacija. Pravilno označavanje određuje opseg zaštite žiga. Važno je pažljivo odabrati klase i opis proizvoda/usluga.
Pravo prvenstva omogućuje da se datum prve prijave prizna kao datum prvenstva. Za kasnije prijave u drugim državama. Izložbeno pravo prvenstva odnosi se na izlaganje proizvoda/usluga na službenoj izložbi. Daje pravo prvenstva ako se prijava podnese unutar određenog roka. Senioritet nacionalnog žiga omogućuje vlasniku žiga EU da se pozove na senioritet ranijeg nacionalnog žiga.
Postupak registracije žiga EU uključuje sljedeće:
Cijeli postupak može trajati nekoliko mjeseci.
Pretraživanje žiga preporučuje se prije podnošenja prijave. Provjerava se postoje li identični ili slični raniji žigovi. Izvješće o pretraživanju izrađuje EUIPO. Sadrži popis potencijalno relevantnih ranijih žigova. Objava prijave omogućuje trećim stranama da ulože prigovor. Važno je provesti pretraživanje prije prijave.
Razdvajanje prijave žiga moguće je ako se prijava odnosi na više roba i usluga. Podnositelj može podijeliti prijavu na dvije ili više prijava. Svaka prijava obuhvaća dio prvobitnog popisa roba/usluga. Razdvajanje se može provesti radi ubrzanja postupka registracije. Ili radi rješavanja prigovora koji se odnose samo na dio roba/usluga.
Registracija žiga traje 10 godina. Može se produljiti neograničeno puta. Produljenje se traži svakih 10 godina. Žig se može mijenjati (promjena imena ili adrese vlasnika). Razdvajanje registracije moguće je slično razdvajanju prijave. Registracija se može podijeliti na dvije ili više registracija.
Vlasnik se može odreći žiga. Opoziv žiga nastupa ako se žig ne koristi. Ili ako je postao uobičajen naziv u trgovini. Ili ako je obmanjujući. Ništavost žiga nastupa ako su postojali apsolutni ili relativni razlozi za odbijanje registracije. U trenutku registracije.
Žalba se može podnijeti na odluke EUIPO-a. Žalba se podnosi Žalbenom vijeću EUIPO-a. Žalba se može podnijeti protiv odluka o odbijanju registracije. O prigovorima. O opozivu ili ništavosti. Žalba služi za preispitivanje odluke EUIPO-a.
Postupak registracije žiga u Hrvatskoj provodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV). Postupak je sličan postupku za žig EU. Uključuje prijavu, formalni ispit, ispitivanje razlikovnosti, objavu prijave. Rok za prigovore, registraciju i objavu registracije. Hrvatski zakon o žigu usklađen je s europskim zakonodavstvom.
Više o osnovnim pojmovima intelektualnog vlasništva može pronaći ovdje.
Nadam se da vam je ovaj blog post koristan! Za dodatna pitanja, slobodno nas kontaktirajte na:
Rad na određeno vrijeme česta je praksa u hrvatskom radnom pravu. No, mnogi radnici i poslodavci ne razumiju sve njegove aspekte. U ovom blogu objasnit ćemo ključne odredbe članka 12. Zakona o radu, kako biste bolje razumjeli svoja prava i obveze.
Ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, kad je potreba za radom privremena. To znači da je prestanak radnog odnosa unaprijed određen. Primjerice, ako poslodavac treba zamjenu za radnika na bolovanju, može sklopiti ovaj ugovor. Najduže trajanje ugovora je tri godine.
Za rad na određeno vrijeme potreban je objektivan razlog. To može biti zamjena radnika koji je privremeno odsutan ili obavljanje posla čije je trajanje ograničeno. Primjerice, ako poslodavac ima projekt u sklopu svoje djelatnosti koji traje godinu dana, može sklopiti ugovor na to vrijeme. Razlog mora biti naveden u ugovoru, te se mora moći dokazati.
Zakon dopušta sklapanje najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme. Ukupno trajanje svih ugovora ne smije biti duže od tri godine. Ako između ugovora nema prekida ili je prekid kraći od tri mjeseca, smatraju se uzastopnima. Nakon tri godine, poslodavac mora pričekati najmanje šest mjeseci prije novog ugovora.
Postoje iznimke kada ugovor može trajati duže od tri godine. To je dopušteno ako je potrebno zamijeniti privremeno odsutnog radnika ili dovršiti projekt financiran iz EU fondova. Također, posebni zakoni ili kolektivni ugovori mogu dopustiti dulje trajanje. Ove iznimke moraju biti jasno navedene.
Ako je ugovor sklopljen protivno zakonu, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. To znači da u toj situaciji radnik ima pravo na trajni radni odnos. Primjerice, ako poslodavac produži ugovor nakon tri godine bez šestomjesečnog prekida, radnik može tražiti priznanje ugovora na neodređeno vrijeme. Ako bi poslodavac odbio zaključiti ugovor na neodrešeno vrijeme, potrebno je inicirati postupak pravne zaštite.
Neovisno o tome što se ugovor o radu sklapa na određeno vrijeme, potrebno je paziti i na druge bitne elemente o kojima više možete pronaći ovdje.
Ugovor o radu na određeno vrijeme koristan je alat za privremene potrebe. No, važno je poštivati zakonske odredbe kako bi se izbjegle pravne posljedice. Ako imate pitanja ili nedoumica, savjetujte se s pravnikom.
Ako trebate odvjetnika za radno pravo slobodno nam se obratite na: